Abstract The present study examined whether an adaptive gamified programme built around fitness trackers improves physical literacy and related psychological outcomes more than standard gamification or tracker-only monitoring at Chinese universities. A semester-long cluster randomised controlled trial was conducted with 248 undergraduate students in six groups allocated to three intervention types: adaptive gamification with personalised, recovery-sensitive goals and reflection, standard gamification with fixed goals, and a control intervention with trackers and reflection only. Physical literacy, motivation, well-being, and activity were assessed at baseline, post-intervention, and follow-up using questionnaires and the data from the used devices. Perceived physical literacy was pre-specified as the primary outcome. Because randomisation occurred at the student group level (six clusters), confirmatory inference relied on linear mixed-effects models with random intercepts for students’ groups and individual students, and cluster-robust standard errors with the correction of degrees of freedom due to a small sample; repeated ANOVA and paired comparisons were reported as descriptive/supporting analyses. Correlation analyses and exploratory mediation models were used to probe potential behavioural pathways, and interviews/reflections were thematically coded. In the cluster-adjusted primary model, the adaptive group showed a larger post-intervention gain in perceived physical literacy than the control group (B = 0.49, robust SE = 0.09, p = .003), and this advantage remained evident at follow-up (B = 0.49, robust SE = 0.10, p = .004). The findings indicate that embedding trackers in a theoretically grounded, adaptive learning design can meaningfully strengthen students’ capacity and willingness to lead active lives, and they offer scalable design principles for university-based health promotion. Key words: digital behaviour change; gamified physical education; self-determined motivation; university health promotion; wearable technology --- Sažetak Ova studija provedena je na kineskim sveučilištima, a ispitala je poboljšava li prilagodljivi igrificirani program temeljen na uređajima za praćenje aktivnosti tjelesnu pismenost i povezane psihološke ishode u većoj mjeri nego standardna igrifikacija ili praćenja isključivo putem pametnih satova. Randomizirano kontrolirano istraživanje trajalo je jedan semestar i provedeno je s 248 dodiplomskih studenata u šest skupina prema tri modela: prilagodljiva igrifikacija s personaliziranim ciljevima usmjerenima na oporavak i refleksiju, standardna igrifikacija s fiksnim ciljevima i kontrolni model provedbe koji je uključivao samo naprave za praćenje i refleksiju. Fizička pismenost, motivacija, dobrobit i aktivnost procjenjivani su na početku, nakon intervencije i pri praćenju pomoću upitnika i podataka s korištenih uređaja. Percepcija tjelesne pismenosti unaprijed je definirana kao primarni ishod. Budući da je randomizacija provedena na razini šest studentskih skupina, potvrdni je zaključak temeljen na linearnim mješovitim modelima s nasumičnim presjekom za skupinu studenata i pojedinoga studenta te klaster-robusnim standardnim pogreškama s korekcijom stupnjeva slobode zbog maloga uzorka, ANOVA i usporedbe parova ponovljeni su kao deskriptivne/pomoćne analize. Analize korelacije i istraživački modeli posredovanja korišteni su za ispitivanje potencijalnih ponašanja, a intervjui, tj. refleksije, tematski su kodirani. U primarnome modelu prilagođenom skupinama, adaptivna skupina pokazala je veći postintervencijski dobitak u percipiranoj tjelesnoj pismenosti od kontrolne skupine (B = 0,49, robusni SE = 0,09, p = 0,003), a ta je prednost ostala vidljiva i pri praćenju (B = 0,49, robusni SE = 0,10, p = 0,004). Rezultati pokazuju da ugradnja uređaja za praćenje u teorijski utemeljen dizajn prilagodljivoga učenja može značajno ojačati sposobnost i spremnost studenata da vode aktivan život te nudi mjerljive principe dizajna za promicanje zdravlja na sveučilištu. Ključne riječi: igrificirano tjelesno obrazovanje; motivacija samoodređenja; nosiva tehnologija; promicanje zdravlja na sveučilištu; promjena digitalnoga ponašanja
Abstract The purpose of this study was to investigate the effects of instructional practices based on intelligence games on the non-routine problem-solving skills of fourth-grade elementary school students. The study employed a nested design, one of the mixed-methods research designs. The primary data in the study were obtained from the experimental process (single-group pretest/post-test). The study sample included 22 fourth-grade students (12 girls, 10 boys) attending an elementary school in Rize in Turkey. The students were selected via convenience sampling, one of the purposive sampling methods. The intervention plan, which included intelligence games, was implemented over 40 sessions spanning 10 weeks. It was found that the non-routine problem-solving skills of elementary school students improved after the teaching intervention, based on the post-test scores. Additionally, the students reported that activities based on brain games contributed to their problem-solving skills, their ability to develop alternative solutions, and their strategy-development skills. Based on these results, it is suggested that future studies could be designed to test the role of such activities in developing students’ various skills. Key words: elementary school students; intelligence games; problem solving --- Sažetak Svrha ove studije jest istražiti učinke nastavnih praksi temeljenih na inteligencijskim igrama na vještine nerutinskoga rješavanja problema učenika četvrtoga razreda osnovne škole. Studija je koristila ugniježđeni dizajn, jedan od istraživačkih dizajna mješovite metode. Primarni izvor podataka za studiju čine podatci dobiveni iz eksperimentalnoga procesa (pred-posttest s jednom skupinom). Uzorak istraživanja sastojao se od 22 učenika četvrtoga razreda (12 djevojčica i 10 dječaka) osnovne škole u Rizeu u Turskoj, odabranih primjenom metodičkoga uzorkovanja po praktičnosti, jedne od ciljnih metoda uzorkovanja. Intervencijski plan, koji je uključivao igre za razvoj inteligencije, proveden je u 40 sesija tijekom 10 tjedana. Na temelju nalaza istraživanja, zaključeno je da su se vještine učenika osnovne škole za rješavanje nerutinskih problema poboljšale u korist rezultata posttestiranja unutar ispitivane skupine tijekom razdoblja intervencije. Dodatno, učenici su izvijestili da su takve aktivnosti doprinijele njihovim vještinama rješavanja problema, njihovoj sposobnosti razvijanja alternativnih rješenja i njihovim vještinama razvijanja strategija. Na temelju ovih rezultata, predlaže se da bi buduća istraživanja mogla biti osmišljena kako bi se testirala uloga takvih aktivnosti u razvijanju različitih vještina učenika. Ključne riječi: logičke igre; rješavanje problema; učenici osnovne škole
Abstract This study investigates how teachers shape classroom interaction and student compliance, identifying two primary orientations: popular and powerful. Using a qualitative case study design, data were collected through classroom observations and semi-structured interviews and analyzed with inductive thematic analysis. The findings show that popular teachers use interpersonal language, including humor, warm greetings, and affective reinforcement, which fosters closeness and engagement but produces approval-based compliance that is sensitive to emotional fluctuations. In contrast, powerful teachers employ structured instructional language and consistent routines, creating predictable learning environments that support system-based compliance and student self-regulation. Integrating interpersonal warmth with instructional clarity allows teachers to embody both popularity and authority, maintaining engagement while ensuring classroom stability. This study contributes to classroom interaction theory by positioning language as the primary mechanism through which authority, relationships, and compliance are enacted, offering actionable insights for effective classroom teaching. Key words: interaction; popular teacher; powerful teacher; teaching --- Sažetak Ovom studijom istražuje se kako učitelj oblikuje interakciju u učionici i usklađenost učenika, identificirajući dvije glavne orijentacije: popularnu i moćnu. Korištenjem kvalitativnoga dizajna studije slučaja, podatci su prikupljeni promatranjem u učionici i polustrukturiranim intervjuima te analizirani induktivnom tematskom analizom. Nalazi pokazuju da popularni učitelji koriste međuljudski jezik, uključujući humor, tople pozdrave i afektivno pojačavanje, što potiče bliskost i angažman, ali proizvodi odobravanje temeljeno na odobravanju osjetljivo na emocionalne fluktuacije. Nasuprot tome, snažni učitelji koriste strukturirani nastavni jezik i dosljedne rutine, stvarajući predvidljiva okružja za učenje koja podržavaju sustavnu usklađenost i samoregulaciju učenika. Integracija međuljudske topline s jasnoćom nastave omogućuje učiteljima da utjelovljuju i popularnost i autoritet, održavajući angažman uz osiguranje stabilnosti u učionici. Ova studija doprinosi teoriji interakcije u učionici pozicionirajući jezik kao primarni mehanizam kojim se ostvaruju autoritet, odnosi i usklađenost, nudeći primjenjive uvide za učinkovito poučavanje u učionici. Ključne riječi: interakcija; moćan učitelj; popularni učitelj; poučavanje
Abstract The study examined the effect of teaching primary school science in QR code-supported mobile learning environments on students’ academic achievement, knowledge retention and their views on mobile learning. The research was conducted using a mixed-methods design with an experimental group (27 students) and a control group (20 students) attending a public primary school in Istanbul. Quantitative data were collected through an achievement test, while qualitative data were obtained via semi-structured interviews and student journals. The findings revealed significantly higher academic achievement of students in the experimental group compared to those in the control group, and that students from the experimental group developed positive perceptions of mobile learning practices. Additionally, students’ interest and motivation toward science increased, and improvements were observed in several learning-related skills. These results indicate that QR code-supported mobile learning environments can be an effective instructional approach for teaching environmental topics in primary school science education. Key words: environmental education; mobile learning; primary education; QR codes; science teaching --- Sažetak Ovo istraživanje ispitivalo je učinak poučavanja nastavne cjeline „Živa bića” u nastavi prirodoslovlja u osnovnoj školi primjenom mobilnoga učenja podržanoga QR kodovima na učenička postignuća, zadržavanje znanja i stavove učenika. Istraživanje je provedeno primjenom dizajna mješovitih metoda, uz eksperimentalnu skupinu (27 učenika) i kontrolnu skupinu (20 učenika) iz jedne javne osnovne škole u Istanbulu. Kvantitativni podatci prikupljeni su testom akademskoga postignuća, dok su kvalitativni podatci dobiveni polustrukturiranim intervjuima i učeničkim dnevnicima. Rezultati su pokazali da su učenici u eksperimentalnoj skupini postigli statistički značajno viša postignuća u odnosu na kontrolnu skupinu te razvili pozitivne percepcije o primjeni mobilnoga učenja. Nadalje, zabilježen je porast interesa i motivacije za nastavu prirodoslovlja, kao i napredak u različitim vještinama povezanima s učenjem. Dobiveni rezultati upućuju na to da mobilno učenje podržano QR kodovima može predstavljati učinkovit pedagoški pristup poučavanju okolišnih tema u nastavi prirodoslovlja u osnovnoj školi. Ključne riječi: odgoj i obrazovanje za okoliš; mobilno učenje; osnovno obrazovanje; QR kodovi; nastava prirodoslovlja
Abstract Digital literacy is one of the key competences of contemporary education, and textbooks play an important role in its development, particularly in the primary school context. The aim of this paper is to examine the representation of digital literacy elements in German language textbooks and accompanying workbooks used in primary schools in Croatia, Bosnia and Herzegovina, Serbia, and Montenegro. The study encompassed 31 textbooks and 31 workbooks, with a total of 10,433 tasks analyzed. The analysis was based on a comparative approach and the digital literacy model (Belshaw, 2014), which comprises eight elements: cultural, cognitive, constructive, communicative, confident, creative, critical, and civic.The results indicate that the confident element of digital literacy is the most dominant across all educational systems, while the remaining elements are underrepresented. The highest level of integration of digital literacy elements was recorded in Croatian textbooks, whereas the lowest level was identified in textbooks used for teaching German in Bosnia and Herzegovina. In conclusion, the need for a more systematic and balanced integration of digital literacy elements into German language textbooks, as well as foreign language textbooks in general, is emphasized. Keywords: comparative analysis; digital competence; primary education; teaching materials, tasks in textbooks and workbooks --- Sažetak Digitalna pismenost jedna je od ključnih kompetencija suvremenoga obrazovanja, a udžbenici imaju važnu ulogu u njezinu razvoju, osobito u osnovnoškolskom kontekstu. Cilj ovoga rada jest ispitati zastupljenost elemenata digitalne pismenosti u udžbenicima i pripadajućim radnim bilježnicama za njemački jezik koji se koriste u osnovnim školama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Istraživanjem je obuhvaćen 31 udžbenik i 31 radna bilježnica te je ukupno analizirano 10 433 zadataka. Analiza se temeljila na komparativnom pristupu i modelu digitalne pismenosti (Belshaw, 2014), koji obuhvaća osam elemenata: kulturalni, kognitivni, konstruktivni, komunikacijski, samopouzdanost u služenju digitalnom tehnologijom, kreativni, kritički i građanski element. Rezultati istraživanja pokazuju da je samopouzdanost u služenju digitalnom tehnologijom kao element digitalne pismenosti najdominantniji u svim obrazovnim sustavima, dok su ostali slabo zastupljeni. Najviša razina integracije elemenata digitalne pismenosti zabilježena je u hrvatskim udžbenicima, a najniža je utvrđena u udžbenicima koji se rabe u nastavi njemačkog jezika u Bosni i Hercegovini. Zaključno se ističe potreba za sustavnijom i uravnoteženijom integracijom elemenata digitalne pismenosti u udžbenike za nastavu njemačkoga jezika, ali i stranih jezika općenito. Ključne riječi: digitalna kompetencija; komparativna analiza; nastavni materijali; osnovnoškolsko obrazovanje; zadatci u udžbenicima i radnim bilježnicama
Abstract This article examines the trends in wearable technology (WT) in education from 1999 to 2024, using a scientometric approach to analyze research evolution. A total of 248 original articles were extracted from 165 distinct journals. These articles were subsequently analyzed utilizing three specialized software tools: CiteSpace, VOSviewer, and the R programming package. Over the past two decades, the number of scholarly articles has increased by about 9%. However, in recent years, attention and review success have declined. The US and China are leading WT research, supported by substantial funding and engineering programs, with US universities at the forefront. Countries like India, Japan, Finland, Bahrain, and Turkey contribute significantly, indicating global interest in this field. Key studies emphasize emotional learning benefits for students with autism and the integration of machine learning in WT, promoting interactive STEM education. Findings highlight a shift towards student-centered approaches and specialized applications, such as medical devices. The article underscores the evolving landscape of wearable technology in schools and the need for ongoing research and collaboration to enhance educational outcomes and create inclusive learning environments. Key words: educational technology; scientometric; technology integration; trend analysis; wearable technology --- Sažetak U ovome članku ispituju se trendovi u nosivoj tehnologiji (WT) u obrazovanju od 1999. do 2024. godine, koristeći scientometrijski pristup za analizu evolucije istraživanja. Ukupno je iz 165 različitih časopisa izdvojeno 248 originalnih članaka. Ti su članci potom analizirani korištenjem tri specijalizirana softverska alata: CiteSpace, VOSviewer i programski paket R. Tijekom posljednja dva desetljeća broj znanstvenih članaka povećao se za oko 9 %. Međutim, posljednjih godina došlo je do pada pozornosti posvećene recenzijama kao i njihova utjecaja. SAD i Kina predvode istraživanje WT-a, uz značajna sredstva i inženjerske programe, s američkim sveučilištima na čelu. Zemlje poput Indije, Japana, Finske, Bahreina i Turske značajno doprinose, što ukazuje na globalni interes za ovo područje. Ključne studije naglašavaju prednosti emocionalnoga učenja za učenike s autizmom i integraciju strojnoga učenja u WT-u, promičući interaktivno STEM obrazovanje. Nalazi ističu pomak prema pristupima usmjerenima na učenike i specijaliziranim primjenama, poput medicinskih uređaja. U članku se naglašava razvoj krajolika nosive tehnologije u školama i potrebu za kontinuiranim istraživanjem i suradnjom kako bi se poboljšali obrazovni ishodi i stvorila inkluzivna okružja za učenje. Ključne riječi: analiza trendova; integracija tehnologije; nosiva tehnologija; obrazovna tehnologija; scientometrija
Abstract This study examined the management of digital transformation in Greek primary education, focusing on the interplay of leadership, digital competencies, and strategic investment. Conducted within a highly centralized system, it investigates how these factors, as perceived by teachers, shape schools’ capacity to adopt and sustain digital change. A quantitative design was applied with 323 public primary school teachers, who completed a structured questionnaire on leadership practices, digital competencies, and infrastructure investment. Results show that while all three factors were positively related to digital transformation, leadership practices and strategic investment were the strongest predictors, whereas digital competencies played a supportive role. Regarding principal gender, teachers in schools led by male principals reported higher self-assessments of their own digital competencies, though no differences were observed in leadership or investment. Age differences were clearer: older teachers evaluated leadership and investment more positively, while younger teachers reported stronger digital skills. Overall digital transformation was rated as moderate, with particularly low scores for strategic investment, which highlighted structural barriers. By situating these findings within a centralized governance context, the study demonstrates how leadership and resource allocation jointly shape digital change at the school level. The study concludes that sustainable digital education in Greek primary schools requires strong leadership, long-term investment, and continuous professional development. These implications are relevant to other centralized public education systems in the broader region. Key words: digital transformation; centralized governance; digital competencies; leadership; strategic investment --- SažetakOvim istraživanjem ispituje se upravljanje digitalnom transformacijom u grčkom osnovnoškolskom obrazovanju, s naglaskom na međudjelovanje vodstva, digitalnih kompetencija i strateških ulaganja. Provedeno u visoko centraliziranom sustavu, istraživanje analizira kako ovi čimbenici, prema percepciji učitelja, oblikuju sposobnost škola za usvajanje i održavanje digitalnih promjena. Primijenjen je kvantitativni istraživački pristup na uzorku od 323 učitelja u javnim osnovnim školama, koji su ispunili strukturirani upitnik o praksama vodstva, digitalnim kompetencijama i ulaganjima u infrastrukturu. Rezultati pokazuju da su sva tri čimbenika pozitivno povezana s digitalnom transformacijom, pri čemu su prakse vodstva i strateška ulaganja najjači prediktori, dok digitalne kompetencije imaju potpornu ulogu. S obzirom na spol ravnatelja, učitelji u školama kojima upravljaju muški ravnatelji iskazali su više procjene vlastitih digitalnih kompetencija, dok nisu uočene razlike u procjeni vodstva ili ulaganja. Dobne razlike bile su izraženije: stariji učitelji pozitivnije su vrednovali vodstvo i ulaganja, dok su mlađi učitelji izvijestili o razvijenijim digitalnim kompetencijama. Ukupna razina digitalne transformacije procijenjena je kao umjerena, pri čemu su osobito niske ocjene zabilježene za strateška ulaganja, što upućuje na postojanje strukturnih prepreka. Smještanjem ovih nalaza u kontekst centraliziranoga upravljanja, istraživanje pokazuje kako vodstvo i raspodjela resursa zajednički oblikuju digitalne promjene na razini škole. Zaključno, održiva digitalna transformacija u grčkim osnovnim školama zahtijeva snažno vodstvo, dugoročna ulaganja i kontinuirani profesionalni razvoj. Ovi su nalazi relevantni i za druge centralizirane sustave javnoga obrazovanja u širem regionalnom kontekstu. Ključne riječi: centralizirano upravljanje; digitalne kompetencije; digitalna transformacija; strateška ulaganja; vodstvo
Abstract The aim of this study was to examine the effects of an enriched module series prepared for gifted students on their scientific process skills (SPS). In the study, the modules were implemented to the students at science lesson and the effect of the implementation on students' SPS was analysed. Embedded quasi-experimental mixed design, one of the mixed methods designs, was used. According to quantitative results, it was identified that the enriched module series had positive effect on students' SPS. The collected qualitative data show that the implementation especially contributed to identifying the problem, forming a hypothesis, collecting information, creating a list of materials, determining control variables, making a plan for observation, drawing conclusions about the data and repeating the test. The quantitative and qualitative findings of the study show that the application has a significant positive effect on the development of gifted students’ SPS. Key words: differentiation, enrichment, gifted education, science education --- Sažetak Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati učinke obogaćenoga niza modula za nadarene učenike na njihove vještine znanstvenoga procesa (SPS). Pripremljeni moduli primijenjeni su na satima znanstvenih predmeta, pri čemu je analiziran njihov učinak na vještine znanstvenoga procesa učenika. Korišten je kvazieksperimentalni miješani dizajn, jedan od dizajna miješanih metoda. Sakupljeni kvantitativni podatci pokazali su da je niz obogaćenih modula imao pozitivan učinak na SPS učenika. Dobiveni kvalitativni podatci pokazali su da je primjena posebno doprinijela identificiranju problema, formiranju hipoteza, sakupljanju informacija, sastavljanju popisa materijala, određivanju kontrolnih varijabli, planiranju promatranja, donošenju zaključaka o podatcima i ponavljanju testa. Kvantitativni i kvalitativni rezultati istraživanja pokazali su da je primjena modela imala značajan pozitivan učinak na razvoj vještina znanstvenoga procesa učenika. Ključne riječi: diferencijacija, obogaćivanje, obrazovanje nadarenih učenika, znanstveno obrazovanje
Abstract The rapid advancement of digital technology has increased the need for innovative learning media, particularly in environmental education aimed at fostering climate change awareness among students. Digital books offer interactive and accessible learning experiences; however, their educational value depends largely on how effectively they are designed to respond to learners’ needs. This study examines how a design thinking approach contributes to the development of interactive digital books and supports student engagement and learning in climate change education. Using a systematic literature review, this study analysed 37 peer-reviewed articles published within the last five years and retrieved from Scopus, Web of Science, JSTOR and Google Scholar. The search process applied combinations of keywords related to design thinking, digital books, climate change or environmental education. This review adopts a broader perspective, acknowledging that existing research spans primary, secondary and higher education levels, with duplicate records removed prior to screening. The review focused on how the key stages of design thinking—empathize, define, ideate, prototype and test—were reflected in the development of digital learning media. The findings suggest that digital books informed by design thinking are often associated with improved usability, stronger learner engagement and better support for understanding complex environmental concepts through interactive features and visualizations. In addition, the user-centred orientation of design thinking appears to enhance content relevance and responsiveness to students’ learning needs. Overall, the review suggests that integrating design thinking into digital book development may strengthen climate change awareness education at schools, although further empirical research is needed to examine long-term learning outcomes across diverse educational contexts. Key words: design thinking; digital learning media; climate change education; interactive multimedia; student engagement; user-centred design --- Sažetak Brzi razvoj digitalne tehnologije povećao je potrebu za inovativnim medijima za učenje, osobito u području obrazovanja o okolišu usmjerenoga na jačanje svijesti učenika o klimatskim promjenama. Digitalne knjige omogućuju interaktivna i pristupačna iskustva učenja, no njihova obrazovna vrijednost uvelike ovisi o tome u kojoj su mjeri osmišljene tako da odgovaraju potrebama učenika. U ovome se radu ispituje doprinos pristupa design thinking razvoju interaktivnih digitalnih knjiga te njegov utjecaj na angažman učenika i procese učenja u obrazovanju o klimatskim promjenama. Primjenom metode sustavnoga pregleda literature analizirano je 37 recenziranih radova objavljenih tijekom posljednjih pet godina, preuzetih iz baza Scopus, Web of Science, JSTOR i Google Scholar. U postupku pretraživanja korištene su kombinacije ključnih riječi povezanih s pristupom design thinking, digitalnim knjigama, klimatskim promjenama i obrazovanjem o okolišu. Ovaj pregled polazi od šire perspektive, uzimajući u obzir da postojeća istraživanja obuhvaćaju osnovno, srednje i visoko obrazovanje, pri čemu su duplicirani zapisi uklonjeni prije faze probira. Posebna je pozornost usmjerena na to kako se ključne faze design thinking pristupa — empatija, definiranje, generiranje ideja, izrada prototipa i testiranje — odražavaju u razvoju digitalnih medija za učenje. Rezultati upućuju na to da su digitalne knjige razvijene primjenom pristupa design thinking često povezane s boljom uporabljivošću, većim angažmanom učenika i učinkovitijom podrškom razumijevanju složenih okolišnih koncepata putem interaktivnih elemenata i vizualizacija. Nadalje, čini se da usmjerenost design thinking pristupa na korisnika pridonosi većoj relevantnosti sadržaja i njegovoj prilagodbi potrebama učenika. Općenito, rezultati pregleda sugeriraju da integracija pristupa design thinking u razvoj digitalnih knjiga može osnažiti obrazovanje o klimatskim promjenama u školama, premda su potrebna daljnja empirijska istraživanja radi ispitivanja dugoročnih ishoda učenja u različitim obrazovnim kontekstima. Ključne riječi: digitalni mediji za učenje; obrazovanje o klimatskim promjenama; interaktivna multimedija; angažman učenika; dizajn usmjeren na korisnika; design thinking
Abstract The study investigates how supportive, timely and transparent crisis-related communication in schools is associated with protocol readiness and staff preparedness to respond to unexpected events. A quantitative survey was conducted among 201 employees from primary and secondary schools in eastern Croatia. The questionnaire captured four domains: supportive crisis communication; organisation and crisis protocols; employees' self-assessed readiness to act in crisis situations; and the consistency of implementing and monitoring school safety measures. Data were analysed using descriptive statistics and Pearson correlation analysis. Results show positive and statistically significant associations between supportive crisis communication and (1) employees' perceptions of the quality and accessibility of crisis protocols and procedures and (2) employees' self-assessed readiness to respond in crisis situations. Patterns in item-level relationships indicate that clear channels for informing parents and the public, access to training and resources and availability of professional support are linked with stronger perceptions of organisational preparedness. The paper contributes evidence from the Croatian school context and translates employee perceptions into actionable levers for educational management aimed at strengthening school crisis preparedness and organisational resilience. Key words: Crisis communication; Crisis management protocols; Organisational readiness; Teacher preparedness; School safety --- Sažetak Istraživanjem se ispituje kako su podržavajuća, pravovremena i transparentna krizna komunikacija u školama povezana sa spremnošću protokola i spremnošću zaposlenika za odgovor na neočekivane događaje. Kvantitativna anketa provedena je među 201 zaposlenikom osnovnih i srednjih škola u istočnoj Hrvatskoj. Upitnik je obuhvatio četiri dimenzije: podržavajuću kriznu komunikaciju, organizaciju i protokole za krize, samoprocjenjenu spremnost zaposlenika za djelovanje u kriznim situacijama te dosljednost provedbe i praćenja mjera sigurnosti u školama. Podatci su analizirani deskriptivnom statistikom i Pearsonovom korelacijskom analizom. Rezultati pokazuju pozitivne i statistički značajne povezanosti između podržavajuće krizne komunikacije i (1) percepcija zaposlenika o kvaliteti i dostupnosti protokola i postupaka za krize te (2) samoprocijenjene spremnosti zaposlenika za odgovor u kriznim situacijama. Uzorci u odnosima na razini stavki ukazuju da jasni kanali za obavještavanje roditelja i javnosti, pristup edukacijama i resursima te dostupnost stručne podrške povezani su s jačim percepcijama organizacijske spremnosti. Članak donosi relevantne pokazatelje iz hrvatskoga školskog konteksta te predočava percepciju zaposlenika o važnosti obrazovnoga menadžmenta osnaživanjem spremnosti škola za krize i razvoj organizacijske otpornosti. Ključne riječi: krizna komunikacija; organizacijska spremnost; protokoli upravljanja krizama; sigurnost u školama; spremnost nastavnika
The first issue of Volume 28 of the Croatian Journal of Education continues the journal’s commitment to promoting scientific excellence, international collaboration and contemporary educational research. Through diverse theoretical perspectives, methodological approaches and educational contexts, this issue offers valuable insights into current challenges and innovations in education. This issue includes nine original scientific papers and one review paper. The authors come from various countries and educational environments – Croatia, Malaysia, Indonesia, China, Turkey, the Czech Republic, Cyprus, Libya and the Philippines – further confirming the international orientation of the journal and encouraging intercultural and interdisciplinary dialogue in educational science. The papers in this issue address a broad spectrum of educational topics, including digital storytelling and educational equity, the development of gifted students’ scientific skills, student wellness and physical fitness, academic honesty and plagiarism detection, inquiry-based language teaching, and the integration of virtual reality and internet technologies into higher education. The issue also explores emotional diversity and academic achievement, constructivist learning and student boredom, while the review paper provides an overview of research on the impact of advance organizers on learning outcomes. Together, these contributions reflect the complexity and dynamic nature of contemporary educational systems and emphasise the importance of innovative, interdisciplinary and evidence-based approaches to teaching and learning. We would like to express our sincere gratitude to all authors for their valuable scientific contributions and trust in the journal, as well as to the reviewers for their professional and dedicated work in maintaining the scientific quality of the publication. We also thank our readers for their continuous support and interest in the topics addressed in the journal. We hope that the papers presented in this issue will inspire further reflection, discussion and research, and contribute to the advancement of educational theory and practice. --- Prvi broj 28. sveska Hrvatskog časopisa za odgoj i obrazovanje nastavlja predanost časopisa promicanju znanstvene izvrsnosti, međunarodne suradnje i suvremenih obrazovnih istraživanja. Raznolikim teorijskim perspektivama, metodološkim pristupima i obrazovnim kontekstima, ovaj broj nudi vrijedne uvide u aktualne izazove i inovacije u području obrazovanja. Ovaj broj obuhvaća devet izvornih znanstvenih radova i jedan pregledni rad. Autori dolaze iz različitih zemalja i obrazovnih okružja – Hrvatske, Malezije, Indonezije, Kine, Turske, Češke, Cipra, Libije i Filipina – čime se dodatno potvrđuje međunarodna orijentaciju časopisa te potiče međukulturni i interdisciplinarni dijalog u obrazovnoj znanosti. Radovi u ovome broju obrađuju širok spektar obrazovnih tema, uključujući digitalno pripovijedanje i obrazovnu jednakost, razvoj znanstvenih vještina darovitih učenika, dobrobit i tjelesnu spremnost studenata, akademsku čestitost i otkrivanje plagijata, nastavu jezika temeljenu na istraživanju te integraciju virtualne stvarnosti i internetskih tehnologija u visoko obrazovanje. Također se istražuje emocionalna raznolikost i akademska postignuća, konstruktivističko učenje i dosadu studenata, dok pregledni rad daje pregled istraživanja o utjecaju naprednih organizatora na ishode učenja. Zajedno, ovi doprinosi odražavaju složenost i dinamičnu prirodu suvremenih obrazovnih sustava te naglašavaju važnost inovativnih, interdisciplinarnih i na dokazima utemeljenih pristupa poučavanju i učenju. Zahvaljujemo svim autorima na njihovim vrijednim znanstvenim doprinosima i ukazanom povjerenju, kao i recenzentima na njihovom profesionalnom i predanom radu u održavanju znanstvene kvalitete publikacije. Također zahvaljujemo našim čitateljima na kontinuiranoj podršci i interesu za teme obrađene u časopisu. Nadamo se da će radovi predstavljeni u ovome broju potaknuti daljnja razmišljanja, rasprave i istraživanja te doprinijeti razvoju obrazovne teorije i prakse.
Abstract This study explores a Socioscientific Issues (SSI)-driven Project-Based Learning (PBL) model to bridge the gap between scientific and humanistic-social literacy in STEM education. Using a quasi-experimental design, twelve STEM classes were divided into the experimental (SSI-PBL) and the control (traditional instruction) group. The results show that the experimental group significantly improved in scientific argumentation (ES = 1.32 for structured expression; ES = 0.87 for evidence use) and cross-cultural scientific literacy (e.g., +2.15 in multicultural perspectives, +1.83 in ethical sensitivity). Discourse analysis revealed an increase of 41% in cross-cultural references, with 82.6% of participants integrating diverse scientific viewpoints. The study proposes the Culturally Responsive Scientific Argumentation (CRSA) model, advocating for SSI integration in STEM curricula to foster scientific reasoning, cultural inclusivity, and global responsibility. Key words: Ethical Sensitivity; Culturally Responsive Pedagogy; Quasi-experimental Design; Integration Competence; Global Responsibility --- Sažetak U ovome se istraživanju istražuje model projektnoga učenja (PBL) temeljen na socioznanstvenim temama kako bi se premostio jaz između znanstvene i humanističko-društvene pismenosti u obrazovanju u STEM područjima. Primjenom kvazieksperimentalnih nacrta istraživanja, dvanaest razreda u kojima se uče teme iz STEM područja podijeljeno je u eksperimentalnu (primjena projektnoga učenja temeljenoga na socioznanstvenim temama) i kontrolnu (tradicionalni oblik nastave) skupinu. Rezultati pokazuju da je eksperimentalna skupina značajno unaprijedila vještine znanstvene argumentacije (ES = 1,32 za strukturirano izražavanje; ES = 0,87 za korištenje dokaza) i međukulturalnu znanstvenu pismenost (npr. +2,15 u multikulturalnim perspektivama, +1,83 u etičkoj osjetljivosti). Analiza diskursa pokazala je povećanje od 41 % u međukulturalnim referencama, s 82,6 % ispitanika koji su integrirali različita znanstvena gledišta. U istraživanju se predlaže Model kulturološki responzivne znanstvene argumentacije koja podrazumijeva uvođenje socioznanstvenih tema u STEM kurikule kako bi se razvijao znanstveni način razmišljanja, kulturološka inkluzivnost i globalna odgovornost. Ključne riječi: etička osjetljivost; globalna odgovornost; integracijske kompetencije; kulturološki responzivna pedagogija; kvazieksperimentalni nacrt istraživanja
Abstract This study sought to determine the differences in physical fitness between students aged 10 and 14 years, clarify the impact of maturation on physical fitness and examine whether fitness levels decline with age. The cross-sectional study included 117 primary school students (64 fourth-grade and 53 eighth-grade students). The mean age was 12.05 ± 2.03 years. Measurements comprised anthropometric variables (body height and mass, body composition, waist-to-hip ratio [WHR], waist-to-height ratio [WHtR]), motor tests (standing long jump, sit-ups, sit-and-reach, 4 × 10 m shuttle run), and an indirect assessment of maximal oxygen uptake (VO₂max) using the 20 m multistage shuttle run test. ANOVA and Welch tests showed significant between-group differences. Fourteen-year-olds were taller and heavier and performed better in explosive leg power and repetitive trunk strength tests. Ten-year-olds demonstrated better agility, greater flexibility and higher cardiorespiratory endurance. Despite higher BMI in older students, WHtR did not differ significantly, which suggests proportional growth without marked changes in central fat distribution. Biological growth and increased muscle mass during adolescence are not sufficient to maintain cardiorespiratory capacity, flexibility, or speed and agility. The decline in aerobic endurance among older students indicates more sedentary habits and supports the need for targeted physical activity programs within the Physical Education curriculum to preserve cardiorespiratory health and motor competencies. Keywords: adolescenc; cardiorespiratory capacity; motor skills; physical fitness --- Sažetak Cilj istraživanja: Cilj istraživanja jest utvrditi razlike u tjelesnoj spremnosti između učenika u dobi od 10 do 14 godina. Istraživanjem se želi dobiti jasan uvid utjecaja odrastanja na tjelesnu spremnost i smanjuje li se s porastom dobi razina tjelesne spremnosti. Metode: U presječnom istraživanju sudjelovalo je 117 učenika osnovnih škola (64 učenika četvrtoga razreda i 53 učenika osmoga razreda). Prosječna dob ispitanika iznosila je 12,05 ± 2,03 godine. Mjerenja su obuhvatila antropometrijske varijable (tjelesna visina i masa, komponente sastava tijela, omjeri WHR i WHtR), motoričke testove (skok u dalj s mjesta, podizanje trupa, pretklon, trčanje 4 x 10 m) te funkcionalnu procjenu maksimalnoga primitka kisika (VO2 max) putem Shuttle run testa. Rezultati: ANOVA i Welchov test pokazali su značajne razlike između dobnih skupina. Stariji učenici u dobi od 14 godina očekivano su viši i teži te postižu značajno bolje rezultate u testovima eksplozivne snage nogu i repetitivne snage trupa. S druge strane, mlađi učenici u dobi od 10 godina pokazali su statistički značajno bolju agilnost, veću fleksibilnost te višu razinu kardiorespiratorne izdržljivosti u usporedbi sa starijom skupinom. Zanimljivo je da unatoč porastu BMI-a, omjer struka i visine (WHtR) nije pokazao značajne razlike, što ukazuje na proporcionalan rast bez drastičnoga narušavanja distribucije masnoga tkiva. Zaključak: Istraživanje potvrđuje da biološki rast i povećanje mišićne mase u adolescenciji nisu dovoljni za održavanje kardiorespiratornoga kapaciteta, fleksibilnosti te brzine i agilnosti. Pad aerobne izdržljivosti među starijiim učenicima ukazuje na povećanje sjedilačkoga načina života, što naglašava potrebu za uvođenjem specifičnih intervencijskih programa u nastavu tjelesne i zdravstvene kulture usmjerenih na razvoj kardiorespiratornoga zdravlja i motoričkih kompetencija. Ključne riječi: tjelesna spremnost; kardiorespiratorni kapacitet; motoričke sposobnosti; pubertet
AbstractThe prestige of the teaching profession in society significantly affects teachers’motivation to teach, their professionalism, student achievement, desirabilityof the profession among young people, and the overall progress of civilization.Slovenia is currently experiencing a significant shortage of teachers, which maybe attributed also to the low prestige of the teaching profession. Accordingly, wewere interested in ascertaining teachers’ views and identifying opportunities forraising the prestige of the teaching profession in society.In the empirical part, we present the results of a study conducted with on arandom sample of 870 Slovenian primary and secondary school teachers.According to the results, teachers attributed high prestige to teachers at upperand secondary levels, but not to teachers in primary schools. They were mostlikely to agree with the general public’s view that the teaching profession has ahigher reputation in other EU countries than in Slovenia and that teaching ispublicly regarded as important for society. However, they did not agree that thisprofession has a high or growing reputation. The highest-rated measures thatthey believed would improve the reputation of the teaching profession relate tomacro-level measures at the national level (support from the government and therelevant ministry, reduction of bureaucratic work, appropriate and comparablefinancial assessment of work with other professions and maintaining good publiceducation). There were some statistically significant differences between theresponses of primary and secondary school teachers.Key words: education; primary school; Slovenia; teachers; upper secondary school---SažetakUgled učiteljske profesije u društvu značajno utječe na motivaciju učitelja zapoučavanje, njihovu profesionalnost, uspjeh učenika i ukupni napredak društva.Slovenija se trenutačno suočava s ozbiljnim nedostatkom učitelja, što se možepripisati niskom ugledu učiteljske profesije. Sukladno tome, željeli smo saznatistavove učitelja i identificirati potencijalne mogućnosti za podizanje ugledaučiteljske profesije u društvu. U empirijskom dijelu prikazujemo rezultateistraživanja provedenoga na slučajnom uzorku od 870 slovenskih učitelja osnovnihi srednjih škola.Prema rezultatima, učitelji su pripisali visok prestiž nastavnicima na višim isrednjim razinama, ali ne i nastavnicima u osnovnim školama. Uglavnom su sesložili s općom javnošću da je nastavnički posao više cijenjen u drugim zemljamaEU-a nego u Sloveniji i da je važan za društvo, ali nisu bili suglasni da je tovisoko cijenjena ili rastuća profesija. Najviše ocijenjene mjere za koje su vjerovalida bi poboljšale ugled nastavničke profesije odnose se na mjere na makrorazini,na nacionalnoj razini (podrška vlade i nadležnoga ministarstva, smanjenjebirokratskoga opterećenja, primjereno i usporedivo financijsko vrednovanje radau odnosu na druge profesije te održavanje dobroga javnog obrazovanja). Postojalesu neke statistički značajne razlike između odgovora učitelja i nastavnika.Ključne riječi: odgoj i obrazovanje; osnovna škola; Slovenija; srednja škola; učitelji
AbstractThis study examined the potential of the GROW (Goal, Reality, Options, Will)coaching model for developing teachers’ and principals’ competencies through ascoping review approach. Using the PRISMA framework, 20 peer-reviewed studiespublished between 2015 and 2022 were analysed to identify trends in research focus,methodological approaches and competency domains addressed through GROW-basedcoaching. The findings indicate that the GROW coaching model is predominantlyapplied to the development of teachers’ pedagogical competencies, particularly inrelation to instructional planning, teaching strategies and reflective practice. Forschool principals, the model is mainly associated with the development of managerialand supervisory competencies. A closer analysis revealed that different stages of theGROW model correspond to specific competency domains, with setting goals andreflecting on situations that support pedagogical development, while strategic decisionmakingand action commitment support leadership-related competencies. Overall, theresults suggest that the GROW coaching model functions as a structured reflectivemechanism rather than a prescriptive training approach, which makes it suitable forcompetency-based professional development in education. However, the review also highlights gaps in the development of personal competencies and emerging digitalcompetencies, which indicates directions for future research and practice.Key words: GROW coaching model; teacher competencies; principal competencies;professional development; scoping review---SažetakOvim istraživanjem ispituje se potencijal GROW modela coachinga u razvojukompetencija učitelja i ravnatelja škola primjenom pristupa pregleda opsega(scoping review). Korištenjem PRISMA okvira analizirano je 20 recenziranihstudija objavljenih između 2015. i 2022. godine kako bi se identificirali trendoviu istraživačkom fokusu, metodološkim pristupima i domenama kompetencijakoje se razvijaju primjenom coachinga temeljenoga na GROW modelu. Rezultatipokazuju da se GROW model coachinga najčešće primjenjuje u razvoju pedagoškihkompetencija učitelja, posebno u području planiranja nastave, nastavnih strategijai refleksivne prakse. Kod ravnatelja škola model je uglavnom povezan s razvojemmenadžerskih i supervizijskih kompetencija. Detaljnija analiza pokazuje darazličite faze GROW modela odgovaraju specifičnim domenama kompetencija, pričemu postavljanje ciljeva i refleksija stvarne situacije podupiru razvoj pedagoškihkompetencija, dok strateško donošenje odluka i opredjeljenje za djelovanje podupirukompetencije povezane s obrazovnim vodstvom. Općenito, rezultati upućuju na to daGROW model coachinga djeluje kao strukturirani refleksivni mehanizam, a ne kaopreskriptivni pristup obuci, što ga čini prikladnim za profesionalni razvoj temeljen nakompetencijama u obrazovanju. Međutim, pregled također ukazuje na nedostatke urazvoju osobnih i novih digitalnih kompetencija, što predstavlja smjernice za budućaistraživanja i praksu.Ključne riječi: GROW model coachinga; kompetencije učitelja; kompetencijeravnatelja; profesionalni razvoj; pregled opsega
AbstractThe paper examines primary school teachers’ self-assessment of their competenciesin teaching physical education (PE), with an emphasis on identifying the maindimensions and factors that shape professional self-confidence. The results indicatethat teachers generally rate their abilities highly, particularly in motivating studentsand organising activities. Two fundamental dimensions were identified: theeducational dimension, related to lesson planning and implementation, and theevaluative dimension, focused on monitoring and assessing motor development.Professional development and personal involvement in sports contribute to ahigher self - assessed competencies, whereas age and years of service show nosignificant influence. Teachers who are active in sports display greater confidencein teaching, which emphasises the importance of personal engagement in physicalactivity. The lowest self-assessed competencies are in test design and assessmentcriteria, indicating a need for additional professional development. The resultsunderscore the importance of strengthening evaluative competencies and enrichinginitial teacher education in order to ensure high-quality and motivating physicaleducation classes.Keywords: evaluative competencies; factor analysis; professional development; sportsengagement---SažetakU ovom radu ispituje se samoprocjena kompetencija učitelja razredne nastaveza izvođenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture (TZK), s posebnim fokusomna utvrđivanje glavnih dimenzija i čimbenika koji oblikuju profesionalnosamopouzdanje. Rezultati upućuju na to da učitelji općenito visoko procjenjujuvlastite sposobnosti, osobito u području motiviranja učenika i organizacije aktivnosti.Utvrđene su dvije temeljne dimenzije: odgojno-obrazovna dimenzija, povezana splaniranjem i provedbom nastave te evaluacijska dimenzija, usmjerena na praćenjei vrednovanje motoričkoga razvoja. Profesionalno usavršavanje i osobna uključenostu sport povezani su s višom samoprocjenom kompetencija, dok dob i duljina radnogastaža ne pokazuju značajan utjecaj. Učitelji koji su aktivni u sportu iskazuju većesamopouzdanje u poučavanju, što naglašava važnost osobnoga angažmana u tjelesnojaktivnosti. Najniže samoprocijenjene kompetencije odnose se na izradu testova ikriterija vrednovanja, što upućuje na potrebu dodatnoga stručnog usavršavanja.Nalazi ističu važnost jačanja evaluacijskih kompetencija te unaprjeđenja inicijalnogaobrazovanja učitelja radi osiguravanja kvalitetne i motivirajuće nastave tjelesne izdravstvene kulture.Ključne riječi: evaluacijske kompetencije; faktorska analiza; profesionalni razvoj;uključenost u sport
The purpose of this study is to investigate the cognitive modeling competencies of sixth-grade middle school students and to identify the difficulties they encounter during this process. The research was conducted with 50 sixth-grade students attending a public middle school located in eastern Türkiye. Data were collected through the Modeling Competency Form developed by the researchers. Adopting a qualitative research approach, the study was designed as a case study. The qualitative data obtained were analyzed using descriptive analysis. The findings revealed that students experienced cognitive deficiencies in the mathematical modeling process, particularly in the stages of validation and interpretation. Based on the results, a list of students’ cognitive difficulties in the modeling process was compiled, and several recommendations were proposed to address these challenges.
AbstractThe accelerated pace of life and the computerisation of society are increasinglyleading to a sedentary lifestyle. Children and young people are spending increasingamounts of time in front of mobile or TV screens and devoting less and less timeto physical activity. The increasing number of school and family obligations, alongwith their rhythms, leads to a need for greater physical activity and longer hours ofphysical activity. The mandatory number of hours of Physical and Health Educationin elementary school, as prescribed by the subject curriculum, is insufficient tocover the hours students should spend daily or weekly on kinesiology activitiesand on activities during free time. It is precisely these free-time activities that areincreasingly passive, rather than those that should encourage children and youngpeople to lead active lifestyles. All this leads to a change in students’ attitudes aboutPhysical Education and Health Education classes. The research conducted in anelementary school in Varaždin County presents the results of students’ physical andleisure activities and their attitudes toward Physical and Health Education classes.139 students (N=139) from 1st to 8th grade participated in the study.Key words: exercise; free time; kinesiology activities; movement---SažetakUbrzani životni ritam i informatizacija društva, sve više dovode do sedentarnoganačina života. Djeca i mladi sve više vremena provode pred mobilnim ili TVekranima, a sve manje vremena posvećuju tjelesnoj aktivnosti. Sve veći broj školskihobaveza te ritam obiteljskih obaveza dovodi do potrebe većega kretanja i povećanjasati tjelesne i zdravstvene aktivnosti. Obavezan broj sati nastavnoga predmetaTjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi, propisan predmetnim kurikulom,nije dovoljan broj sati koje bi učenici svakodnevno ili na tjednoj bazi trebaliprovoditi u kineziološkim aktivnostima i aktivnostima u slobodno vrijeme. Upravote aktivnosti u slobodno vrijeme sve više prerastaju u pasivne aktivnosti, a ne onekoje bi trebale poticati djecu i mlade na aktivan način života. Sve to dovodi i dopromjene stavova učenika o nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Istraživanje kojeje provedeno u osnovnoj školi u Varaždinskoj županiji donosi rezultate učeničkihtjelesnih i slobodnih aktivnosti te stavova učenika o nastavi tjelesne i zdravstvenekulture. U istraživanju je sudjelovalo 139 učenika (N = 139) od 1. do 8. razreda.Ključne riječi: kineziološke aktivnosti; kretanje; slobodno vrijeme; vježbanje
This study explores an innovative approach to teaching tie-dye batik skills to students with special needs, particularly those with mild intellectual disabilities and hearing impairments at SLB Wiyata Dharma 1 Sleman. The methodology employed is a blended learning approach, conducted over six 90-minute sessions, incorporating various teaching methods such as live demonstrations, visual media, hands-on practice, repetition, and collaborative learning. The results revealed a significant improvement in students' skills, with an average post-test score increase of 31.1 points compared to the pre-test. Additionally, students reported higher levels of engagement and motivation throughout the learning process. The study concludes that this innovative approach is effective not only in enhancing practical skills but also in fostering students’ confidence and independence. These findings carry important implications for inclusive educational practices and the teaching of art-based skills to students with special needs.
