Cilj. Cilj je rada prikazati postupak stjecanja CoreTrustSeal certifikata na primjeru institucijskog repozitorija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, smještenog u nacionalnoj repozitorijskoj infrastrukturi. Posebna se pozornost posvećuje ključnim fazama postupka, izazovima koji su se pojavili tijekom pripreme samoprocjene te učincima certifikacije na organizaciju i dokumentiranje repozitorijskih praksi iz perspektive knjižničarskog rada. Pristup / metodologija / dizajn. Rad je oblikovan kao kvalitativna studija slučaja temeljena na analizi dokumentacije nastale tijekom postupka, uključujući certifikacijske zahtjeve, obrasce samoprocjene i priložene dokaze, kao i na iskustvu stečenom sudjelovanjem u pripremi i provedbi postupka. Takav pristup omogućio je uvid u organizacijske, dokumentacijske i suradničke aspekte postupka u konkretnom institucionalnom i infrastrukturnom okruženju. Rezultati. Rezultati pokazuju da CoreTrustSeal predstavlja zahtjevan, ali učinkovit mehanizam za sustavno preispitivanje i unaprjeđenje repozitorijskih praksi. Postupak certifikacije pridonio je jasnijem definiranju odgovornosti, formalizaciji postojećih procedura i većoj transparentnosti rada repozitorija, osobito u području dokumentiranja praksi i dokazivanja usklađenosti sa zahtjevima. Praktična primjena. Prikazani primjer može poslužiti kao smjernica drugim institucijama i repozitorijima koji razmatraju uključivanje u sličan postupak, osobito u pogledu pripreme dokumentacije, organizacije rada i komunikacije s recenzentima. Društveni značaj. Pouzdani digitalni repozitoriji doprinose jačanju povjerenja u digitalne infrastrukture, razvoju otvorene znanosti i dugoročnoj dostupnosti znanstvenih rezultata. Originalnost / vrijednost. Rad donosi prikaz postupka stjecanja CoreTrustSeal certifikata na primjeru prvog certificiranog institucijskog repozitorija u Republici Hrvatskoj te pruža uvid u dokumentacijske i organizacijske aspekte postupka u kontekstu knjižničarske prakse, uključujući pripremu i povezivanje dokumenata koji se odnose na upravljanje repozitorijem, otvoreni pristup, dugoročno očuvanje digitalnih objekata, sigurnost sustava, raspodjelu odgovornosti te druge dokaze korištene u postupku certifikacije.
Cilj. Cilj rada utvrditi je definiciju kvalitete dostavljenih metapodataka, vrste grešaka u metapodacima koje izrađuju i dostavljaju nakladnici u svrhu registracija DOIa te odrediti kriterije za mjerenje kvalitete metapodataka. Metodologija. Deskriptivnom analizom objašnjava se važnost kvalitete metapodataka te se predstavljaju mehanizmi koje Crossref koristi u svrhu postizanja njihove kvalitete. Analiziraju se četiri skupa metapodataka: Crossrefovi izvještaj o razrješivosti, izvještaj o sukobima i izvještaj o sudjelovanju te osnovni bibliografski metapodaci dostavljeni Hrvatskom uredu za DOI neophodni za učlanjenje nakladnika kao i obvezni metapodaci o članku dostavljeni u Sustav DOI-HR u svrhu registracije DOI-a. Pritom se izdvajaju pogreške u svim četirima skupovima, a njihovom analizom utvrđuju se kriteriji vrednovanja kvalitete metapodataka. Rezultati. Rad predlaže definiciju kvalitete metapodataka i utvrđuje kriterije za vrednovanje kvalitete metapodataka u trenutku njihova nastanka. Zaključuje se kako navedeni kriteriji podupiru FAIR-principe. Utvrđuje se važnost utjecaja knjižničara na poboljšanje kvalitete metapodataka izravnim utjecajem i/ili edukacijom nakladnika, neophodnost primjene knjižničarskih znanja u svrhu stvaranja visokokvalitetnih podataka, kao i potreba za daljnjom primjenom utvrđenih kriterija u budućim naprednijim automatiziranim načinima dostave metapodataka i upotrebom umjetne inteligencije. Praktična primjena. Predložena definicija i kriteriji za vrednovanje kvalitete metapodataka mogu poslužiti nakladnicima znanstvenih i znanstvenostručnih publikacija, kao i široj knjižničarskoj i nakladničkoj zajednici s ciljem postizanja veće kvalitete dostavljenih metapodataka. Također, praktična primjena može se ogledati i u smanjenju broja pogrešaka u dostavljenim metapodacima i jačanju FAIRprincipa. Originalnost/vrijednost. Istraživanje provedeno o kvaliteti metapodataka općenito, kao i onih kojima je izvorni stvaratelj nakladnik, rjeđa su istraživanja ove vrste, zbog čega provedeno istraživanje doprinosi boljem razumijevanju njihove kvalitete.
Cilj. Rad analizira zadovoljstvo korisnika (nastavnika i studenata) uslugama Knjižnice Kineziološkoga fakulteta Osijek (Knjižnica KIFOS-a) s ciljem utvrđivanja percepcije kvalitete poslovanja u kontekstu uspostave kulture vrednovanja u novoustrojenoj visokoškolskoj knjižnici. Cilj je rada ispitati zadovoljstvo korisnika uslugama Knjižnice KIFOS-a i uočiti razlike u percepciji i obrascima korištenja između dviju ključnih kori-sničkih skupina – studenata i nastavnog osoblja. Pristup/metodologija/dizajn. Istraživanje je provedeno kvantitativnom metodom strukturiranog online anketnog upitnika od ožujka do travnja 2025. na prigodnom uzorku od 69 ispitanika (17 nastavnika i 52 studenta). Prema internoj evidenciji Knjižnice KIFOS-a, korisničku zajednicu čini 401 registrirani studentski korisnik i 41 zaposlenik ustanove, što rezultira stopom odaziva od 13,0 % za studentski dio uzorka i 41,5 % za nastavno osoblje. Istraživanje je provela knjižničarka Knjižnice KIFOS-a, što je pristup koji omogućuje unutarnju perspektivu istraživačice. Korištene su dvije inačice upitnika prilagođene studentima i nastavnom osoblju kako bi se ispitali stavovi o knjižničnom fondu, uslugama, prostoru i digitalnoj vidljivosti. Rezultati. Rezultati pokazuju da se Knjižnica doživljava na dva načina, tj. studenti je primarno koriste za posudbu knjižnične građe (66,7 %), dok Knjižnicu kao prostor za rad i učenje koristi manji broj korisnika. Nastavnici je vide kao stručni servis za potporu znanstvenom radu (bibliometrijske i informacijsko-referalne usluge), pri čemu 70,6 % koristi informacijsko-referalne usluge i dogovore oko nabave građe. Utvrđen je „paradoks digitalne vidljivosti“, tj. 57,7 % studenata nije upoznato s aktivnostima Knjižnice na društvenim mrežama, dok istovremeno iskazuju visoku opću razinu zadovoljstva uslugama i visok stupanj lojalnosti. Originalnost/vrijednost. Rad donosi prve empirijske podatke o korisničkom zadovoljstvu i navikama korisnika Knjižnice KIFOS-a, provedenog kao pilot-istraživanje s ciljem uspostave sustavnog praćenja kvalitete. Originalnost se vidi u analizi percepcije važnosti knjižničnih usluga te u prijedlozima za daljnji razvoj u specifičnom kontekstu novoustrojene visokoškolske knjižnice.
Cilj. Ovaj rad analizira projekt „Grad u Gradskoj“ kao uspješan primjer međusektorske suradnje između narodne knjižnice (Gradske knjižnice, Knjižnice grada Zagreba) i organizacije civilnog društva, odnosno Udruge za nezavisnu medijsku kulturu i portala H-Alter. U radu će se istražiti uloga Knjižnice u poticanju informiranosti i aktivne parti-cipacije građana u dijalogu o urbanističkim temama i općenito kvaliteti života u Zagrebu, kojom se potvrđuje kao treći prostor. Metodologija. Rad se temelji na prikazu i kvalitativnoj analizi dvaju ciklusa tribina održanih od 2023. do 2025. godine. Analizira se struktura programa koja obuhvaća javne rasprave s interdisciplinarnim stručnjacima, produkciju publicističkih i literarnih tekstova na portalu H-Alter, vizualnu interpretaciju tema u radovima mladih ilustratorica te izložbe građe iz zavičajne zbirke Zagrabiensia za kontekstualizaciju suvremenih gradskih tema. Rezultati. Rad predstavlja prvi cjelovit prikaz projekta „Grad u Gradskoj“ kao uspješnog primjera međusektorske suradnje. Analiza je pokazala doprinos projekta promicanju tema od javnog interesa, građanske pismenosti i participacije građana te vrijednost multidisciplinarnog pristupa. Posebno je istaknuta uloga Gradske knjižnice kao neutralnog prostora za demokratski dijalog te zavičajne zbirke Zagrabiensia u interpretaciji baštine u suvremenom kontekstu. Značajan interes publike potvrdio je potrebu za takvim programima, a rad pruža i metodološki okvir za razvoj sličnih budućih inicijativa. Ograničenja. Kvantitativna mjerljivost uspješnosti održanog programa očituje se samo u brojkama fizičkih posjetitelja te naknadnih virtualnih pregleda snimki, dok doseg objavljenih tekstova i pratećih ilustracija nije mjerljiv. Kvalitativno, živa i argumentirana rasprava na svakoj tribini pokazatelj je uspješnosti, ali i nužnosti održavanja takve vrste programa u budućnosti. Originalnost/vrijednost. Rad je koncipiran kao zaokružena cjelina koja obuhvaća sve faze projekta – od početne ideje preko realizacije do završetka, a njegova se originalnost očituje u tome što prvi put na jednome mjestu donosi sustavan i detaljan stručni prikaz održanog projekta. Provedeni projekt potvrđuje da se narodne knjižnice, posebice sinergijom s civilnim sektorom, uspješno afirmiraju kao dinamična središta građanske pismenosti i kulturnog razvoja.
Cilj. Cilj je ovog rada analizirati upravljanje zbirkom s naglaskom na pročišćavanje, reviziju i izlučivanje knjižnične građe, kako bi se osigurala njezina relevantnost, kvaliteta i dostupnost korisnicima. Kroz prikaz postojećih modela i analizu prakse upravljanja knjižničnim zbirkama autorice nastoje povezati teorijska i normativna polazišta s njihovom primjenom u svakodnevnom knjižničnom radu. Pristup/metodologija/dizajn. Osim pregleda teorijskih polazišta i zakonodavnog okvira u Republici Hrvatskoj, rad obuhvaća i prikaz studije slučaja izlučivanja knjižnične građe u Gradskoj knjižnici, središnjoj knjižnici mreže Knjižnica grada Zagreba. U radu se analiziraju i čimbenici koji utječu na oštećenja knjižnične građe te prepreke koje mogu otežati provedbu izlučivanja. Rezultati. Analiza pokazuje da sustavno provođenje pročišćavanja, revizije i otpisa pridonosi povećanju relevantnosti knjižničnih zbirki, boljoj organizaciji prostora i učinkovitijem upravljanju resursima te kvalitetnijoj promociji knjižnične zbirke. Istodobno, kvaliteta samog procesa uvelike ovisi o jasno definiranim kriterijima, stručnoj kompetenciji djelatnika i njihovoj sposobnosti donošenja odluka vezanih za upravljanje zbirkom kroz izlučivanje. Praktična primjena. Rad može poslužiti knjižničarima zaposlenima u svim vrstama knjižnica kao model dobre prakse, osobito za planiranje i provedbu izlučivanja. Autorice naglašavaju važnost kontinuirane evaluacije knjižničnih zbirki, primjene statističkih pokazatelja posudbe i suradnje među knjižnicama u osiguravanju optimalnog pristupa građi. Originalnost/vrijednost. Rad doprinosi boljem razumijevanju izlučivanja knjižnične građe kao ključnog procesa upravljanja knjižničnim zbirkama, povezujući teorijske pristupe, normativni okvir i konkretne primjere iz prakse. Studija slučaja pruža uvid u operacionalizaciju kriterija izlučivanja na primjeru središnje knjižnice u mreži Knjižnica grada Zagreba, Gradske knjižnice.
Cilj. Izostankom programa knjižnično-informacijskog odgoja i obrazovanja iz obrazovnih dokumenata nastalih tijekom posljednje obrazovne reforme te njegovim ukidanjem donošenjem novoga Nastavnog plana za osnovnu školu 2019., školske su knjižnice ostale bez jasnoga normativnog okvira rada. Time je stvoren dugotrajan „okvirni vakuum“ koji se odrazio na praksu, profesionalni identitet i vidljivost školskih knjižničara. Ovo istraživanje utvrđuje načine provedbe sadržaja knjižnično-informacijskog odgoja i obrazovanja prije i nakon njegova ukidanja, obrasce suradnje i prepreke u provedbi te stavove stručnih suradnika knjižničara o programu i potrebi za novim okvirom rada. Metodologija. Provedeno je deskriptivno-eksplorativno istraživanje primjenom on-line upitnika, s ciljem prikupljanja empirijskih podataka o promjenama u praksi školskih knjižničara. U istraživanju je sudjelovalo 354 ispitanika (39,5 % populacije). Podaci su obrađeni deskriptivnom i inferencijalnom statistikom te analizom otvorenih odgovora. Rezultati. Istraživanje potvrđuje da je ukidanje formalnog okvira rada školskih knjižničara stvorilo sustavni vakuum koji do danas nije nadomješten novim dokumentom. Unatoč tomu, većina je knjižničara nastavila provoditi sada nevažeći program. Rezultati istraživanja pokazuju da se program u praksi i dalje provodi široko, bez obzira na formalni status. Suradnja se i dalje najčešće ostvaruje s učiteljima razredne nastave i hrvatskoga jezika, dok ispitanici rijetko navode prepreke pri realizaciji programa. Komparativna analiza podataka pokazuje da demografska obilježja uglavnom ne utječu na stavove o programu i potrebi za okvirom, što potvrđuje univerzalnost potreba unutar struke. Ograničenja. Iako je uzorak velik, ne obuhvaća većinu populacije. Regionalna zastupljenost je neujednačena, a manji dio ispitanika iskazuje nedosljednost u odgovorima. Planirani intervjui nisu provedeni zbog slabog odziva. Praktična primjena. Rezultati čine empirijsku osnovu za izradu novog normativnog ili kurikularnog okvira rada stručnog suradnika knjižničara, usklađenog s kurikulima predmeta i međupredmetnih tema. Time bi se osigurala standardizirana provedba informacijske, medijske i čitalačke pismenosti, smanjila ovisnost o lokalnim praksama i povećala vidljivost profesionalne uloge knjižničara. Društveni značaj. Rezultati istraživanja doprinose aktivnom zagovaranju rješenja koja će školskim knjižnicama vratiti sustavnu odgojno-obrazovnu funkciju te osigurati svim učenicima ravnopravan pristup ključnim kompetencijama u digitalnom dobu. Originalnost/vrijednost. Budući da slično istraživanje u hrvatskom kontekstu dosad nije provedeno, ovaj rad pruža prvi empirijski uvid u stanje nakon ukidanja programa knjižnično-informacijskog odgoja i obrazovanja te otvara prostor za buduće istraživačke i razvojne pothvate u području školskoga knjižničarstva.
Cilj. Cilj je ovog rada provedbom pregleda, analize i sinteze odabranih znanstvenih i stručnih radova koji se bave teorijskim i empirijskim istraživanjima alata generativne umjetne inteligencije izdvojiti, usporediti i kritički interpretirati najznačajnije među njima, utvrditi smjerove razvoja istraživanja i na temelju primjera dobre prakse sugerirati kako visokoškolske knjižnice mogu redefinirati svoju ulogu unutar sveučilišta. Metodologija. Za potrebe ovog rada korištena je metoda pregleda opsega literature (engl. scoping review), čime je omogućen uvid u dosadašnja istraživanja, sinteza postojećih znanstvenih spoznaja, utvrđivanje prevladavajućih istraživačkih tema i smjerova, kao i istraživačkih tema koje dosadašnjim istraživanjima nisu obuhvaćene. Ograničenja. Prilikom pisanja ovog rada, s obzirom na nedostatak relevantne literature na hrvatskom jeziku, korišteni su radovi pisani na engleskom jeziku. Praktična primjena. Zaključci izneseni u ovom radu mogu visokoškolskim knjižnicama poslužiti kao pomoć prilikom donošenja odluka o implementaciji i načinu korištenja alata umjetne inteligencije (UI) u knjižnicama, oblikovanju vlastitog pristupa UI-alatima, osmišljavanju i provedbi UI-edukacija za knjižničare i korisnike, kao i pri unaprjeđenju statusa knjižnica kao ravnopravnih partnera na institucionalnoj razini. Originalnost/vrijednost. Ovaj rad donosi sustavan pregled najznačajnijih radova na temu primjene alata generative UI u visokoškolskim knjižnicama, sintetizira i kritički interpretira postojeća istraživanja te sugerira postupke koje je u visokoškolskim knjižnicama moguće primijeniti u svrhu što kvalitetnije implementacije UI-alata, čime doprinosi istraživanju UI-alata u kontekstu visokoškolskog knjižničarstva te predstavlja dodanu vrijednost postojećoj znanstvenoj literaturi na tu temu.
Cilj. Ovaj rad istražuje izazove koje razvoj umjetne inteligencije (UI) stavlja pred organizaciju i rad narodnih knjižnica, stavljajući naglasak na društveni kontekst i potrebe te različita temeljna znanja i vještine upotrebe tehnologije svojih korisnika. Kako bi ostale relevantne, knjižnice moraju pratiti te promjene, prilagođavati svoje usluge i pružati podršku i edukaciju korisnicima u uporabi novih tehnologija. Zbog toga je prije implementacije alata UI-a u Narodnoj knjižnici Grad (Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice) provedeno istraživanje stavova korisnika o primjeni UI-a u poslovanju knjižnice. Pristup/metodologija. Rad se sastoji od teorijskog i istraživačkog dijela. U teorijskom dijelu istražuju se zakonski okviri i primjeri istraživanja o implementaciji alata UI-a u knjižnicama u Hrvatskoj. U istraživačkom dijelu, 21. – 26. srpnja 2025., među 142 korisnika NKG-a i ogranaka, uz pomoć Google obrasca provedena je anketa s 18 pitanja o demografiji, korištenju knjižničnih usluga i stavovima o UI-u. Podaci su analizirani kvantitativno i kvalitativno uz usporedbu s primjerima iz postojeće literature. Rezultati. Većina korisnika alate UI-a koristi za pronalaženje informacija, a najzastupljeniji su jezični alati. Veći dio ispitanika pokazao je podršku prema uvođenju alata UI-a u poslovanje Knjižnice, posebno za personalizirane preporuke i pristupačnost građe, ali su izrazili zabrinutost za zaštitu podataka i smanjenje interakcije s osobljem. Ograničenja. Uzorak ispitanika ograničen je na korisnike i poboljšanje usluga u NKG-u te se ne može primijeniti na ostale knjižnice u Hrvatskoj. Originalnost/vrijednost. Ovaj je rad jedno od prvih istraživanja korisničkih stavova o implementaciji alata UI-a u narodnim knjižnicama u Hrvatskoj i može se uz dodatna istraživanja i uvođenje elemenata specifičnosti drugih knjižnica upotrijebiti kao empirijska osnova za strateško planiranje i etičku implementaciju UI-a u narodnim knjižnicama.
Cilj: Ovaj rad istražuje kako umjetna inteligencija (UI) preoblikuje funkcije, organizacijske modele i društvenu ulogu hrvatskih knjižnica te formulira smjernice za njihovu odgovornu i održivu primjenu. Pristup/metodologija/dizajn: Sintezom triju teorijskih okvira (disruptivne inovacije, društvenog oblikovanja tehnologije i kritičke teorije tehnologije), uz pregled europskih regulativa i temeljnih strukovnih dokumenata, rad pruža teorijsku podlogu i praktične smjerove za strateški odgovor knjižnica na izazove implementacije UI-a u poslovne procese. Praktična primjena: Predloženi okvir pomaže knjižnicama oblikovati vlastitu strategiju implementacije UI-a u poslovanje na temelju relevantnih dokumenata i smjernica. Originalnost/vrijednost: Rad prvi puta sustavno spaja teorijski, regulatorni i strateški sloj primjene UI-a u knjižničnom okruženju i nudi strateški pristup rješavanju problema, čime popunjava prazninu u domaćoj literaturi.
Cilj. Cilj je rada istražiti mogućnosti primjene umjetne inteligencije u narodnim knjižnicama, s posebnim naglaskom na osnaživanje knjižničara, etičke izazove i potencijale za poboljšanje korisničkog iskustva. Pritom se promišlja o ulozi knjižnica u digitalnom društvu i njihovoj transformaciji kroz odgovornu upotrebu alata umjetne inteligencije. Pristup / metodologija / dizajn. Kao polazište za sagledavanje mogućih pravaca razvoja primjene umjetne inteligencije u narodnim knjižnicama korišteni su primjeri iz prakse poput aktivnosti Erasmus+ edukacije i suradnje s Institutom za razvoj i inovativnost mladih u radu s edukacijskim alatom umjetne inteligencije. Metodologija rada temelji se na kvalitativnom pristupu i analizi dostupne relevantne literature. Analitički okvir obuhvaća pregled teorijskih koncepata, analizu praktičnih alata te interpretaciju mogućih modela osnaživanja knjižničara. Rezultati. Analiza pokazuje da alati umjetne inteligencije imaju potencijal za unaprjeđenje različitih aspekata knjižničnog poslovanja, od automatizacije rutinskih i repetitivnih zadataka, do inkluzivnijeg pristupa informacijama i uslugama. Istovremeno, otvara se niz pitanja vezanih za etiku, regulaciju, zaštitu podataka i profesionalnu odgovornost. Ograničenja. Budući da alati umjetne inteligencije još nisu sustavno implementirani u hrvatskim narodnim knjižnicama, rezultati su teorijski te se empirijska primjena i sustavna istraživanja u knjižnicama tek očekuju. Praktična primjena. Predložene su smjernice za edukaciju knjižničara te razvoj strategija za odgovornu i korisnicima orijentiranu primjenu alata umjetne inteligencije. Društveni značaj. Knjižnice mogu postati nositelji digitalne transformacije u lokalnoj zajednici na etičan i inkluzivan način, ali samo uz aktivnu ulogu knjižničara kao informiranih i osnaženih stručnjaka. Originalnost / vrijednost. Rad može doprinijeti razumijevanju načina na koje knjižnice mogu odgovorno i etički uključiti alate umjetne inteligencije u svoj rad, uz zadržavanje temeljnih profesionalnih vrijednosti poput neutralnosti i društvene odgovornosti.
Cilj. U knjižnicama se razmatra upotreba umjetne inteligencije za preporuke, obradu metapodataka, automatizaciju poslovanja i slično. Masovna obrada podataka nužna za treniranje sustava umjetne inteligencije otvara pitanja zaštite osobnih podataka, autorskog prava i mogućeg jačanja diskriminatornih obrazaca. Ovim radom autori daju pregled primjenjivog pravnog okvira i obveza koje se odnose na javne ustanove poput knjižnica u pogledu uvođenja i primjene tehnologija umjetne inteligencije. Pristup/metodologija/dizajn. Korištena je standardna pravna metodologija koja uključuje analizu primjenjivih propisa i utvrđivanje ključnih normativnih elemenata usklađenosti korištenja umjetne inteligencije sa zahtjevima EU-a. Rezultati. Knjižnice kao subjekt koji uvodi sustave umjetne inteligencije u upotrebu trebaju evidentirati i kategorizirati korištene alate umjetne inteligencije, utvrditi razinu rizika, prilagoditi ugovore s dobavljačima, informirati korisnike, osigurati sigurno upravljanje podacima i transparentnost algoritamskih preporuka. Opća uredba o zaštiti podataka propisuje načela zaštite podataka poput minimizacije i transparentnosti te prava ispitanika poput prava na pristup, ispravak i brisanje podataka, dok Akt o umjetnoj inteligenciji uvodi kategorizaciju sustava prema razini rizika i obveze informiranja korisnika o komunikaciji s umjetnom inteligencijom. Visokorizični sustavi zahtijevaju strogi nadzor, procjenu učinka na temeljna prava i ljudski nadzor nad odlukama algoritma, dok sustavi niže razine rizika podliježu blažem režimu obveza. Društveni značaj. Strojno učenje, često zvano umjetna inteligencija, značajan je katalizator digitalizacije poslovnih procesa ustanova javnog sektora jer omogućuje automatizaciju rutinskih zadataka i personalizirane usluge. Knjižničarima je potreban pregled moguće primjene umjetne inteligencije, ali i uvid u rizike korištenja kao i zakonske obveze. Iako umjetna inteligencija nudi znatne prednosti, odgovorna primjena zahtijeva pažljivo usklađivanje s novim pravnim okvirom. Originalnost/vrijednost. Originalnost ovog rada očituje se u njegovu usmjerenju na pravne aspekte primjene umjetne inteligencije u knjižnicama – područje koje je u postojećoj literaturi informacijskih znanosti još uvijek nedovoljno istraženo. Za razliku od većine radova koji se fokusiraju na tehnološke i organizacijske aspekte, ovaj rad analizira pravne izazove i pitanja koja proizlaze iz korištenja umjetne inteligencije u knjižničnim uslugama, uključujući zaštitu osobnih podataka i odgovornost za sustave umjetne inteligencije. Time rad doprinosi razvoju pravnog okvira potrebnog za sigurnu i odgovornu integraciju umjetne inteligencije u djelatnost knjižnica.
