Šumski su požari prirodna pojava koja se često događa u Sredozemlju, pa tako i u našem priobalnom, otočnom i krškom području. Požari na otvorenom prostoru (šumski požari te požari na poljoprivrednim površinama i niskom raslinju) zbog svojih specifičnosti lako mogu prerasti u katastrofu širih razmjera, posebice nakon dugotrajnih sušnih razdoblja kada je i biosfera najugroženija. Postoje različite razredbe šumskih požara. Uglavnom, svaka zemlja ima svoju razredbu. U promatranom desetogodišnjem razdoblju (2013–2023) prosječno je godišnje zabilježeno 3196 požara koji su opožarili 24 415 ha. S obzirom na svoju prirodnost pojave, šumski će se požari i dalje javljati bez obzira na to kolik se trud ulagao i kolika se financijska sredstva trošila. Požarima pogoduju i klimatske promjene koje stvaraju povoljne uvjete za njihov nastanak i širenje. Osnovna zadaća svih sastavnica koje sudjeluju u požarnoj problematici treba biti usmjerena prema smanjenju opožarene površine po jednom požaru.
Brojne studije slučaja potvrđuju da je šumska proizvodnja, osobito pridobivanje drva, jedna od najrizičnijih gospodarskih djelatnosti, ponajprije zbog mnogih opasnosti i izazova prisutnih u radnom okruženju. Promatrajući problem iz perspektive zaštite zdravlja radnika i unapređenja kulture sigurnosti, tehnološki napredak i globalni trendovi industrije 4.0 otvaraju mogućnost za primjenu niza novih inovativnih rješenja u šumskim radovima. U skladu s time za potrebe rada provedeno je sustavno pretraživanje relevantnih domaćih i inozemnih znanstvenih i stručnih izvora, uključujući mrežne stranice znanstvenih institucija, inovacijskih centara i tvrtki koje razvijaju asistivnu tehnologiju te online baze podataka. Pri obradi prikupljenih podataka primijenjene su metode analize, sinteze, deskripcije i komparacije radi detaljnijega razumijevanja principa rada asistivno-zaštitne tehnologije te njezine primjene. U okviru rezultata rada izrađen je pregled asistivno-zaštitne tehnologije s posebnim naglaskom na njezine mehaničke i biomehaničke radne principe. Nadalje, analizirana je opća primjena takve tehnologije u različitim sektorima te dosadašnja razina njihove primjene u šumarstvu, uz pretpostavku da će njihova uloga u budućnosti postati sve važnija u kontekstu zaštite zdravlja radnika s krajnjim ciljem produljenja radne sposobnosti pri obavljanju fizički zahtjevnih ručno-strojnih poslova. U sklopu poglavlja Rasprava i zaključci dodatno su razmotrene sigurnosne mjere povezane s korištenjem asistivno-zaštitne tehnologije te njezine ključne prednosti i ograničenja pri primjeni u šumarstvu.
U radu se obrađuje svjetlo kao ekološki čimbenik te značenje svjetla za uvjete života, a osobito za život biljaka. Prikazane su metode i instrumenti za mjerenje svjetla i svjetlosnih uvjeta. Instrumenti mogu biti vrlo jednostavni do složeni, ovisno o podacima o svjetlu koje pokazuju. Za brzo i jednostavno određivanje svjetla najbolje je upotrebljavati luksometar (svjetlomjer), a za podrobnija ekološka istraživanja neposrednoga i raspršenoga svjetla potrebne su hemisferne fotografije i njihova analiza, dok je za fotosintezu potrebno koristiti PAR senzor. Za određivanje kvalitete svjetla treba upotrebljavati spektroradiometar. Na primjeru obične jele analizirani su svjetlosni koeficijenti u šumskim sastojinama s potpunim i prekinutim sklopom krošanja. Ta je metoda vrlo jednostavna i ne zahtijeva upotrebu mjernih instrumenata. Šumske progale nastaju umjetno ili prirodno zbog različitih abiotskih i biotskih čimbenika. Njihova veličina ima različit utjecaj na svjetlosne koeficijente (vitalnost) obične jele, što je u ovom radu dokazano i uspoređeno.
Forests play a growing role in the economics of climate change, functioning simultaneously as major carbon sinks and strategic assets within climate policy, carbon markets and the emerging bioeconomy. This review synthesises recent scientific and policy literature to examine how climate change is reshaping the ecological and economic foundations of European forests. Intensifying droughts, storms and pest outbreaks are altering forest productivity and stability, producing significant fluctuations in wood supply and price dynamics. These ecological impacts generate economic vulnerabilities that extend across value chains and undermine long-term investment certainty.Forests are increasingly embedded in complex governance systems that include international climate agreements, EU climate legislation and emerging certification frameworks for carbon removals. While their role in most compliance carbon markets remains limited, voluntary carbon markets provide substantial economic opportunities, particularly for nature-based removals. Corporate net-zero strategies and rising demand for high-integrity credits position forests as important contributors to climate mitigation outside regulated systems. At the same time, adaptation measures (such as species diversification, improved forest management and enhanced monitoring) are essential for maintaining both ecological resilience and economic viability.The review identifies a persistent gap in the literature: the lack of integrated analyses that combine ecological trends, market behaviour and carbon governance. By addressing this gap, the article highlights the potential of forests to contribute meaningfully to climate mitigation through carbon storage, removals and substitution benefits. Realising this potential, however, requires coherent policies, credible market mechanisms and proactive management strategies. Forests can serve as a crucial pillar of Europe’s climate transition if ecological, economic and governance dimensions evolve in a coordinated and forward-looking manner.
This study analyzes the state of mechanization and productivity in forest operations conducted by the Public Forestry Company »Unsko-Sanske Šume« Ltd. Bosanska Krupa (PFC) and private contractors in the Una-Sana Canton (Bosnia and Herzegovina). Data were collected through structured questionnaires targeting both the public company and eight private enterprises involved in felling, skidding, forwarding, and timber transport. Findings indicate that felling and processing are exclusively performed using chainsaws, without the integration of harvesters or modern mechanized systems. The average age of chainsaws is relatively low (2.44 years), reflecting routine replacement, particularly within private enterprises. In contrast, skidders and trucks demonstrate significant technical obsolescence, averaging 26.1 and 17.8 years, respectively. Forwarders constitute the most modern segment of mechanization, with an average age of 12.75 years and daily productivity between 100 and 135 m³. Skidders, primarily Timberjack and LKT models, achieve daily outputs ranging from 24.1 to 35 m³, while newer forwarders, including John Deere and Ponsse models, exhibit substantially higher productivity. Trucks, used for long-distance transport, display consistent outputs of 28–30 m³/day. Comparative productivity analysis reveals that the performance of locally used machinery is in some cases competitive with, but often inferior to, international benchmarks due to challenging terrain and outdated equipment. Despite partial modernization efforts, the overall mechanization level remains modest, particularly in the public sector. Regulatory constraints, limited capital investments, and aging equipment continue to hinder the technological advancement and economic viability of forestry operations in the region.
Napretkom tehnologije razvile su se nove metode prikupljanja podataka za potrebe daljinskih istraživanja. Jedna od takvih metoda je i LiDAR. Iako postoji desetljećima kao koncept, razvoj je bio usporen, jer sȃm sustav obuhvaća više dijelova (laser, detektor, jedinica za obradu, GPS, inercijski mjerni uređaj i dr.) koji su bitni za funkcioniranje. Prvi primjenjivi LiDAR pojavio se pri kraju 20. stoljeća. Od toga vremena neprekinutim razvojem elektroničkih komponenti, računala i softvera smanjile su se fizičke dimenzije uređaja, ali se smanjila i njegova cijena te je LiDAR postao dostupan široj primjeni. Danas se proizvode dovoljno mali uređaji koji se mogu postaviti na bespilotne letjelice i koji se mogu koristiti prema potrebi. U ovom istraživanju LiDAR DJI Zenmuse L1 snimio je oblak točaka za izmjeru strukturnih parametara šume kako bi se utvrdila mogućnost primjene sustava za potrebe racionalizacije poslova i smanjivanja terenskoga rada, a ujedno upozorilo i na uočene prednosti i nedostatke primjene toga sustava.
Tijekom proizvodnje drvnih sortimenata izmjera je obujma prijeko potrebna od inicijalne faze planiranja proizvodnje, kada se utvrđuje bruto obujam sječine, pa sve do utvrđivanja neto obujma proizvedenih drvnih sortimenata. Podatak o proizvedenoj količini drvnih sortimenata jedan je od operativno najvažnijih podataka kojim se služimo pri određivanju proizvodnosti primijenjenoga sustava pridobivanja drva, utvrđivanju iskorištenosti doznačenoga bruto obujma i na kraju pri prodaji drvnih sortimenta. Neposredno mjerenje na terenu traži značajan utrošak vremena i radne snage, stoga se u posljednje vrijeme sve više istražuju moderne tehnologije radi racionalizacije postupka izmjere obujma. Cilj je ovoga istraživanja bio da se utvrdi razlika između mobilnih aplikacija i referentne metode pri izmjeri obujma složaja višemetarskoga prostornoga drva i promjera čela tehničkih sortimenata. Izmjereni obujam višemetarskoga prostornoga drva mobilnom aplikacijom iFovea odstupao je od –26,71 % do +8,69 %, a mobilnom aplikacijom Wood Watcher od –39,63 % do +51,15 % od referentnoga obujma višemetarskoga prostornoga drva. Mobilnom aplikacijom iFovea izmjeren je 4,69 cm, a aplikacijom Wood Watcher 5,35 cm manji prosječni promjer čela sortimenta u odnosu na referentnu metodu. Zatim je mobilnom aplikacijom iFovea utvrđeno kako porastom debljinskoga stupnja raste i korijen srednje kvadratne pogreške, dok pri primjeni mobilne aplikacije Wood Watcher nije uočen pravilan trend. Rezultati istraživanja pokazuju nedovoljnu točnost mobilnih aplikacija u istraživanim uvjetima. S druge strane, istraživanje je otkrilo problematiku primjene mobilnih aplikacija pri utvrđivanju obujma i nužnost daljnjih istraživanja u reprezentativnijim uvjetima.
The volume of wood harvested (felling) and forest policy measures (subsidies) are among the factors considered to be important in influencing the equipment used in forestry operations and indicating the level of development of forestry technologies at the regional, national and international levels. An analysis of the dynamics of the equipment (state of equipment) used for forestry operations in Slovenia was carried out. The data were obtained from the publicly available database of the Statistical Office of the Republic of Slovenia, which collects data on the equipment of forestry companies in Slovenia on an annual basis. The analysis showed that for most machinery, there is a weak negative correlation between the volume of felling and the number of units of forestry machinery and equipment (except for timber transport machinery). Further clarification of the impact on the dynamics of the number of forestry machines was carried out by analysing the subsidies distributed under the EU call for proposals for the Rural Development Programme (RDP) (2014 – 2020). The structure of the subsidies distributed in terms of application number and amount of funds is weakly to moderately positively correlated with the variation in the number of each type of machinery, indicating a steady increase in mechanisation, accelerated by the system of subsidies to co-finance the equipment of forestry operators. The main difference observed over the analysed period is the increasing use of exports in timber harvesting and the use of Cut-to-Length (CTL) technology, which is mainly attributable to the high proportion of salvage and sanitation logging following weather disasters.
Klima je najvažniji stanišni čimbenik o čijim je uvjetima ovisan biljni svijet. Šumska vegetacija na Velebitu prilagođena je određenim klimatskim uvjetima, ali se oni s vremenom mijenjaju, što se zatim odražava na sve članove šumskoga ekosustava. Cilj je istraživanja bio analizirati trendove klimatskih elemenata i indeksa te njihovo odstupanje od referentnoga vremenskoga niza u dijelu Like i Velebita. Srednja godišnja temperatura zraka i iznos potencijalne evapotranspiracije za razdoblje 2011–2023. statistički su značajno porasli u odnosu na referentni niz. Povećanje temperature zraka iznosilo je od 1,0 do 1,4 °C, dok je povećanje potencijalne evapotranspiracije iznosilo od 26,4 mm do 42,9 mm. Promjene količine oborine i indeksa anomalije oborine nisu bile statistički značajne. Za meteorološke postaje Gospić i Gračac u brdskom vegetacijskom pojasu broj ljetnih mjeseci s manjkom vode u tlu povećao se s jednoga (kolovoz) na dva mjeseca (srpanj i kolovoz). Na Zavižanu u pretplaninskom vegetacijskom pojasu povećao se broj mjeseci sa suficitom vode za jedan mjesec (srpanj).
Suša je razdoblje bez oborine ili s manjkom oborine u odnosu na višegodišnji prosjek. Postoji više vrsta suše, a cilj je ovoga rada opisati neke od metoda analize meteorološke suše. Metode za analizu meteorološke suše uglavnom primjenjuju kao ulaznu varijablu podatak o količini oborine odnosno podatke o količini oborine i temperaturi zraka. U radu su opisane: metoda postotka normale, metoda anomalije oborine, metoda deficita vode u sušnoj sezoni, metoda klimatograma i metoda percentila. Sve metode zajedno daju približno jednake rezultate u analizi suše. Korelacija između metoda ovisi o njihovoj složenosti odnosno jednostavnosti izračuna ili analize suše. Metode sa složenijom analizom suše su preciznije i preporučljive su za upotrebu, kao što je metoda anomalije oborine, metoda percentila i metoda postotka normale.
U radu su prikazani rezultati uspijevanja provenijencija obične bukve u pokusu osnovanom u sklopu projekta HRZZ-a »Dinamika plodonošenja i očuvanje genofonda hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i obične bukve (Fagus sylvatica L.) u svjetlu klimatskih promjena« CropForClim, IP-01-2018-8189. Pokus je osnovan radi istraživanja genetske raznolikosti obične bukve, najrasprostranjenije šumske vrste u Europi i Hrvatskoj. Školovane sadnice u dobi od tri godine (2 + 1), urod iz jeseni 2016. godine, iz četiriju šumskih sjemenskih objekata (ŠSO) na području upravâ šuma podružnicâ (UŠP) Karlovac, Bjelovar, Požega i Ogulin, te prirodni pomladak s područja UŠP Delnice posađeni su u proljeće 2020. godine na polju rasadnika Hrvatskoga šumarskoga instituta (A-polje) u tri bloka (5 jedinki × 5 familija × 5 provenijencija) s razmakom sadnje biljaka 1,0 m između redova i u redovima. Svaka druga biljka zaštićena je polipropilenskim štitnikom koji se već godinama upotrebljava u šumarstvu radi sprječavanja štete od divljači, korovne vegetacije te stimuliranja rasta sadnica u visinu. Štitnici shttp://www.jnms.eu/wp-content/uploads/2025/01/3.-Vucelja-22.jpgu postavljeni na svaku drugu biljku kako bi se uspoređivale razlike u fenologiji listanja, rastu i razvoju biljaka, primitku nakon sadnje te oštećenosti od mraza unutar štitnika i biljaka bez štitnika. Rezultati istraživanja odnose se na usporedbu visine biljaka s polipropilenskim štitnikom i bez njega s pokusa na A-polju. Dana je usporedba s jednakim načinom sadnje biljaka u živom arhivu provenijencija obične bukve osnovanom u neposrednoj blizini pokusa provenijencija Vrbovsko. Rezultati se odnose na izmjere nakon prve vegetacije odnosno kraj zime 2021. godine. Najveću prosječnu visinu biljaka sađenih u štitniku imala je provenijencija KA (Karlovac) 75,62 cm, a biljke bez štitnika imale su 26,81 cm. Maksimalna visina biljke u štitniku je 123,0 cm, a bez štitnika 58,5 cm, dok je minimalna visina biljaka u štitniku iznosila 14,5 cm, a 6,5 cm kod biljaka bez štitnika.
Seasonal forest fire occurs in various parts of the world. Various approaches have been taken towards fighting forest fires. However, given the fact that the world is still facing the challenge of forest fires, there is a need for consistent research in this area to reduce the threat of seasonal forest fires on humanity. This paper seeks to evaluate the present techniques for forest fire management and discuss possible additions to the way forest fire is managed to minimize its impact on wildlife and the entire ecosystem. Given the continuous tragedy of forest fires, the study seeks to answer the question, «Are we missing an important approach to forest fire management?». During this study, some site visit was done to evaluate factors that would contribute to the higher impact of forest fires on residential communities. The study presents recommendations to reduce the impact of forest fires on people (especially for those who live in the urban-wildland interphase region). Actionable strategies that can be adopted by various municipalities to reduce the impact of forest fire on residential communities are presented. This study also recommends that more effort be given to researching innovative ways to prevent the spread of forest fires.
Ozljede na radu i profesionalne bolesti radnika pouzdan su indikator procjene stanja sigurnosti pri radu. U vremenu kada se i u gospodarenju šumama kao najviši prioriteti postavljaju zdravlje i sigurnost radnika, prijeko je potrebno ovomu problemu posvetiti adekvatnu pažnju. U radu je analizirano stanje sigurnosti pri šumskom radu šest šumarskih poduzeća u Federaciji BiH, a provedena analiza obuhvatila je 12 različitih pokazatelja. U analiziranim razdobljima zabilježeno je 1516 ozljeda na radu, od čega je osam s fatalnim ishodom. Najviše ozljeda dogodilo se neposrednim izvršiteljima radnih operacija pridobivanja drva (65,3 %), a najrizičnija je profesija sjekač (45,4 %). Predmet rada (drvo i grane) bili su najčešći materijalni uzrok ozljeda (43,8 %), a najčešće su ozlijeđeni ekstremiteti radnika – noge i ruke (68,3 %). Na osnovi broja ozljeda po obujmu izrađenoga drva (2,87/10 000 m3), broja smrtnih slučajeva (1,52/mil. m3) te indeksa od 51 ozljede na 1000 zaposlenika stanje sigurnosti pri radu može se ocijeniti kao iznimno nezadovoljavajuće. Osim potrebe za unapređenjem općih i posebnih propisa te šire stručne i javne rasprave o značenju ove problematike, kao jedno od rješenja koje će, među ostalim, popraviti stanje sigurnosti pri šumskom radu u relativno kratkom vremenu, nameće se veća primjena suvremene tehnologije u tehnološkom procesu pridobivanja drva.
Temeljni su fenomen Nacionalnoga parka Plitvička jezera voda i šumski ekosustavi, a klimatske promjene utječu na oboje. Jedno od obilježja promjene klime sve su učestalija sušna razdoblja. Različitim metodama analizirana je učestalost i trajanje suše. Analiziran je i trend glavnih klimatskih elemenata i indeksa suše te trend vodostaja vodotoka u Nacionalnom parku. U četrdesetogodišnjem je razdoblju ukupno bilo deset sušnih godina. Količina oborine i srednja godišnja temperatura zraka povećavale su se na meteorološkoj postaji Korenica. Trend indeksa suše također se statistički značajno povećavao prema vlažnijim uvjetima. Za analizirano razdoblje broj se sušnih mjeseci smanjivao na istraživanom području, ali to nije bilo statistički značajno. Neki se vodotoci povećavaju, a nekima se smanjuje srednja vrijednost. Utvrđena je povezanost indeksa suše te broja sušnih mjeseci i vodostaja vodotoka. S obzirom na oborinu, sušu i vodostaj trebalo bi biti dovoljno vode za potrebe šumskoga drveća i ostalih organizama u šumskom ekosustavu u Nacionalnom parku Plitvička jezera.
U radu je analizirana važnost i uloga brendiranja i razvoj certificiranja nedrvnih šumskih proizvoda i usluga. Iz dostupnih sekundarnih baza podataka prikazane su vrste proizvoda s ekološkom oznakom i certificirani proizvodi. Također, analizirana je važnost i mogućnosti FSC certifikacije u privatnim šumoposjedima i utvrđeno je da su od nedrvnih šumskih proizvoda (NDŠP) certificirani samo žir i gljive. FSC certifikacija kao sustav brendiranja nedrvnih šumskih proizvoda još uvijek nije dovoljno razvijena u Hrvatskoj, iako ima potencijala za daljnji napredak. Tvrtka Hrvatske šume d.o.o. provodi ekološku certifikaciju. Ekološka certifikacija NDŠP-a pruža sigurnost da je proizvod ispunio sve uvjete ekološke kontrole i time stekao ekomarkicu. Certificiranjem se nastoji stvoriti prepoznatljiva robna marka kako bi proizvođač pomoću oznake razlikovao svoj proizvod ili uslugu od konkurencije. Robna je marka strategija koja pomaže organizacijama da daju značenje svojim proizvodima ili uslugama. Osmišljena je kako bi se proizvod razlikovao od konkurencije. Razvijanjem jasnoga i dosljednoga identiteta marke organizacije mogu lako učiniti prepoznatljivom svoju marku i privući više kupaca. Za potrebe istraživanja analiziran je potencijal brendiranja NDŠP-a FSC certifikacijom u privatnim šumoposjedima i ekološku certifikaciju u tvrtki Hrvatske šume d.o.o. U Hrvatskoj se najviše ekološki certificira aromatično, začinsko i ljekovito bilje te orašasto, bobičasto voće i med. Ekološka certifikacija sve više dobiva na značenju u hrvatskom šumarstvu.
Pri uporabi, ali i pri identificiranju neke vrste drva potrebno je poznavati i razumjeti mikroskopsku i makroskopsku građu. U radu su analizirane te slikama prikazane karakteristike anatomske građe odabranih dviju vrsta drva četinjača i četiriju vrsta drva listača na dvjema razinama, mikroskopskoj i makroskopskoj. Nadalje, pojašnjeno je jedno od estetskih svojstava drva – tekstura. Detaljno je opisan utjecaj strukture na teksturu za svih šest vrsta drva. Kod odabranih vrsta drva uočena je razlika između fine (topolovo drvo) i grube (hrastovo drvo) teksture drva, a na temelju analize ostalih vrsta drva i gradacije stupnjeva finoće teksture. Zaključno, potvrđeno je da jedinstvene karakteristike strukture drva četinjača i listača uvelike utječu na njihovu teksturu, estetski dojam i na praktičnu primjenu.
Rad se bavi analizom potrošnje goriva skidera pri privlačenju drva iz prorede jednodobne bukove sastojine na gorskom području. Istraživanje potrošnje goriva provedeno je na skideru Ecotrac 140V tijekom osam radnih dana na istom radilištu u stvarnim uvjetima privlačenja drva. Radilište je organizirano tako da se prazni skider kretao uzbrdo, dok je opterećen skider išao nizbrdo. Skider je bio opremljen mjernim uređajima za prikupljanje podataka sa senzora i motora te za daljinski prijenos podataka. Daljinskim su prijenosom prikupljani mjerni podaci o potrošnji goriva (mL) i poziciji skidera pomoću GPS-a, dok su se nagib šumskih vlaka i obujam tovara izravno mjerili na terenu. Potrošnja goriva (L, L/m³) određena je po radnom turnusu i radnim sastavnicama. Najveća potrošnja goriva zabilježena je tijekom vožnje praznoga skidera – 38 % ukupne potrošnje goriva. Zbog ostvarena maloga i nedovoljnoga obujma tovara u odnosu na veličinu skidera gorivo se uglavnom trošilo za osiguravanje energije potrebne za kretanje skidera. Predstavljene su smjernice za bolju i učinkovitiju organizaciju rada i smanjenje troškova goriva, a prikladnost skidera i sustava pridobivanja drva razmatrana je na temelju rezultata analize potrošnje goriva.
Sitni glodavci (Rodentia, Murinae: pravi miševi, Arvicolinae: voluharice) uvelike pridonose održavanju ravnoteže i raznolikosti šumskih zajednica. Jednako tako oni mogu biti uzročnici otežane prirodne obnove šuma, ali i rezervoari te prijenosnici brojnih uzročnika zoonoza, bolesti prijetećih za zdravlje ljudi te domaćih i divljih životinja. Iako od početka 1980-ih godina dominantna metoda kontrole brojnosti glodavaca u državnim šumama uključuje primjenu rodenticida, sve se veća pažnja pridaje sustavnomu monitoringu glodavaca, prevenciji šteta i primjeni bioloških metoda zaštite. U ovom je istraživanju testiran učinak primjene tzv. T-stajališta (N = 4 kom.) na primamu pernatih predatora sitnih glodavaca te na smanjenje šteta od glodavaca na pomladnoj površini sastojine poljskoga jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) u Šumariji Kutina, u razdoblju od listopada 2023. do rujna 2024. godine. Pregledom 213 videosnimki te 17 881 fotografije zabilježeno je ukupno 126 slijetanja šest vrsta ptica, od kojih je 114 (91,47 %) doleta bilo vezano uz tri ptičje vrste (šumska sova /Strix aluco/, škanjac mišar /Buteo buteo/ i rusi svračak /Lanius collurio/), koje se više-manje prehranjuju sitnim glodavcima. Da je primjena T-stajališta pomogla smanjenju šteta od glodavaca, razvidno je iz usporedbe broja sadnica poljskoga jasena čiju su koru nagrizli glodavci, što je u najvećem omjeru (30,23 %) zabilježeno na kontrolnoj plohi, bez sletnoga mjesta, dok je manji udio (13,95 % i 6,98 %) zabilježen na dvjema plohama na koje su te ptičje vrste dolijetale. Iako ne statistički značajna, umjereno jaka negativna korelacija (r(3) = –0,57, p < 0,05) utvrđena je između broja doleta šumske sove te broja nagrizenih jasenovih sadnica. Dobiveni rezultati govore u prilog pozitivnomu učinku ove biološke kontrole glodavaca, koja, osim što je ekonomična, može pridonijeti uspjehu pomlađivanja šuma uz minimalan utjecaj na okoliš. Preporučuje se daljnje testiranje primjenjivosti T-stajališta i u drugim tipovima šumskih zajednica.
Mikroklima je specifična klima nekoga manjega, a često ograničenoga prostora, šume, livade, nekih reljefnih oblika itd. Ona ovisi o makroklimi širega prostora, ali i o drugim stanišnim i sastojinskim čimbenicima. Cilj je istraživanja bio analizirati mikroklimu vrtače ili ponikve, krškoga fenomena. Istraživanje je obavljeno na području Cipala u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Mikroklima je izmjerena na tri različite pozicije vrtače, a to su obod (rub), sredina i dno vrtače. Izmjereni su klimatski elementi temperatura zraka (°C), relativna vlažnost zraka (%), temperatura tla (°C) i volumetrijska vlaga tla (%). Najveća je amplituda temperature zraka bila na obodu vrtače. Temperatura se zraka smanjivala s dubinom vrtače, a relativna se vlaga zraka povećavala s dubinom vrtače. Za oba je klimatska elementa postojala statistički značajna razlika samo na dnu vrtače. Temperaturni gradijent u vrtači je iznosio 0,7 °C. Temperatura se tla značajno smanjivala od oboda vrtače do dna vrtače. Apsolutna minimalna vrijednost vlage tla bila je na obodu vrtače, a apsolutna maksimalna vlaga tla bila je na sredini vrtače, gdje je utvrđena i najveće kolebanje vlage tla. Volumetrijska se vlaga tla statistički značajno razlikovala na sva tri mjesta u vrtači. Mikroklima vrtače utjecala je na obrnuti raspored šumskih ekosustava s obzirom na nadmorsku visinu.
U radu se prikazuje proces proizvodnje toplinske i električne energije u kogeneracijskom postrojenju te proces proizvodnje drvnih peleta. Cilj je ovoga rada analizirati dobit energije (EROI) od energenata koji nastaju kao proizvod sadržan u toplinskoj i električnoj energiji te energiji koja je sadržana u drvnim peletima. Prema dobivenim rezultatima proizvodnja samo električne energije iz drvne biomase u kogeneracijskom postrojenju nije isplativa s energijske točke gledišta jer je dobivena električna energija tek 1,43 puta veća od uložene energije drva (EROIel = 1,43 : 1). Dobivena je toplinska energija 4,38 puta veća od uložene energije drva (EROItopl = 4,38 : 1), dok je dobivena energija kod proizvedenih drvnih peleta 4,81 puta veća od uložene energije drva (EROIpel = 4,81 : 1). Takav dobitak energije u proizvodnji toplinske energije u kogeneracijskom postrojenju i drvnih peleta energijski je isplativ, ali je višestruko nepovoljniji u odnosu na upotrebu drvne sječke, a posebice u odnosu na upotrebu kratko cijepanoga drva u kotlovima za dobivanje samo toplinske energije. Drvo je obnovljiv izvor energije i njegovom ekonomičnom upotrebom može se stvoriti značajan energijski dobitak, ali zbog trenda upotrebe obnovljivih izvora energije i sve veće potrebe za električnom energijom takav je način dobivanja električne energije financijski isplativ, iako on nije opravdan s gledišta energijske isplativosti.
