Rad analizira izvješćivanje hrvatskih medija o mentalnom zdravlju djece i mladih na uzorku od 97 članaka s portala objavljenih 2023. godine. Istraženi suton naslova i sadržaja, senzacionalizam, izvori i tematski okviri. Rezultati pokazuju prevladavajuće senzacionalističke naslove, neutralne sadržaje, dominaciju stručnih izvora te fokus na samoubojstva, nasilje i utjecaj tehnologije. Uočena je potreba za jačanjem etičkih standarda.
U postupcima proglašenja ništavosti ženidbe, sudski stručnjaci psihijatri ili psiholozi pomažu sucu donijeti presudu o (ne)valjanosti ženidbe. Zadatak im je procijeniti jesu li u trenutku sklapanja sakramenta ženidbe jedan ili oba supružnika bili nesposobni dati valjan pristanak zbog psihičkih poremećaja koji su onemogućili punu svijest, slobodu ili sposobnost preuzimanja bračnih obveza te provesti psihodijagnostičke testove kako bi utvrdili je li prethodno postojeća patologija narušavala valjanost privole. Uvažavajući važnost mišljenja sudskih vještaka, konačnu presudu o ništavosti ženidbe donosi crkveni sudac. Rad analizira ulogu vještaka u delikatnim slučajevima proglašenja ništavosti ženidbe na temelju kan. 1095, br. 1–3 u kojima je odredbama određena nužnost njihova sudjelovanja radi dokazivanja postojanja razloga nesposobnosti osobe za sklapanje ženidbe.
This paper examines Aristotle's concept of civic friendship (politikē philia) as a normative framework for addressing key issues in contemporary societies, including distrust, polarization, and political fragmentation. It analyzes the nature of civic friendship and its central features, with a particular focus on civic eunoia, motivated goodwill grounded in shared vulnerability, and homonoia, the political concord necessary for sustaining communal life.
Dvije izrečene sintagme u Mt 18,3 i Iv 3,3–5 čine ne samo semantičku cjelinu, nego i duhovnu stvarnost koja se prema ivanovskoj misli razumijeva kao ostvarena eshatologija. Rad se bavi istraživanjem osnovnih značenja riječi u polazišnim biblijskim odlomcima koji su, nakon egzegetske analize, stavljeni u teološku usporedbu. Sinkronijskom metodom otkriva se dolazi li među njima do korelacije ili diferentnosti. Temeljna je pretpostavka: obratiti se i postati dijete znači povjerovati, a kao plod toga događa se ponovno rođenje.
U ovom radu autori se bave analizom medijske etike iz teološkoga kuta, onako kako ju izlažu dokumenti Katoličke crkve koji su izravno, već i samim naslovima, posvećeni medijskoj etici: Etika u oglašavanju (1997.), Etika u sredstvima društvenih komunikacija (2000.) i Etika na internetu (2002.) te sustavno analiziraju i obrađuju te na jednom mjestu donose promišljanja većinom hrvatskih teologa i komunikologa o vrijednostima iznesenima u tim dokumentima. Naglašavaju odgovornost medija da pridonose autentičnomu i cjelovitomu razvoju osobe, da potiču dobrobit društva te da informacije u medijima moraju biti u službi općega dobra.
U radu analiziramo Wittgensteinovu razliku govora i crteža te ilustriramo primjerom muholovke kako bi bila prikazana zamisao slike kao ilustracije govora. Zatim prelazimo sa slika na geste kao pokretne slike koje su s riječima punokrvne radnje koje imaju slikovni, jezični i činidbeni vid, a to je ilustrirano Wittgensteinovim primjerima gesti odbijanja i pokazivanja. Geste odbijanja i pokazivanja povezane su s Wittgensteinovim zamislima o pokaznom definiranju i imenovanju, ali i s njegovim zamislima o jezičnim igrama, djelovanju i oblicima života. Analiza upućuje na to da Wittgenstein nije samo slikovni, nego i gestualni filozof.
This paper offers a comparative analysis of first–language acquisition and second–language acquisition, focusing on their distinct processes, challenges, and influencing factors. Grounded in the works of Piaget, Chomsky, and Vygotsky, this study examines the cognitive and social dimensions of language learning. First–language acquisition, as highlighted by Chomsky’s theory of a universal grammar, is an innate and subconscious process occurring during early childhood within the critical period. Piaget and Vygotsky emphasize the role of cognitive development and social interaction in shaping language acquisition, both of which are foundational to understanding second–language acquisition. In second–language acquisition, factors such as age, motivation, and prior linguistic knowledge play significant roles, alongside challenges such as transfer effects and fossilization. Drawing on interdisciplinary research in linguistics, psychology, and philosophy, this paper identifies parallels and divergences between first–language acquisition and second–language acquisition. It further explores the implications of these insights for educational strategies, based on data taken from Chomsky’s generative grammar framework and Vygotsky’s social constructivist perspective. By bridging philosophical theories and empirical findings, this study contributes to a deeper understanding of language acquisition and informs of methods for optimizing language learning across different age groups and contexts.
In this paper the author discusses the concept of oikophobia as defined by the English philosopher Sir Roger Scruton. The primary aim of the paper is to demonstrate that one may justifiably differentiate two kinds of oikophobia, which are referred to in the paper as “hard” and “soft” oikophobia. There is a special emphasis on proving the latter to be a valid construct. The distinction is proposed by examining Scruton’s original notions of oikophobia and oikophilia through the lens of Max Scheler’s phenomenology of love and hate. In addition, several other authors who have written on phenomena meaningfully related to oikophobia in the West are discussed in a comparative manner so as to provide the means for further nuancing of the primary concept of oikophobia. Finally, as an example of “soft” oikophobia, the author has taken the current issue of the Kosinj Valley in Croatia.
U sklopu tematike kulture empatije i mentalnoga zdravlja autorica otkriva kako empatija gradi ljudsko stanje duha i što se događa s mentalnim zdravljem pri razračunavanju s nasiljem i nepravdom. Čovjekova uronjenost u komunikaciju povezana je s neodoljivom potrebom za orijentacijom pri sučeljavanju s kulturnim, ekonomskim, političkim i drugim vrstama koncentrirane društvene moći. Vodi nas jasnijemu dijagnosticiranju toksičnih društvenih uvjeta, pokazuje zašto je suvremeni čovjek žrtva dihotomija te kako će očuvati vlastiti integritet, tjelesno i duhovno zdravlje, a da druge ne podjarmljuje i ne diskriminira. Razumijevanje nam je oslonjeno na jezik, moralno razmišljanje ukorijenjeno u najobuhvatnijoj među svim znanostima, u etici, pregnantnoj nasljeđem razboritosti. Bioetika je najmlađa znanost te vrste — u težnji da sebično razmišljanje preobrazi u moralno razmišljanje koristi se multidisciplinarnim znanjem. Otkriva da bitne komponente empatije nisu samo emocije, nego i refleksivnost.
In this paper, I will delve into Evan Thompson’s analysis of dream experiences, which has challenged philosophers and scholars in the past. Many thinkers argue that dreams are not conscious experiences; there is an opposite view in which philosophers still argue for dreams as conscious phenomena. The paper primarily focuses on the hypothesis: ‘Thompson’s explication of dreams as conscious experiences.’ Philosophers like Norman Malcolm and Daniel Dennett critique the eminent received view of dreaming, asserting that dream experiences lack conscious awareness. However, recent philosophical contributions by Thompson criticize their standpoint and posit that dreams are conscious experiences with an independent status during sleep. The paper navigates this philosophical conflict, and I have specifically taken a defence examining Thompson’s explication of dream consciousness, emphasizing the metaphysical and ontological bases of dreams. Lastly, I discuss the limitations of his analysis and also propose a tripartite model of the dynamic nature of our dreaming mind.
U ovom radu autor analizira dinamiku sakralnoga prostora i umjetničkih djela u crkvama kroz povijest i danas s teološko–liturgijske i kulturno–povijesne perspektive. U prvom dijelu donosi artikulaciju “modela” crkvenoga prostora ističući njegove teološke, stilske i kulturološke odrednice u skladu s povijesnim epohama. Drugi dio članka posvećen je razmatranju temeljnih teoloških odrednica bogoslužnoga prostora — kristoloških, eklezioloških i liturgijskih — čiji je temelj saborski nauk o liturgiji sadržan u konstituciji Sacrosanctum concilium. Treći dio razlaže pitanje umjetničkih djela za liturgijske prostore. Riječ je o traganju za skladom umjetnosti i arhitekture za liturgiju koja otvara prostor djelatnomu sudjelovanju vjernika, odnosno o artikulaciji liturgijskoga slavlja, koje u punini očituje i ostvaruje susret i zajedništvo Krista i njegove Crkve.
Šaktizam, štovanje boginje u hinduizmu, najdugovječnije je štovanje ženskoga božanskoga načela, vid štovanja star čak 4000 godina. Prve naznake toga štovanja sežu u civilizaciju doline Inda, a štovanje se je do danas razvilo u različite oblike. Kako bi se predstavila ta najdugovječnija i iznimno bogata tradicija štovanja ženskoga načela, ovaj rad daje sažet pregled povijesti štovanja boginje u Indiji s naglaskom na ključne tekstualne izvore te pojašnjenja osnovnih pojmova koji se povezuju sa štovanjem boginje u hinduizmu.
U ovom radu autor usmjerava pozornost na potencijal i izazove primjene umjetne inteligencije u zdravstvu, s naglaskom na objašnjivu umjetnu inteligenciju, koja nudi transparentnost u donošenju odluka. Potencijal umjetne inteligencije u zdravstvu ostvaruje se u brojnim područjima, a sve se više raspravlja o etičkim izazovima poput objašnjivosti, pristranosti i povjerenja. Objašnjiva umjetna inteligencija može unaprijediti zdravstvenu skrb i ponuditi rješenje za specifične vrste pristranosti, što je naglašeno u ovom radu.
Hrvatski filozof, teolog apologet i svećenik Đuro Gračanin (1899.–1973.) zadnjih dvadesetak godina sve se više tematizira na području istraživanja hrvatskoga filozofskoga i teološkoga nasljeđa. Doktorirao je 1935. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu tezom Moderni filozof branitelj kršćanstva?: Omogućuju li Bergsonove koncepcije kršćanstva ispravno poimanje naravnog i nadnaravnog reda? U prvom poglavlju članka iznesena je kratka Gračaninova biografija. U drugom poglavlju tematiziran je Gračaninov doktorski rad s ciljem pronalaska njegovih argumenata za i protiv pojedinih Bergsonovih filozofskih stajališta. U trećem poglavlju članka taksativno je nabrojana percepcija Bergsonove filozofske misli kod nas.
U radu je prikazana De Lubacova usporedba pojma buddhističkoga i kršćanskoga milosrđa. Perry Schmidt–Leukel kritizirao je De Lubacove stavove o postojanju znatnih razlika između buddhističkoga i kršćanskoga poimanja milosrđa. Temeljem Schmidt–Leukelove kritike De Lubacove ocjene ključne buddhističke prakse, koristeći se modelom identificiranja pretpostavki religijskih diskursa, pokazana je istovremeno valjanost De Lubacove ocjene i Schmidt–Leukelove kritike.
Manipulation is well–studied in psychology and philosophy, and there is substantial literature on organizational motivational theories. Yet, a thorough examination of whether organizational motivational practices are manipulative is lacking. This paper defines manipulation and applies the definition to Goal Setting Theory. It addresses two questions: is Goal Setting Motivation manipulation and is it wrong? We also explore how non–manipulative ideal motivational practices could be altered to become manipulative.
Cilj istraživanja bio je opisati i analizirati društvenu, kulturnu i tradicijsku ulogu klupa u slavonskim selima. Rezultati istraživanja predstavljaju važan doprinos razumijevanju socijalne dinamike i tradicijskih normi slavonskoga sela te naglašavaju vrijednosti zajedništva, očuvanja tradicijskih običaja i prenošenja kulturnoga nasljeđa u lokalnim zajednicama. Navedenim spoznajama uspostavlja se neraskidiva veza između filozofije svakodnevnoga življenja, vrijednosti i tradicijskih kulturnih normi.
The aim of this paper is to argue that Tagorean religious naturalism is the most appropriately formulated doctrine of spiritual naturalism. There are two prongs of attack against religious naturalism. Firstly, religious naturalists adhere to scientism — the view that scientific principles are the authoritative and regulative principles of all disciplines. Secondly, reductive religious naturalism consequently leads to anthropocentrism. The paper will argue that Tagorean religious naturalism does not commit to scientism and anthropocentrism. In addition, it harmonizes spirituality, nature. and humanism. The divinity can be manifested in the natural world and in human creativity. The scientific way of explaining reality is just one way of approaching reality. Terms such as God, self, morality and values have an epistemic significance in the naturalistic explanation of reality.
U radu se traži odgovor na pitanje može li umjetna inteligencija (UI) biti kreativna. Daje se prikaz radova i stajališta na temu te vlastita istraživanja, u kojima se uspoređuju sposobnosti ljudi i UI u brendiranju tvrtke. Prosuđuju se prijedlozi imena, slogana i logotipa tvrtke kako su ih izradili ispitanici te kako ih je za njih izradila UI. Nailazi se na bitnu razliku između ljudi i UI u ispunjavanju kriterija jedinstvenosti koji zahtijeva kreativnost. Rezultati istraživanja pokazuju da je oko četvrtine ispitanika napravilo prijedlog izvornoga i originalnoga imena, slogana ili logotipa, a kod UI ne postoji prijedlog koji udovoljava tomu kriteriju, te govore u prilog stajalištima da je kreativnost mogućnost darovana samo ljudima.
U radu je tema dobrobiti pozicionirana u interdisciplinarni (religija, filozofija, psihologija, ekonomija), širi povijesni i kroskulturni kontekst s posebnim naglaskom na promišljanje i istraživanje dobrobiti u klasičnim i kritičkim sociološkim teorijama koje sreću definiraju kao subjektivnu dobrobit. Osim novih socioloških teorijskih pristupa istaknuti su potencijali razvijanja i istraživačke primjene inovativnih kvalitativnih metoda (fotoelicitacija, fotoglas) te jačanje interdisciplinarnosti i poticanje transfera znanja.
