
Adriatic shellfish's biological and ecological characteristics influence their sanitary safety and their role as potential vectors of zoonotic pathogens. Filtration capacity of shellfish, although essential for their feeding, enables the accumulation of bacteria, viruses, and parasites present in the marine environment. The most important species in the Adriatic Sea mussels, oysters, and warty venus, represent a valuable food resource, but due to the frequent consumption of raw shellfish, pose a risk of zoonotic transmission to humans. Most common pathogens are bacteria (Vibrio spp., Salmonella spp., Listeria monocytogenes, Campylobacter spp., and Escherichia coli), viruses (norovirus, astrovirus, hepatitis A and E), and parasites (Giardia duodenalis, Cryptosporidium spp., Toxoplasma gondii, and Sarcocystis spp.). Factors influencing pathogen accumulation are temperature, salinity, pollution, and anthropogenic impacts. Measures for the prevention and control of zoonotic risks, include the classification of farming areas, depuration, monitoring, and laboratory diagnostics. Special emphasis is placed on the importance of the integrated "One Health" approach, which links environmental protection, food safety, and public health.
Suvremena stočarska proizvodnja suočava se s izazovima pronalaženja alternativnih izvora hrane koji istovremeno potiču rast i poboljšavaju zdravstveni status životinja. Zbog sve strožih regulativa o uporabi antibiotika te rastuće zabrinutosti zbog razvoja antimikrobne rezistencije, istraživanja su usmjerena na pronalazak prirodnih bioaktivnih tvari. Posljednjih godina, bamija privlači pozornost znanstvene zajednice kao potencijalni prirodni ftobiotik. Iako se prvenstveno uzgaja radi mladih plodova za ljudsku prehranu, nusproizvodi bamije (lišće, stabljike i prezreli plodovi) predstavljaju neiskorišten resurs u hranidbi domaćih životinja. Fitogeni dodatci u hrani za životinje poboljšavaju apetit i konzumaciju hrane, potiču lučenje probavnih enzima i aktiviraju antioksidanse, imaju antibakterijska i antivirusna svojstva koja pojačavaju imunološki odgovor. Nutritivna vrijednost bamije značajno varira ovisno o morfološkom dijelu biljke. Dok svježi plodovi osiguravaju nizak energetski unos uz visoku koncentraciju dijetalnih topljivih vlakana, vitamina i minerala, zrelo sjeme predstavlja najkoncentriraniji izvor nutrijenata. Kemijske analize potvrđuju da sjeme sadrži do 21 % bjelančevina i 14 % masti, s povoljnim profilom aminokiselina. Listovi bamije, s udjelom bjelančevina od oko 15-20 % u suhoj tvari mogu poslužiti kao kvalitetna zamjena za dio bjelančevinastih krmiva u obrocima preživača i kunića. Poseban značaj pridaje se sluzi bamije koja se sastoji od kompleksnih kiselih polisaharida. Ovi spojevi djeluju kao prirodni prebiotici. Polisaharidi bamije modifciraju crijevnu mikrofloru tako da potiču rast korisnih bakterija mliječne kiseline, dok istovremeno inhibiraju kolonizaciju patogena poput Escherichia coli. Ranija istraživanja ukazuju na to, da niske doze praha bamije značajno poboljšavaju kvalitetu mesa, zdravlje crijevne mikroflore te imaju hepatoprotektivni i nefroprotektivni učinak kod domaćih životinja. Dodatak brašna od lista bamije u obroke kokoši nesilica rezultira boljom pigmentacijom žumanjka, povećanjem debljine ljuske jaja, a jedan od najvažnijih nalaza je hipolipidemični učinak jer redovita konzumacija suplemenata na bazi bamije dovodi do smanjenja razine kolesterola u jajima, čineći ih nutritivno poželjnijima za prehranu ljudi što bamiju pozicionira kao perspektivan ftogeni aditiv. Biljke bamije mogu podnijeti dulja razdoblja izravne sunčeve svjetlost (otporne su na vlagu, sušu i vrućinu) te se mogu prilagoditi raznim tlima zbog čega bi bamija mogla postati ključna komponenta održivih sustava hranidbe u budućnosti.
Cilj rada bio je usporediti deklarirani nutritivni sastav, fzikalna svojstva nakon toplinske obrade i senzorski profl triju mesnih i triju biljnih burgera dostupnih na hrvatskom tržištu. Nutritivni podaci prikazani su prema deklaraciji proizvođača. Energetska vrijednost uzoraka kretala se od 196 do 320 kcal/100 g, dok je sadržaj soli varirao od 0,47 do 2,1 g/100 g. Mesni burgeri sadržavali su veći udio zasićenih masnih kiselina (4,4-10,3 g/100 g), a biljni više ugljikohidrata (4,2-6,9 g/100 g). Tijekom toplinske obrade utvrđeno je izraženije smanjenje površine kod mesnih burgera (do 25,3 %) i debljine (do 19,5 %) u odnosu na biljne burgere (11,7-14,6 % površine; 4,1-7,7 % debljine) (p < 0,05). Kalo toplinske obrade iznosilo je prosječno 22,63 % kod mesnih i 24,32 % kod biljnih burgera, pri čemu su razlike među pojedinim uzorcima unutar skupina također bile značajne (p < 0,05). Posebno se isticao jedan mesni uzorak s tek 7,3 % gubitka mase, što je značajno odstupalo od ostalih (p < 0,05). Udio izdvojene tekućine u kalu bilo je u rasponu od 9,62 % do 50,16 %, uz statistički značajne razlike između i unutar skupina burgera (p < 0,05). Senzorskom analizom uz primjenu kvantitativne opisne metode utvrđene su značajne razlike između skupina burgera u tvrdoći, elastičnosti, kohezivnosti, intenzitetu mesnog i biljnog okusa te masnom dojmu (p < 0,05). Mesne burgere karakterizirale su više vrijednosti tvrdoće i mesnog okusa, dok su biljni proizvodi imali izraženiji biljni okus i mekšu strukturu (p < 0,05). Unutar biljnih burgera zabilježena je osobito velika varijabilnost u zrnatosti, sočnosti i zagorenim notama (p < 0,05), dok su i među mesnim uzorcima postojale razlike u sočnosti i slanosti (p < 0,05). Unutar obje grupe burgera uočene su razlike među pojedinim proizvodima, što upućuje na heterogenost komercijalnih formulacija. Dobiveni rezultati ukazuju da se mesni i biljni burgeri razlikuju u ključnim fzikalnim i senzorskim svojstvima, pri čemu dio varijabilnosti proizlazi iz razlika među pojedinačnim proizvodima.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj triju različitih lanaca proizvodnje svinja na sastav trupa, kakvoću mesa te fizikalno-kemijska, kolorimetrijska i teksturalna svojstva Baranjskog kulena. Istraženi su sljedeći proizvodni lanci: PC1 (Crna slavonska svinja, ekstenzivni uzgoj), PC2 (križanci Durok × Large White, uzgoj na dubokoj stelji) i PC3 (moderni komercijalni hibridi, intenzivni uzgoj). PC1 svinje imale su veći udio masnog tkiva u butu, plećki i leđima, dok su PC3 svinje pokazale veći udio mišićnog tkiva i niži ukupni udio masti (p < 0,05). PC3 meso imalo je najviši udio bjelančevina, dok je PC1 imalo značajno viši udio masti i kolagena. U kakvoći mesa utvrđene su značajne razlike u parametrima boje i sposobnosti zadržavanja vode. Meso PC1 skupine bilo je tamnije (niže L*) te imalo više vrijednosti a* i b* u odnosu na PC2 i PC3 (p < 0,05). Također je zabilježen niži gubitak mesnog soka i niži kalo kuhanja kod PC1, dok razlike u pH24 i Warner–Bratzler sili smicanja nisu bile značajne. Kulen iz PC2 i PC3 lanaca sadržavao je više bjelančevina i manje masti u odnosu na PC1, dok se udio vlage i pepela, tehnološki kalo, pH vrijednost i aktivnost vode nisu značajno razlikovali između proizvodnih lanaca. Parametri boje kulena također su se značajno razlikovali (p < 0,05), pri čemu je PC3 kulen imao najviše vrijednosti svih kolorimetrijskih pokazatelja, dok je PC1 pokazivao najniže vrijednosti. Analiza teksturalnog profla pokazala je značajne razlike u tvrdoći, kohezivnosti, gumovitosti i otpora žvakanju (p < 0,05), dok razlike u elastičnosti nisu bile značajne. Rezultati potvrđuju da izbor lanca proizvodnje značajno utječe na tehnološki i nutritivni profil Baranjskog kulena te omogućuje diferencijaciju proizvoda ovisno o proizvodnim i tržišnim ciljevima, što proizvođačima omogućuje optimiranje odnosa između kvalitete proizvoda i ekonomske rentabilnosti.
Die Nährwertkennzeichnung auf der Vorderseite der Verpackung (Front-of-Pack, FOP) ist ein wichtiges Instrument zur Förderung einer gesünderen Ernährung. Durch die Bereitstellung klarer und leicht verständlicher Nährwertangaben zu Lebensmitteln unterstützen solche Kennzeichnungen die Verbraucher dabei, gesündere Lebensmittel auszuwählen, und regen gleichzeitig die Hersteller dazu an, den Nährwert ihrer Produkte zu verbessern. Die derzeitige EU-Gesetzgebung schreibt eine Nährwerttabelle auf der Rückseite von Lebensmittelverpackungen vor, die für den Durchschnittsverbraucher of schwer zu sehen und zu verstehen ist, während die Angabe von Nährwertinformationen auf der Vorderseite der Verpackung auf freiwilliger Basis zulässig ist und im Ermessen der Mitgliedstaaten und Hersteller liegt. Im Jahr 2020 kündigte die Europäische Kommission an, bis 2022 eine harmonisierte obligatorische Nährwertkennzeichnung für Lebensmittelprodukte für alle Mitgliedstaaten vorzuschlagen, die zur Verbesserung der Ernährungsgewohnheiten und der Gesundheit der Verbraucher beitragen würde. Da unter den Mitgliedstaaten kein Konsens darüber besteht, welches System auf EU-Ebene am besten geeignet oder obligatorisch wäre, hat die Europäische Kommission noch keine Entscheidung über eine harmonisierte vereinfachte Nährwertkennzeichnung getroffen. Ziel dieser Arbeit ist es, einen Überblick über den Rechtsrahmen und den aktuellen Stand der Nährwertkennzeichnung auf der Vorderseite der Verpackung in den Mitgliedstaaten der Europäischen Union zu geben und darzustellen, wie dieses Thema in mehreren anderen Ländern weltweit behandelt wurde.