Malakološki ostaci česti su na arheološkim nalazištima, a uključuju cjelovite ili fragmentirane ljušture puževa, školjkaša i koponožaca. Arheomalakologija, disciplina usmjerena na proučavanje takvih ostataka, omogućuje sagledavanje različitih aspekata prapovijesnog života – od ekonomije i prehrane do društvenih običaja i simbolike. Recentna istraživanja morskih školjki naglašavaju njihovu višestruku ulogu još od donjeg paleolitika, gdje su korištene kao ukrasi, alatke, spremnici i posude. Među vrstama koje se ističu svojom funkcionalnom raznolikošću posebno se izdvajaju školjke roda Glycymeris spp. U dosadašnjim su istraživanjima prapovijesnih nalazišta istočnog Jadrana nalazi školjki roda Glycymeris najčešće interpretirani kao osobni ukrasi, dok njihova moguća utilitarna funkcija nije bila sustavno razmatrana. Ovaj rad donosi pregled nalaza Glycymeris spp. iz kasnog gornjeg paleolitika s područja istočnog Jadrana, sažima dostupne podatke o njihovu kontekstu, očuvanosti i morfološkim karakteristikama. Usporedbom s recentnim istraživanjima o funkciji i ulozi morskih školjki u prapovijesnim kontekstima, ukazuje se na raznolikost interpretacija i potrebu za budućim funkcionalnim analizama koje bi mogle rasvijetliti višestruke uloge školjki roda Glycymeris u zajednicama istočnog Jadrana.
U radu se analiziraju nalazi keramike pronađeni prilikom arheoloških istraživanja povijesne jezgre Zadra 2021. godine. Lokalitet se nalazi u neposrednoj blizini gradskih bedema – Muraja. Uz ostale nalaze otkrivena je znatna količina keramike, a ovdje se obrađuju nalazi grube keramike i keramike od pročišćene gline. Navedena keramika kao i ostali nalazi pripadaju razdobljima kasnog srednjeg i novog vijeka.
Fibule tipa Certosa Ic i Id odavno su prepoznate kao kronološki mlađa, za liburnsko i japodsko područje autohtona inačica u bogatom korpusu raznolikih prerada široko rasprostranjenih i kvantitativno iznimno dobro zastupljenih fibula Certosa vrste. Njihov broj znatno je povećan recentnim sustavnim istraživanjima nekropole na ravnom u Nadinu s novootkrivena 42 primjerka. Zajedno s prethodno publiciranim dvjema fibulama iz grobnice 1 u Nadinu, njihova je ukupna količina u Nadinu premašila 40 % u udjelu cjelokupnoga poznatog korpusa fibula tipa Certosa Ic i Id. U članku se raspravlja o nadinskim, ali komparativno i ostalim fibulama ove vrste uz poseban osvrt na njihovu tipološko-kronološku problematiku. S obzirom na tipološku varijabilnost nadinskih primjeraka, predloženo je uvođenje nove inačice neukrašena luka (Ie) s trima podvarijantama (Ie1, Ie2 i Ie3), a vrijeme konačne uporabe fibula tipa Certosa Ic, Id i Ie neznatno je produženo i kroz (barem) prvu polovicu 1. st. pr. Kr.
