Salinity is a major abiotic stress factor affecting plant growth and productivity worldwide. This study investigated the effect of sodium chloride (NaCl) stress on germination, biomass, moisture content, photosynthetic pigments, and total phenolic compounds in radish (Raphanus sativus L.) microgreens. The experiment was conducted under controlled conditions using four NaCl treatments: 0 mM (control), 12.5 mM, 25 mM, and 50 mM. Germination tests revealed high tolerance to salinity, with no significant differences among treatments (95–98%). Fresh biomass increased significantly with salinity, peaking at 50 mM (9.92 g), while moisture content remained stable (78–79%). Chlorophyll a, chlorophyll b, total chlorophylls, carotenoids, and chlorophyll a/b ratio showed no significant variation, indicating that photosynthetic integrity was preserved. Similarly, total phenolic content did not differ significantly across treatments (210–240 mg GAE/100 g FW), suggesting that the applied salinity levels were insufficient to activate strong antioxidant responses. Polynomial regression confirmed a hormetic effect, with biomass increasing at moderate salinity before plateauing. These results indicate that radish microgreens can tolerate mild salt stress and even benefit from it through enhanced growth without compromising their total phenolic content. Controlled salinity could therefore be explored as a strategy to improve microgreen production in urban and hydroponic systems.
Ovaj rad istražuje primjenu Arduino platforme, sustava otvorenog koda, kao visokoučinkovitog alata u modernoj zaštiti bilja. Zahvaljujući modularnosti hardvera i fleksibilnosti sofverskog sučelja, Arduino omogućuje precizno prikupljanje ekoloških podataka u realnom vremenu te automatizaciju sustava odgovora na abiotičke i biotičke čimbenike. Primarni cilj istraživanja bio je analizirati operativne mogućnosti navedene tehnologije u zaštiti nasada od štetnog djelovanja životinja, ekstremnih oborina i požara. Analiza obuhvaća integraciju različitih senzorskih modula koji omogućuju rano otkrivanje ugroza i pravovremenu aktivaciju zaštitnih mehanizama. Rezultati upućuju na to da implementacija ovakvih sustava značajno pridonosi smanjenju rizika u poljoprivrednoj proizvodnji uz optimizaciju ekonomskih troškova.
Artičoka (Cynara cardunculus var. scolymus (L.) Fiori) je višegodišnja biljka koja pripada porodici Asteraceae, porijeklom iz mediteranskog područja. Primarno se uzgaja zbog cvatova za svježu potrošnju ali i konzerviranje. Vrijednost artičoke ne očituje se samo u njezinoj kulinarskoj primjeni, već i u izraženim ljekovitim svojstvima, jer je bogat izvor vitamina, minerala, antioksidansa i drugih bioaktivnih spojeva koji imaju važnu ulogu u prevenciji i liječenju brojnih bolesti. Odgovaraju joj umjereni klimatski uvjeti s blagim zimama i toplim ljetima. Broj dana s kritičnim temperaturama na području Zadra bilježen tijekom višegodišnjeg razdoblja je neznatan dok na nekim položajima na području Ravnih kotara iznosi i do tjedan dana što se može se negativno odraziti na mlade biljke. Može se uzgajati na različitim tipovima tala premda preferira duboka, plodna i drenirana tla bogata organskom tvari, blago kisele do neutralne reakcije. Tijekom rasta nužno joj je osigurati optimalnu količinu hranjiva, ovisno o tlu i klimatskim uvjetima. Može biti posebno osjetljiva na povećane količine dušika što negativno utječe na razvoj cvjetnih glavica. U uvjetima visokih temperatura i niske relativne vlažnosti zraka što je na ovom području uobičajeno u srpnju i kolovozu, za postizanje visokih i stabilnih prinosa ključno joj je osigurati dovoljno vode. U ovom radu su prikazane biološke značajke i ekološki uvjeti za uzgoj artičoke na području Zadra uz pripadajuću agrotehniku te berbu i skladištenje.
Ovaj rad analizira fiziološki značaj i tehnološke izazove ishrane masline (Olea europaea L.) dušikom u specifičnim agroekološkim uvjetima mediteranskog krša Hrvatske, gdje su plitka i skeletna tla s niskim udjelom humusa glavna ograničenja za stabilan prinos. Dušik je ključan za fotosintetski kapacitet masline, diferencijaciju cvjetnih pupova te ublažavanje abiotičkog stresa kroz akumulaciju aminikiseline prolina, no njegova učinkovitost u tlu drastično opada uslijed brzog ispiranja nitrata i nedostatka vlage. Kako bi se prevladala ograničenja tradicionalne gnojidbe masline koji je još uvijek prisutan, predlaže se hibridni model koji integrira preciznu osnovnu gnojidbu, visoko učinkovitu folijarnu aplikaciju u kritičnim fenofazama te primjenu inovativnih mikrobioloških fiksatora dušika (Azotobacter, Methylobacterium). Takav sustavni pristup omogućuje maslinarima aktivno upravljanje prinosom i prilagodbu negativnim klimatskim promjenama, osiguravajući maksimalno iskorištenje genetskog potencijala stabala, bez obzira na značajna agroekološka ograničenja uzgoja masline u mediteranskom dijelu Hrvatske.
Cilj istraživanja bio je istražiti utjecaj apikalne defolijaciju (uklanjanje lišća iznad zone grožđa) kao moguću strategiju ublažavanja negativnih učinaka klimatskih promjena na vinovu lozu. Smanjenje ukupne lisne mase može smanjiti transpiracijske gubitke vode i time poboljšati vodni status biljaka, ali i reducirati fotosintetski potencijal što za posljedicu može imati usporavanje dozrijevanja grožđa. Početkom šare grožđa uklonjeno je oko 33% od ukupne lisne mase, ali iznad zone grozdova. U kontrolnoj varijanti zahvat defolijacije nije proveden. Apikalna defolijacija nije utjecala na elemente uroda sorte ‘Graševina’ gledano kroz broj grozdova po trsu, prosječnu masu grozda i ukupni urod po trsu. S druge strane, utjecala je na povećanje ukupne kiselosti u grožđu. Osim toga, utjecala je na smanjenje viših alkohola, ali i na povećanje aldehida, terpena, masnih kiselina, hlapljivih fenola i C13- norizoprenoida. Dobiveni rezultati upućuju na to da apikalna defolijacija može značajno modificirati aromatski profil grožđa sorte ‘Graševina’, što je osobito važno u kontekstu prilagodbe vinogradarske proizvodnje klimatskim promjenama.
Sredstva za zaštitu bilja 2026. sadrži pregled sredstava za zaštitu bilja dozvoljenih za uporabu u Republici Hrvatskoj u 2026. godini. Sva sredstva koja se stavljaju u promet u Republici Hrvatskoj moraju biti registrirana pri nadležnoj upravi Ministarstva poljoprivrede. Informacije o sredstvima za zaštitu bilja mogu se pronaći i na web stranicama Ministarstva poljoprivrede (FIS Web Portal). Sredstva su podijeljena prema namjeni u najznačajnije skupine: herbicidi, fungicidi i zoocidi. Svaka skupina sadrži pregled sredstava prema aktivnim tvarima. O svakom sredstvu navedeni su sljedeći podaci: trgovački naziv, formulacija, količina djelatne tvari, proizvođač i distributer, te koncentracija ili doza za suzbijanje uz popis štetočina i kultura za koje sredstvo ima dozvolu za primjenu. Također, navedene su i karence za kulture u kojima je primjena dozvoljena. Broj primjena naveden je za svaku kulturu pojedinačno, npr. krumpir (3), što označava tri primjene na krumpiru u jednoj vegetacijskoj sezoni. Zbog brojnih izmjena te dopuna rješenja i registracija, sredstva za zaštitu bilja se smiju koristiti isključivo prema uputama za uporabu koje se nalaze na ambalaži proizvoda. Svaka primjena sredstava za zaštitu bilja na bilo koji drugi način od navedenog u uputi za korištenje i na etiketi obavlja se isključivo na vlastitu odgovornost.
Chia (Salvia hispanica L.) je drevna kultura podrijetlom iz Srednje Amerike, čija tradicionalna upotreba seže do civilizacija Asteka, Maja i Inka. Danas, zahvaljujući iznimnim nutritivnim i funkcionalnim svojstvima, chia sjemenke postaju globalno značajan agronomski i prehrambeni proizvod. Uzgoj zahtijeva dobro drenirana tla, umjerene količine oborina i strogu kontrolu rokova žetve zbog neujednačenog sazrijevanja. Prinosi se kreću od 500–800 kgha-1 u ekstenzivnoj proizvodnji do više od 2.000 kgha-1 u optimalnim sustavima. Najveći svjetski proizvođači su Paragvaj, Bolivija i Argentina, dok nova područja proizvodnje sve više obuhvaćaju Afriku. Sjemenke chie karakteriziraju visok sadržaj polinezasićenih masnih kiselina, osobito omega-3 (ALA), dijetalnih vlakana, biljnih proteina, minerala i vitamina. Sušenje i pakiranje ključni su procesi koji osiguravaju stabilnost lipida i sprječavaju oksidaciju, pri čemu se najčešće koriste konvekcijske, kondukcijske i liofilizacijske metode. Liofilizacija najbolje čuva bioaktivne spojeve, dok je vakuumska ili MAP ambalaža najefikasnija za dugotrajno skladištenje. Chia se koristi u prehrambenoj industriji u različitim oblicima: kao cijelo sjeme, brašno, ulje ili gel. Zbog visokog kapaciteta vezanja vode, gel se koristi kao zamjena za masnoće i jaja u pekarskim proizvodima, dok se brašno uspješno primjenjuje u proizvodnji bezglutenske i nutritivno obogaćene tjestenine. Globalna potrošnja raste te se kreće između 80.000 i 100.000 tona godišnje, a najveći uvoznici su SAD, zemlje EU i Kina.
Mikorize omogućuju biljkama učinkovitiji pristupim hranjivim tvarima i vodi iz tla čime se povećava otpornost biljaka na abiotske i biotske stresove. Osim izravnog utjecaja na rast i zdravlje biljaka, mikorize značajno doprinose poboljšanju strukture i plodnosti tla. Iako su mikorize autohtono prisutne u tlu intenzivni sustavi obrade mogu značajno smanjiti njihovu brojnost i funkcionalnost, zbog čega se preporučuje primjena inokulanata s visokim udjelom propagula. Analiza komercijalnih arbuskularnih inokulanata dostupnih na tržištu jasno ukazuju na ozbiljne nedostatke u kvaliteti, pouzdanosti i standardizaciji proizvoda. Nedostatak jasnih regulatornih okvira i jedinstvenih kriterija za utvđivanje kvalitete omogućuje plasman na tržište proizvoda upitne učinkovitosti. Visokokvalitetni mikorizni inokulanti u poljoprivrednoj proizvodnji doprinose povećanju prinosa usjeva i dugoročnom očuvanju plodnosti tla, smanjenju ovisnosti o agrokemikalijama, što je temelj integriranih sustava upravljanja tlom.
Cilj rada bio je ocijeniti ekonomsku opravdanost i financijsku izvodljivost investicije u ekološku proizvodnju bajama pri kombinaciji vanjskih i vlastitih izvora financiranja. Na temelju tehnoloških i ekonomskih polazišta izrađen je tehnološko-ekonomski model čiji rezultati predstavljaju ulazne parametre za dinamičku i statičnu ocjenu isplativosti i analizu osjetljivosti investicije. Investicija je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita likvidna. Vrijednosti metoda razdoblja povrata investicije, neto sadašnje vrijednosti i interne stope povrata ukazuju na ekonomsku opravdanost investicije u ekološku proizvodnju bajama, pod pretpostavkom postizanja očekivanih proizvodnih rezultata i uspješne prodaje jezgre bajama.
Cilj je ovog istraživanja utvrditi utjecaj različitih rokova berbe na kemijski sastav grožđa sorte ‘Maraština’ u uvjetima konavoskog vinogorja. Ove će spoznaje doprinijeti boljem razumijevanju dinamike dozrijevanja i formiranja aromatskog profila jedne od gospodarski najvažnijih sorti ovog vinogorja. Pokus je proveden na dvije lokacije (Gruda-B i Gruda-K) u tri različita termina berbe: rana berba (A), puna tehnološka zrelost (B) i kasna berba (C). Rezultati su pokazali da rok berbe značajno utječe na sadržaj šećera, ukupnu kiselost i pH. Rana berba imala je najniži sadržaj šećera i najveće vrijednosti limunske i jabučne kiseline, dok su kasniji rokovi pokazali povećanje sadržaja šećera i pH, uz opadanje ukupne kiseline. Termin berbe imao je značajan utjecaj na sadržaj hlapljivih organskih spojeva: aldehidi su bili najviši u ranoj berbi, alkoholi u kasnoj, a norizoprenoidi i esteri u redovnom roku berbe.
Blagdansko uređenje u vrijeme Adventa dio je tradicije velikog broja europskih zemalja, a nasljeđe vuče još iz antičkih vremena. U uređenju unutarnjih prostora prevladavaju vrste koje cvatu u zimskom razdoblju, a u vanjskim prostorima prevladavaju vazdazelene vrste, vrste s crvenim plodovima ili listopadne vrste crvenog obojenja izbojaka. Vrsta Skimmia japonica Thunb. je vazdazeleni grm, koji u zimskom razdoblju ima male crvene plodove te se kao takav uklapa u blagdansko uređenje prostora. Na tržištu ga je moguće naći od jeseni, a naročito popularan postaje krajem godine. Prodaje su u uzgojnim posudama te je pogodan za različite primjene. U ovom radu prikazano je porijeklo vrste, njena morfološka svojstva, način razmnožavanja i uzgoja u proizvodnji, primjene, opisani su kultivari koji se mogu naći na tržištu te najčešći štetnici koji mogu uzrokovati probleme.
Šipak (Punica granatum L.) je značajna kultivirana voćna vrsta u mediteranskom području Hrvatske (posebno u dolini Neretve). Tradicionalno se smatrala voćnom vrstom koji nije podložna napadu biljnih patogena, pa se suzbijanja bolesti u uzgoju ove vrste gotovo i nisu provodila. Međutim zadnjih desetak godina, bolesti postaju sve više problem u uzgoju šipka, a posebno bolesti plodova, koje se najčešće javljaju u vidu različitih tipova truleži. Prva bolest koja je utvrđena u Hrvatskoj na plodovima šipka bila je krastavost plodova 2007 godine . Bolest uzrokuje patogena gljiva Elsinoë (Sphaceloma) punicae, a u jačem epidemijskom intenzitetu javila se 2016 godine. Od tada pa do danas primijećena je i sve jača pojava simptoma drugih bolesti plodova koje su značajno opasnije i problematičnije od spomenute krastavosti plodova. Te bolesti se sve jednim imenom mogu nazvati truleži plodova, a mogu biti uzrokovane vrstama iz rodova Coniella (Pilidiella), Alternaria, Penicillium, Botrytis i Aspergillus. Osim navedenih vrsta u svijetu se navode i drugi patogeni kao mogući uzročnici različitih truleži plodova šipka kao što su vrste gljiva iz rodova Colletotrichum, Phytophthora, Fusarium, Globisporangium i dr. Stoga je glavni cilj ovog rada prikazati kompleksnu i još do kraja neistraženu etiologiju bolesti plodova šipka, te njihovu simptomatologiju i mogućnosti suzbijanja. Prema dosadašnjim zapažanjima zadnjih godina glavni problem na plodovima šipka je konielozna trulež koju uzrokuje vrsta Coniella granati, a koja je u Hrvatskoj utvrđena 2022 godine. U svijetu se također navodi kao jedna od najčešćih i najopasnijih uzročnika truleži plodova šipka. U zadnjih desetak i više godina postoje brojni izvještaji o pojavi ove patogene vrste po cijelom Mediteranu od Levanta (Izrael, Cipar, Turska, Grčka i dr.), preko sjevera Afrike (Tunis, Alžir i dr.), Italije pa sve do Španjolske, ali također i u Americi (Kalifornija). Uz ovu patogenu vrstu po važnosti bi se mogle istaknuti i vrste iz roda Alternaria (A. alternata, A. tenuissima i dr.), koje uzrokuju bolest zvanu crna trulež endokarpa plodova ili alternarioza plodova. Uz teško razlikovanje simptomatologije ovih bolesti, najveći problem u uzgoju je nemogućnost efikasnih mjera suzbijanja.
Biološki insekticidi predstavljaju ključan segment održive zaštite bilja jer se temelje na primjeni organizama prirodnog podrijetla i njihovih bioaktivnih spojeva. U preglednom radu razmatrane su glavne skupine bioloških insekticida koje djeluju na štetnike životinjskog podrijetla, uključujući bakterije poput Bacillus thuringiensis Berliner, 1915, viruse iz skupine nukleopoliedrovirusa, entomopatogene gljive poput Beauveria bassiana (Bals.-Criv.) Vuill., 1912 i Metarhizium anisopliae (Metschn.) Sorokin, 1883, te mikrosporidije poput Nosema locustae Canning, 1953. Raspravljena je specifičnost mehanizama djelovanja ovih agensa, njihova selektivnost, niska toksičnost za neciljane organizme te prednosti u pogledu biorazgradivosti i kompatibilnosti s principima integrirane zaštite bilja. Poseban naglasak stavljen je na analizu dostupnosti i regulatornog statusa bioloških insekticida u Republici Hrvatskoj, gdje je broj registriranih pripravaka i dalje ograničen. U tom kontekstu analizirane su prepreke povezane s registracijskim postupcima, tržišnom dostupnošću i razinom informiranosti korisnika. učno, biološki insekticidi nude značajne mogućnosti za smanjenje primjene konvencionalnih kemijskih sredstava, ali njihova uspješna integracija u praksu zahtijeva snažniju institucionalnu i zakonodavnu podršku, edukaciju korisnika te daljnja istraživanja učinkovitosti u agroekološkim uvjetima Republike Hrvatske.
U Bosni i Hercegovini šljiva ima veliki gospodarski i ekonomski značaj. U strukturi voćnih kultura do danas je zadržala vodeće mjesto. Veliki broj obiteljskih gospodarstava ostvaruje značajan dohodak zahvaljujući proizvodnji, preradi i trgovini šljivama. Njene plodove odlikuje svestrana uporabna vrijednost jer su, osim za korištenje u svježem i sušenom stanju, prikladni za preradu u kompote, džemove, pekmeze, marmelade i sokove, kao i za proizvodnju rakije. Šljivarstvo ovih krajeva ima dugu tradiciju te se od 1969. godine u Gradačcu održava manifestacija „Dan šljive“. Dugi niz godina vodeća je sorta bila Požegača, ali je posljednjih nekoliko desetljeća sortiment šljive znatno proširen i prilagođen tržištu.
Agricultural production is highly susceptible to environmental changes and is directly affected by both favorable and unfavorable climate changes. Global climate change, as well as other biotic and abiotic stressors, represents a major challenge for agricultural production today. Extreme conditions such as floods, droughts, and temperature extremes, which are increasingly common today, directly affect plant life as well as soil microorganisms. Some of the consequences of global climate change are impaired seed germination, inhibition of the photosynthesis process, poor nutrient availability, a decrease in the number of microorganisms in the soil, and changes in the gene expression of plants and microorganisms. Thus, global climate change poses a particular challenge in the production of high-quality food and increases the demand for new types of crops that must meet the criteria of high productivity.
Svrha ovog rada bila je prikazati agrotehničke zahvate u proizvodnji zrna kukuruza, odnosno urod zrna, masu 1.000 zrna i hektolitarsku masu zrna kukuruza kao i ekonomsku analizu proizvodnje na jedinici površine. Korišteni su podaci i radne knjige obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva “Fuček Aleksandra“ razdoblju od 2020. do 2024. godine. Sve agrotehničke mjere i zahvati, od osnovne gnojidbe do žetve, obavljeni su optimalnim agrotehničkim rokovima. Prosječna masa 1000 zrna kukuruza varirala je od 340 g (2023.) do 390 g (2021.), dok je hektolitarska masa zrna kukuruza bila najveća 2021. godine (75,4 kg), a najmanja 2023. godine (72,6 kg). Realizirani urod zrna kukuruza kretao se slijedećim redom: 14,8 (2023.) < 15,2 (2022.) < 15,5 (2024.) < 15,7 (2020.) < 16,6 (2021.). Prosječni troškovi proizvodnje na jednom hektaru proizvodnje iznosili su 998,02 €, a neto dobit 1.243,08 €.
Rad prikazuje četverogodišnje rezultate primjene različitih strategija gnojidbe krumpira na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Slavoniji, u uvjetima intenzivne proizvodnje. Temeljem analize tla, provedena je osnovna mineralna gnojidba kombinacijom gnojiva 0-20-30 i 8-20-28, dok su tijekom vegetacije primjenjivani dušični oblici (urea, KAN, Nitrabor) i folijarni pripravci (Quantis, Zintrac, Kelatex B). Varijacije u prinosima povezane su prvenstveno s rasporedom oborina i učinkovitosti navodnjavanja, pri čemu su izostanci oborina tijekom kritičnih faza razvoja značajno utjecali na učinkovitost gnojidbe i kvalitetu uroda. Rezultati upućuju na važnost precizne prilagodbe gnojidbe vremenskim uvjetima i fenofazi, te potrebu za sustavnim pristupom temeljenim na analizi tla i vizualnom praćenju usjeva.
Sustainable agricultural production is frequently related with the use of agrochemicals, particularly pesticides, which are effective in combating plant infections and pests. Herbicides, a type of pesticide used to control weeds, can have a variety of effects on the growth of beneficial microbial populations in soil. The purpose of this paper was to investigate the effects of three pesticides on the growth of Rhizobium sp. strains. In this experiment, the growth of three bacterial strains (Rhizobium (Sinorhizobium) meliloti RM1, Rhizobium trifolii RT2, and RT3) was measured in the presence of three herbicides (Lumax 537.5, Agrodimark, and Siran 40 SC), which were added after impregnation of paper discs plated on Muller Hinton Agar. In this experiment, the recommended and doubled doses of each herbicide were employed. Resistance, susceptibility - increased exposure, and susceptibility - standard dosage were assessed following inhibition zone diameter measurement. Our findings demonstrated that the diameter of the inhibitory zone varies with herbicide type, dose, and rhizobial species. The findings revealed that treatments with increasing herbicide concentrations produced a larger inhibition zone diameter. The useof Lumax 537.5 SE led to higher inhibition zone diameter compared with other herbicides. In general, Rhizobium trifolii was more sensitive to Lumax 537.5 SE and Agrodimark than Rhizobium (Sinorhizobium) meliloti. This work may have scientific and applicative relevance for plant farmers, improving their knowledge of soil microbiology and pesticide application.
‘Pošip crni’ smatra se autohtonom sortom vinove loze otoka Korčule i ubraja se među kritično ugrožene genotipove, budući da se trenutačno uzgaja na svega 13 poljoprivrednih gospodarstava, ukupno 1,52 ha. Na tržištu je prisutno vino samo jednog proizvođača iz mjesta Čara, što dodatno ističe potrebu za enološkom valorizacijom ove sorte. S obzirom na ograničenu dostupnost podataka, cilj ovog rada bio je doprinijeti boljem razumijevanju enološkog potencijala ‘Pošipa crnog’ analizom ružičastih vina iz šest uzastopnih berbi. Istraživanje je obuhvatilo određivanje fizikalno-kemijskog sastava, aromatskog i senzornog profila vina, uzimajući u obzir razlike među berbama i utjecaj dozrijevanja u boci. Osnovni kemijski parametri određeni su FTIR spektroskopijom, hlapljivi aromatski spojevi plinskom kromatografijom s masenom spektrometrijom (GC-MS), dok su parametri boje analizirani spektrofotometrijski. Senzorna ocjena provedena je deskriptivnom kvalitativnom metodom, a razlike među berbama procijenjene su statističkim analizama (ANOVA, PCA). Dobiveni rezultati potvrđuju kako ružičasta vina sorte ‘Pošip crni’ pokazuju fizikalno-kemijska svojstva karakteristična za navedenu kategoriju vina, uključujući prisutnost mliječne kiseline kao posljedice malolaktične fermentacije. Aromatski profil pokazuje jasan razvoj kroz vrijeme: svježije berbe odlikuju se naglašenim voćno-cvjetnim aromama estera, viših alkohola i terpena, dok starije berbe karakterizira porast tercijarnih aroma povezanih s odležavanjem, uključujući arome suhog voća, meda i začina. Dobiveni rezultati upućuju na specifičan enološki identitet sorte i njezin potencijal za proizvodnju kvalitetnih ružičastih vina.
Uzgoj jagode je danas vrlo intenzivna poljoprivredna proizvodnja. Primjenom moderne tehnologije postižu se vrlo visoki i rentabilni prinosi, međutim velika primjena kemijskih preparata (mineralnih gnojiva i pesticida) predstavlja sve veći problem. Moderni potrošači jagode traže kvalitetne plodove, s niskom količinom rezidua. Osim toga, potrebno je voditi računa o dugoročnoj održivosti tla i očuvanju okoliša. Stoga sve više uzgajivača jagode traže dodatne mogućnosti kroz primjenu mikrobioloških gnojiva u uzgoju jagode. U tom segmentu postoji nekoliko mogućnosti; preparati na bazi mikoriznih gljivica, na bazi gljivice Trichoderme, fiksatori dušika (N) i bakterije koje otapaju netopive oblike fosfora u tlu. Pravilnom primjenom ovih novih tehnoloških mogućnosti moguće je ostvariti visoke i kvalitetne prinose ploda jagode bez rezidua kemijskih preparata uz očuvanje tla i okoliša.
