Metadiscourse markers are important features facilitating communication by transferring the message that is intended to be mediated by the writer. Personal pronouns can be defined as interpersonal discourse markers often used by foreign language (FL) learners to mark the writer’s presence in argumentative texts. Despite previous extensive work on the usage of personal pronouns in FL learners’ argumentative texts, the Croatian German as a foreign language (GFL) learning context has not been investigated so far. Therefore, this study analyses the results of a corpus-based study on the usage of the German nominative personal pronouns ich (English ‘I’), wir (English ‘we’), and du (English ‘you’, second person singular) in argumentative essays written by Croatian GFL learners (N = 50) at the B2 level. It aims at investigating (a) the frequency of these personal pronouns used in argumentative texts written by Croatian GFL learners, and (b) the functions these nominative personal pronouns fulfil within the discourse. The results show that the most frequently used personal pronoun is the self-referent ich (English ‘I’), fulfilling various discourse functions, such as expressing stance and describing personal experiences. The second most commonly used personal pronoun is wir (English ‘we’), primarily used to present a general claim. Finally, du (English ‘you’, second person singular) is the least frequently used personal pronoun, only expressing the function of involving the reader, but reflecting individual differences across the corpus.
Cilj je ovoga rada ispitati stavove i uvjerenja polaznika tečaja hrvatskoga kao inoga jezika u odnosu na njihovu dob i razinu obrazovanja. Naime, budući da većina stranih radnika i useljenika u Hrvatsku dolazi radi sezonskoga zapošljavanja u turističkom sektoru, u kojem je znanje engleskoga jezika uglavnom dostatno, usvajanje hrvatskoga jezika time postaje dodatno otežano. Međutim, s dužim boravkom, engleski jezik postaje nedostatan, a ovladavanje hrvatskim jezikom nužno. Da bi proces učenja hrvatskoga kao inoga jezika bio uspješniji, ključno je postaviti pitanje kakvi su stavovi i uvjerenja o jeziku onih koji ga uče. Istraživanje je provedeno s polaznicima programa hrvatskoga kao stranoga jezika (razina učenja A1.1 – A2.1) na Centru za jezike Sveučilišta u Dubrovniku. Sudjelovalo je 90 ispitanika (N = 90). Ispitivanje je provedeno tijekom akademske godine 2024./2025. U istraživanju je rabljen upitnik BALLI (The Beliefs about Language Learning Inventory) koji je razvila Elaine K. Horwitz. Upitnik BALLI sastoji se od tvrdnji koje se vrednuju skalom slaganja Likertova tipa. Rezultati istraživanja pokazuju da dob i razina obrazovanja utječu na stavove o učenju hrvatskoga kao inoga jezika.
Seit der Veröffentlichung des neuen Begleitbands zum Gemeinsamen Europäischen Referenzrahmen für Sprachen (2020) ist der Begriff „Mediation” in der Fremdsprachendidaktik stark in den Fokus gerückt. Während der Begriff im Gemeinsamen europäischen Referenzrahmen für Sprachen (2001) enger gefasst und nicht detailliert genug ausgearbeitet wurde, weswegen vieles in Bezug auf die Interpretation zu wünschen übrigließ, wurde ihm im neuen Begleitband durch die Entwicklung neuer Kompetenzskalen und Deskriptoren besondere Wichtigkeit beigemessen. Dadurch wurde ein besseres Verständnis für den Begriff geschaffen und der Weg für eine leichtere Umsetzung von Mediation in DaF-Lehrwerken geebnet. Ziel dieses Beitrags ist es, die Implikationen des neuen Mediationskonzepts für die Gestaltung gegenwärtiger DaF-Lehrwerke zu ermitteln. Der Fokus liegt dabei auf der Untersuchung aktueller, von kroatischen Autorenteams verfasster und zulassungspflichtiger DaF-Grundschullehrwerke. Als Forschungsmethode wird eine qualitative und quantitative Inhaltsanalyse angewendet. Die Analyse basiert auf Kriterien, die einerseits den Unterschied zwischen intra- und interlingualer Mediation berücksichtigen und andererseits Beispiele für die Mediation von Texten, Konzepten und Kommunikation sowie von Mediationsstrategien erfassen. Darüber hinaus wird untersucht, welche Veränderungen und Anpassungen erforderlich sind, damit das neue Mediationskonzept zu einem integralen Bestandteil kroatischer DaF-Grundschullehrwerke und somit des DaF-Unterrichts wird.
Uloga emocija u istraživanjima usvajanja stranoga jezika u posljednja je dva desetljeća u snažnom porastu, a posebice odnos jezičnoga zadovoljstva (engl. (F)LE) i straha od (stranoga) jezika (engl. (F)LA) kao dvaju supostojećih afektivnih stanja koja zauzimaju kontrastne uloge u tome procesu (Botes i sur., 2022). Polazeći od „dinamičkoga“ i „afektivnoga zaokreta“, emocije se sve više istražuju kao kratkotrajna iskustva vođena trenutačnim komunikacijskim potrebama. Koristeći idiodinamički pristup miješanih metoda (MacIntyre i Ducker, 2022), cilj ove studije slučaja hrvatskih odraslih govornica engleskoga jest razumjeti suodnos straha od stranoga jezika i jezičnoga zadovoljstva u stvarnome vremenu, ispitati njihovu snagu, trajanje te razloge javljanja tijekom kraće govorne situacije. Deset sudionica odgovaralo je na pitanja na engleskome, a događaj se snimao kamerom. Pregledavajući snimku u specijaliziranom softveru, numerički su procjenjivale intenzitet straha i zadovoljstva, a potom su u intervjuu stimuliranim dosjećanjem verbalizirale razloge numeričkih samoizvještaja. Grupni rezultati pokazuju da strah i zadovoljstvo kod većine ispitanica negativno koreliraju, dok mikroanaliza otkriva bitno složeniji odnos (usp. Boudreau i sur., 2018). Kao najčešće okidače straha kvalitativno kodiranje je istaknulo poteškoće u konceptualizaciji i artikulaciji planiranoga sadržaja te samosvijest pogrešaka, a zadovoljstva odnos prema temi i percepciju izvedbe zadatka. Zaključno, emocije u govoru na stranome jeziku snažno su oblikovane neposrednim kontekstualnim zahtjevima te pokazuju heterogenu individualnu mikrodinamiku.
U radu se razmatra status vokativa kao padeža na temelju vokativnih novotvorbi u ruskome jeziku i suvremenoga hrvatskog standarda. Problem s vokativom, istican već više od stoljeća, leži u tome što s jedne strane ne ostvaruje sintaktičke odnose s drugim rečeničnim članovima, a istovremeno ga se dosljedno morfološki obilježava istim sredstvima kojima se obilježavaju i drugi padeži. Ruski novi vokativ u tom je kontekstu i više nego interesantna jezična inovacija jer u sustav nanovo uvodi element koji je sam sustav u procesu svojega pojednostavljenja izbacio. Analizirajući te nove tvorbe Henning Andersen razvio je i nov pristup vokativu, ističući specifična tvorbena i funkcionalna ograničenja vezana uz vokativ, što ga je dovelo do nove odrednice vokativa kao transkategorijalne izvedenice. No kako će se pokazati, slična ograničenja nalazimo i u drugim padežima. Umjesto isključivanja vokativa iz padežne paradigme, predlaže se pristup temeljen na teoriji prototipa i ideji stupnjevitosti, pri čemu se padež promatra kroz kontinuum sintaktičko-semantičko-pragmatičkih obilježja, a ne kao strogo odjelitu, primarno sintaktičku kategoriju. U središnjem dijelu rada tako se razmatraju tipična padežna ostvarenja prema njihovim prototipnim obilježjima, koji vode do uspostave hijerarhije središte – rub i pridavanja oznake rubnoga padeža vokativu.
Dieser Beitrag befasst sich mit der Verwendung von Adverbkonnektoren in der L2 und L1. Da Adverbkonnektoren für die Herstellung der Textkohäsion ausschlaggebend sind, ist ihre angemessene Verwendung für eine erfolgreiche Vermittlung von Botschaften und somit auch für das L2-Lernen von fundamentaler Bedeutung. Im vorliegenden Beitrag werden L2- und L1-Texte von zwei Lernendengruppen analysiert. Ihre L1 ist Kroatisch, während sie als L2 entweder Deutsch oder Englisch auf der Niveaustufe B2 nach dem GER beherrschen. Ermittelt wurden die Anzahl der Tokens und Types, die Vorkommenshäufigkeit einzelner semantischer Gruppen von Adverbkonnektoren sowie die Angemessenheit und die Korrektheit ihrer Verwendung. Den Ergebnissen zufolge kommen in der L2 mehr Tokens und Types als in der L1 vor. Die L2-Lernenden des Deutschen bevorzugen additive, kausale und modale Adverbkonnektoren, die eher lokal wirken, während die L2-Lernenden des Englischen signifikant häufiger adversative, temporale und konklusive Adverbkonnektoren verwenden, die eher global wirken. Dieselbe L2-Schreibstrategie wenden die Lernenden auch in ihrer L1 an. Die Unterschiede hinsichtlich unangemessen und unkorrekt verwendeter Ausdrücke zwischen der L2 und L1 sind nicht statistisch signifikant, die Syntaxfehler in der L2 Deutsch ausgenommen.
Podzastupljenost nacionalnih varijeteta, ali i podzastupljenost ostalih supstandardnih varijeteta njemačkoga jezika u udžbenicima i predmetnoj nastavi stranoga jezika nudi se kao moguće objašnjenje za poteškoće s kojima se susreću učenici u stvarnim govornim situacijama. Cilj je ovoga istraživanja utvrditi zastupljenost varijeteta u udžbeničkim tekstovima te posljedično unaprijediti proces učenja i poučavanja njemačkoga jezika. Sobo i Filipan-Žignić (2018) u svojem su istraživanju utvrdile podzastupljenost funkciolekta, sociolekta, mediolekta i regiolekta u korist njemačkoga nacionalnog standarda u osnovnoškolskim udžbenicima njemačkoga kao stranoga jezika. Navedena studija ostavlja prostor za daljnja istraživanja o zastupljenosti varijeteta u srednjoškolskim udžbenicima te smo se stoga odlučili na razini leksema i frazeologizama provesti analizu najnovijih izdanja srednjoškolskih udžbenika Deutsch ist klasse 1, Ide@l 1 i Schritte international neu 3. Navedeni udžbenici kao nastavna sredstva pomagala čine neposredan nastavak osnovnoškolskoga učenja njemačkoga kao stranoga jezika, kao što se i ovo istraživanje nadovezuje na istraživanje Katice Sobo i Blaženke Filipan-Žignić. Iako ovim radom nisu obuhvaćeni svi srednjoškolski udžbenici, njegova važnost proizlazi iz činjenice da su obuhvaćeni udžbenici stranih i domaćih autora, tj. udžbenici triju različitih nakladnika od kojih su dva u međunarodnoj, a jedan u domaćoj uporabi.
Modeli umjetne inteligencije kao ChatGPT sve su prisutniji u obrazovnom sustavu. Istra- živanja su pokazala da takvi modeli s jedne strane pružaju mnoge mogućnosti kao što su izrada priprema za nastavu, izvedbenih planova za kolegije i sl., a s druge strane krše prava privatnosti, diskriminiraju, pojednostavljuju varanje i sl. U ovom će se radu istražiti može li se koristiti ChatGPT-jem za izradu zadataka za provjeru čitanja i slušanja s razumijevanjem u nastavi Njemačkoga jezika. Istraživanje je provedeno na uzorku učenika osnovnoškolske dobi. Jedni su zadatci proizvedeni ChatGPT-jem, a druge su zadatke priredile autorice udžbenika i sastavni su dio udžbenika. Istraživanjem se željelo utvrditi hoće li učenici imati bolje rezultate na zadatcima koji su proizvedeni s pomoću jezičnoga modela ili na zadatcima koje su sastavile autorice udžbeničkih tekstova. Rezultati su pokazali da su učenici imali više točnih odgovora na zadatcima uz tekst za čitanje koje je proizveo ChatGPT te da su imali više točnih odgovora na zadatku uz tekst za slušanje koji su izradile autorice udžbenika. Rezultati upućuju na to da zadatci proizvedeni ChatGPT-jem mogu biti alternativa zadatcima koji se nalaze u udžbenicima, posebice kada se dodatno želi uvježbati razumijevanje teksta na stranom jeziku.
Pisana jezična proizvodnja bilo u učenju prvoga jezika, bilo u ovladavanju inim jezikom učenicima je različito zahtjevna s obzirom na njihove individualne razlike te kulturu iz koje potječu. Pisanje na inom jeziku treba promatrati kao zasebno područje jer se od pisanja na materinskom razlikuje ne samo u planiranju i razvijanju teme, nego i u brojnim obilježjima pisanoga jezika (npr. tečnosti, točnosti, strukturi) te razini poznavanja jezika, što uključuje ovladanost jezičnom normom i leksikom (Silva 1993). S obzirom na to da je pisanje u inom jeziku izrazito složena djelatnost pod utjecajem brojnih čimbenika, i procjenjivanje je pisane proizvodnje vrlo složeno te je poželjno imati unaprijed razrađene kriterije prema kojima se procjenjuje. Na nižim razinama ovladanosti inim jezikom pisanje je zahtjevnije jer su resursi ograničeni i nema mnogo prostora za improvizaciju. Često se stoga primjećuje oslanjanje na materinski jezik, a katkada čak i na jezik posrednik, najčešće engleski. Iz navedenih razloga na nižoj razini ovladanosti i procjenjivanje je ponešto zahtjevnije. Cilj je ovoga rada na temelju relevantne literature te višegodišnjega iskustva ponuditi mogući opisnik za procjenjivanje pisane proizvodnje na razini A2 u hrvatskom kao inom jeziku (HIJ).
Vjerovanja o učenju stranoga jezika predstavljaju kognitivni aspekt stava te kao takva imaju snažan utjecaj na učenikovo ponašanje, motivaciju i djelovanje u kontekstu formalnoga učenja stranoga jezika. Cilj ovoga rada jest ispitati vjerovanja studenata o učenju engleskoga kao stranoga jezika kao i razmotriti potencijalne implikacije tih vjerovanja za nastavnu praksu. Za ispitivanje vjerovanja korišten je upitnik BALLI (Beliefs about Language Learning) autorice Horwitz (1985). Vjerovanja su ispitana na temelju analize pet komponenata: prirodna sklonost, težina učenja, priroda učenja, učenje i komunikacijske strategije te motivacija. Rezultati pokazuju kako studenti vjeruju u postojanje prirodnih sklonosti za učenje jezika, percipiraju engleski jezik kao ne veoma teškim te pridaju važnost poznavanju vokabulara i razvoju komunikacijskih vještina naspram poznavanju kulture jezika cilja, gramatičkih pravila te prevođenja. Podjednak naglasak na tradicionalne i suvremene strategije učenja ukazuje na potencijalni raskorak između reformnih tendencija i nastavne prakse.
Istraživanje predstavljeno u ovom radu ispituje učinkovitost metoda poučavanja intonaciji stranoga jezika koje podrazumijevaju ostvarivanje izričaja s određenim intonacijskim obrascem koji se čita, koji se čita uz predočen shematski prikaz intonacijskoga ostvarenja, čije se ostvarenje sugerira stavljajući izričaj u okolnosti u kojima se intonacijsko ostvarenje inače pojavljuje, odnosno koji se reproducira nakon što je preslušan. Neka od iskustava s poučavanjem prozodiji stranoga jezika u nastavi obvezuju da se ispita djelotvornost vježbi koje podrazumijevaju navedene postupke. Rezultati istraživanja pokazuju da ispitanici najuspješnije oponašaju intonacijski obrazac izvornoga kratkog izričaja ponavljajući ga nakon preslušavanja, znatno manje uspješno ostvarujući intonacijsko ostvarenje izričaja koje su sami osmislili za opisane okolnosti u kojima se izričaj treba pojaviti i relativno neuspješno čitajući rečenice s prikazom zadanoga intonacijskog ostvarenja.
Rasprava kao odabrana metoda u nastavi stranoga jezika struke zahtjevna je aktivnost i nastavniku i studentima. Tom se metodom razvijaju različite jezične receptivne vještine poput slušanja i čitanja s razumijevanjem te jezična produkcija, ali i brojne socijalne vještine poput vještina aktivnoga slušanja, argumentiranoga raspravljanja, suradničkoga učenja i kritičkoga razmišljanja. Nastava stranoga jezika struke u online okružju zahtijeva prilagodbu postojećih metodičkih i didaktičkih pristupa. U radu su prikazane faze metodičko-didaktičke obrade pripreme, provedbe i vrednovanja stručne rasprave na poslovnome njemačkome jeziku u online okružju uz pomoć Googleovih digitalnih alata na kolegiju Osnove poslovnoga njemačkog jezika III u akademskoj godini 2020./2021. U radu su također prikazani rezultati provedenoga istraživanja kojim se ispitivala učinkovitost odabranih online nastavnih aktivnosti i to na temelju studentske procjene razine interaktivnosti, motivacije i samostalnosti koju te aktivnosti potiču u učenju poslovnoga njemačkog jezika. Ispitivane online aktivnosti bile su nastavnikovo izlaganje gradiva u realnome vremenu u videosastanku Google Meet uz praćenje PowerPoint prezentacije, rad u paru na dijeljenome Googleovu dokumentu u izdvojenim prostorijama (Breakout Rooms) i rasprava o obrađenoj stručni temi u videosastanku. Podatci o studentskoj procjeni prikupljeni su metodom strukturiranoga pisanog intervjua pomoću online upitnika u obliku Googleovog obrasca i zatim su kvantitativno analizirani.
U radu se proučavaju karakteristike, potrebe i iskustva slovenskih interesenata za učenje hrvatskoga jezika na području poslovanja i ekonomije. Rezultati dobiveni na uzorku od 308 ispitanika pokazuju da se s potrebom učenja hrvatskoga jezika susreće više od jedne trećine radno aktivnih slovenskih studenata i diplomanata na tom strukovnom području, dok bi 30 % ukupne studentske populacije odabralo učenje hrvatskoga jezika, ako bi im to bilo omogućeno unutar studija. U dijelu studenata diplomskoga studija taj je udio čak 44 %. Ispitanici su pokazali sklonost učenju kroz praktične primjere, putem igre, glazbe i filmova, kroz koje žele upoznati i kulturu druge zemlje uz sam jezik. S druge strane, kvalitetan je učitelj nužan preduvjet učenja jezika, dok su učenje napamet, naglasak na ocjenjivanju i ponavljanju gramatike oni elementi koji najčešće bude negativne asocijacije studenata. Naposljetku, treba istaknuti da bi četvrtina ispitanih studenata, koji bi odabrali hrvatski jezik među izbornim kolegijima u okviru besplatnoga studija, bili spremni platiti tržišnu cijenu za pohađanje nastave iz hrvatskoga jezika, dok je približno polovica te populacije spremna platiti nižu cijenu.
The knowledge we have about language and first language acquisition would not have been unveiled in the absence of previous efforts in collecting language data, e.g., recording the spontaneous interactions between children and adults. The CHILDES database (MacWhinney, 2000) gathers child speech in many of the world’s languages, including Croatian (documented in Kovačević’s 2002 corpus). In this paper, we describe the construction of MaLi, a corpus documenting the language productions of two bilingual children acquiring Croatian and Italian simultaneously. After a short survey of the methods used in collecting child language data with special regard to diary notes and audio recordings, we discuss the background and the details of the data collected in MaLi: we provide an overview of the sociolinguistic context of bilingual first language acquisition of the children observed and a description of the structure of the corpus. We first devote our attention to the data collection, management, and coding of the diary notes. Afterwards, we examine the collection and elaboration of the audio recordings and their ongoing transcription. In our concluding remarks, we offer a short assessment of the advantages and limits of the corpus along with a survey of the future possibilities for the use of this resource.
This paper examines early language learning (ELL) in Croatia, drawing context from broader European policies, recommendations, and research. It explores Croatia’s tradition, research, and practices in ELL within early childhood education and care institutions. The core analysis focuses on data from 2008 to 2023, examining foreign language programs in Croatian kindergartens (KGs). This includes the number of KGs offering programs, the languages available, and children’s participation. The research reveals a growing interest in early language exposure throughout Croatia. By analyzing trends over 14 years, the paper establishes how program offerings and participation rates have evolved. These findings offer valuable insights for educators, policymakers, and researchers in the field of ELL. Additionally, the research discusses the challenges and opportunities associated with implementing effective early language learning programs in Croatia.
