
U radu se razmatra razvoj kršćanstva i Crkve kao ključnog žarišta kulturnoga života u Vinodolu tijekom ranoga srednjeg vijeka, s posebnim naglaskom na oblikovanju njezina ustroja – arhiprezbiterata, župa i biskupijske pripadnosti. Na temelju Bašćanske ploče, Vinodolskog zakona i drugih povijesnih izvora analiziraju se dosadašnja istraživanja o crkvenoj organizaciji i jurisdikcijskim odnosima na području Vinodola. Pritom ostaju otvorena pitanja biskupijske pripadnosti – Senjskoj, Krbavskoj ili Krčkoj biskupiji – te mogućega statusa zasebne crkvene jedinice pod ingerencijom Splitske nadbiskupije. U radu se dodatno razmatraju dosadašnje spoznaje o procesu pokrštavanja u Vinodolu te analiziraju elementi praslavenskog svjetonazora očuvani u lokalnim toponimima i pučkim običajima.
U radu je prikazan odnos komunističkih vlasti prema katoličkom tisku u Sloveniji 1945. godine. Posle političke prekretnice 1945. godine glavna meta cenzorskog aparata novih vlasti postale su institucije koje su dotad širile kršćansku misao. Godine 1945. knjige katoličkih mislilaca stavljaju se na popis zabranjenih knjiga, a sudskim procesima konfiscira se tiskarski potencijal, uključujući i katoličke tiskare. Uprava najstarije slovenske nakladničke kuće, Društva sv. Mohorja, kao jedine dopuštene katoličke izdavačke kuće, morala se podvrgnuti promjenama koje su vlastima dopuštale uplitanje u njezino djelovanje. Sve to zajedno svelo je doseg katoličkog tiska u Sloveniji na najnižu razinu u posljednjim stoljećima.
U središtu članka nalaze se pisma križevačkog biskupa Dionizija Njaradija galičkom metropolitu Andreju Šeptickom od 1902. do 1938. godine. Na temelju korespondencije analiziraju se pothvati dvaju biskupa usmjereni na suočavanje s aktualnim crkvenim i društveno-političkim izazovima: promjenom političkih režima i državnih granica u istočnoj i srednjoj Europi između dvaju svjetskih ratova, raseljavanjem grkokatoličkih vjernika te potrebom očuvanja njihova vjerskog i nacionalnog identiteta.
U radu će se nastojati rekonstruirati intenzivne veze koje su uspostavljene između hrvatske i slovenske katoličke mladeži početkom 20. stoljeća u kontekstu Hrvatskog katoličkog pokreta i Slovenskog katoličkog pokreta. Analizirat će se suradnja akademskih katoličkih društava “Hrvatska” i “Danica” u Beču, “Preporod” i “Zarja” u Grazu, njihovo djelovanje u okviru Slavenske lige katoličkih studenata u Beču te kontakti akademskog katoličkog društva “Domagoj” iz Zagreba sa slovenskim kolegama. Prikazat će se različite aktivnosti katoličke mladeži: od zajedničkih sastanaka, formuliranja zajedničkih rezolucija, do organizacije tečajeva, zabava i sl. Povezivanje i umrežavanje hrvatske i slovenske katoličke akademske mladeži imalo je prije svega vjerske i socijalne temelje s ciljem čvršćeg povezivanja i širenja kršćanskih načela među akademskom mladeži nasuprot liberalizmu, iako uoči početka Prvoga svjetskog rata slovensko-hrvatsko zbližavanje u okviru akademskih katoličkih krugova dobiva političke konotacije.
U radu se analiziraju sačuvani fragmenti zapisnika crkvene istrage provedene u Trogiru tijekom siječnja i veljače 1359. godine, pokrenute zbog spora između opata Dominika i samostana sv. Ivana Krstitelja u Trogiru s jedne strane, te Nikole, bivšega trogirskoga redovnika i aktualnoga opata lokrumskoga samostana sv. Marije, s druge strane. Dominik i trogirski samostan teretili su Nikolu da je kao nekadašnji član trogirskoga samostana počinio krađu samostanskoga novca i dragocjenosti. Tadašnji opat Savin zbog toga ga je pritvorio, no Nikola je, prema jednoj verziji događaja, pobjegao iz zatvora, a kasnije – u zasad nejasnim okolnostima – postao opatom lokrumskoga samostana. Spor je, nakon obraćanja višim crkvenim instancama, dospio do papinskog legata Andruina i njegova zamjenika Vilima Rajmundova. Oni su za delegirane sudce imenovali trogirske kanonike Gojslava Slavkova i Mihaela Martinova, s ovlastima da ispitaju slučaj i donesu presudu. Zapisnik njihove istrage sadrži elemente istražnog postupka: tijek saslušanja, reakcije stranaka, svjedočenja i popise pravnih tvrdnji (articule) na koje su svjedoci odgovarali. Budući da je zapisnik istrage iz 1359. godine dosad ostao potpuno izvan dosega historiografije, ukazala se potreba za njegovom rekontekstualizacijom i kritičkom objavom.