
This study examined the spatial distribution of potassium, uranium, thorium, and radiogenic heat production (RHP) as indicators of subsurface thermal conditions in selected parts of the Nupe Basin, North Central Nigeria, using aero-radiometric data obtained from the Nigerian Geological Survey Agency. The corrected aero-radiometric datasets, representing the measured gamma radiation of the study area, were processed using Oasis montaj software to estimate potassium (K) in %, equivalent uranium (eU) in ppm, and equivalent thorium (eTh) concentrations in ppm. The total count, ternary, and elemental ratio maps were also generated. RHP values were subsequently calculated from the radioelement concentrations using established empirical relationships. The results indicated that elevated potassium concentrations, ranging from 0.08 ± 0.02% to 2.03 ± 0.87%, are predominantly associated with crystalline basement rocks, particularly igneous and metamorphic lithologies. Thorium and uranium concentrations, with respective ranges of 14.0 ± 4.0 ppm to 21.0 ± 5.3 ppm and 3.2 ± 0.3 ppm to 5.7 ± 0.8 ppm, are more pronounced within weathered and sedimentary units. The estimated RHP across the study area yielded an average of 1.44 ± 0.08 μW/m³, suggesting relatively weak heat generation from radioactive decay processes compared to the standard threshold of 4.0 μW/m3 for geothermal lithologies. This study is limited to the radiogenic component of geothermal assessment and does not incorporate hydrogeological conditions, subsurface permeability, reservoir characteristics, or heat transport processes, which are essential for developing viable geothermal systems. Consequently, the analysed aero-radiometric data indicate a low to moderate radiogenic heat contribution.
Razglednicama kao predmetom i izvorom istraživanja na akademskoj se razini i s većim interesom bave istraživači različitih područja od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U mnogobrojnim dosad objavljenim publikacijama najčešće se opisuju i interpretiraju pojedinačne reprezentativne razglednice ili se analiziraju sve razglednice određene zbirke prema nekoliko odabranih obilježja razglednice, ali bez predstavljanja korištenog modela analize. Stoga su ciljevi ovog rada: 1. postaviti model analize digitalne zbirke razglednica, 2. primijeniti model u kvantitativnoj analizi geografskih sadržaja “upisanih” u razglednicama. Ciljevi proizlaze iz njegove svrhe, a to je uputiti na primjenjivost zbirki razglednica u geografskim i drugim istraživanjima. U radu se primjenjuje više metoda: a) analiza sadržaja za kvantitativnu analizu kvalitativnih podataka te za klasificiranje i kategoriziranje atributa, b) deskriptivna statistika za izračunavanje udjela pojave i grafičko prikazivanje atributa, c) egzemplarna metoda za podrobnije analiziranje geografskih podataka kao primjera primjene modela. U analizi sadržaja najčešće se primjenjuje klasifikacija i kategorizacija. Tijekom analize uočena su mnoga ograničenja pri razvrstavanju razglednica u pojedine skupine, što donekle objašnjava nevoljkost autora da se bave razvrstavanjem velikog broja razglednica. Rezultati istraživanja pokazuju da zbirka razglednica, ako se promatra kao zaokruženi skup različitih podataka, može poslužiti kao bogat izvor za istraživanja nakon što se ti podaci definiraju, klasificiraju i kategoriziraju jer tako uređena zbirka otkriva podatke i odnose koji nisu očiti ako se razglednice promatraju kao izdvojeni pojedinačni ili manji skupni primjeri. U geografskim istraživanjima motivi na slikovnim prikazima mogu poslužiti kao temelj za dubinska kvalitativna istraživanja, osobito ako im je cilj otkrivanje morfoloških, funkcionalnih, demografskih, ali i širih društvenih i simboličkih promjena u prostoru.
Hrvatska se, kao tradicionalno emigracijsko područje, postupno transformira u imigracijsku zemlju, dok statistički podaci istodobno bilježe i povratne migracijske tijekove. U ovome se radu istražuju prostorni obrasci distribucije imigracije u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2021. do 2024. godine. U kontekstu intenziviranja migracijskih kretanja i promjena u demografskoj strukturi Hrvatske, studija analizira prostornu manifestaciju recentnih imigracijskih valova, uključujući povratak iseljenika i njihovih potomaka te doseljavanje stranih državljana. Na temelju službenih statističkih podataka rad identificira ključna središta imigracijske privlačnosti. Nalazi ukazuju na koncentraciju doseljavanja u velikim urbanim aglomeracijama s najznačajnijim gospodarskim aktivnostima, posebice u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, te u obalnim područjima koja karakterizira razvijen turistički i uslužni sektor (Primorsko-goranska i Splitsko-dalmatinska županija). Istodobno ruralna područja i dalje bilježe negativne demografske trendove, što dodatno produbljuje postojeće regionalne disparitete. Analiza otkriva da su ključni čimbenici koji oblikuju prostornu distribuciju imigracije ekonomske prilike (stanje na tržištu rada i stupanj gospodarskog razvoja) i kvaliteta života napose u priobalnim područjima. Rad ističe potrebu za usmjerenim regionalnim politikama radi uravnoteženja ovih tijekova i iskorištavanja pozitivnih učinaka imigracije za održivi razvoj nacionalnog teritorija.
Sve veći ekološki izazovi i rastuća potražnja za održivim turizmom potiču hotele na jačanje zelenih praksi. U tom kontekstu, zelena organizacijska kultura može djelovati kao ključni interni resurs, dok ekoinovacije predstavljaju mehanizam putem kojeg se taj resurs prevodi u mjerljive ekološke učinke. Cilj rada je ispitati utjecaj zelene organizacijske kulture na implementaciju ekoinovacija i ekološku uspješnost hotela, uz testiranje posredničke uloge ekoinovacija. Istraživanje je provedeno na uzorku 73 hotela u Dalmaciji, a podaci su analizirani PLS-SEM pristupom. Rezultati potvrđuju pozitivan utjecaj zelene organizacijske kulture na ekoinovacije (β = 0,608; p < 0,001) te pozitivan utjecaj ekoinovacija na ekološku uspješnost (β = 0,440; p < 0,001). Izravan utjecaj kulture na ekološku uspješnost nije značajan (β = 0,149; p = 0,155), dok je neizravan učinak putem ekoinovacija značajan (β = 0,267; p < 0,001), što upućuje na obrazac potpune medijacije. Rezultati upućuju na to da zelene organizacijske vrijednosti ostvaruju učinak na okolišne rezultate ponajprije konkretnim ekoinovacijskim aktivnostima, čime se pruža empirijska potpora RBV/NRBV objašnjenju mehanizma djelovanja organizacijskih resursa u hotelskom sektoru.
Mnogobrojni empirijski dokazi upućuju na slabiju pouzdanost migracijskih podataka Državnog zavoda za statistiku kao i podcijenjenost intenziteta iseljavanja iz Hrvatske nakon pristupanja Europskoj uniji. Glavnina dokaza temelji se na usporedbi službenih hrvatskih podataka s podacima drugih zemalja, pri čemu službena statistika prikazuje povoljnije stanje od stvarnog. U ovom se radu razmatra prostorni aspekt (ne)pouzdanosti migracijskih podataka unutar Hrvatske. Na podacima regionalne i lokalne razine uspoređuju se razlike migracijskog salda od 2011. do 2021. godine iz dvaju različitih izvora: službenih podataka i podataka dobivenih vitalno-statističkom metodom. Za oba seta podataka korištena je prosječna godišnja stopa migracijskog salda, a njihova razlika, kao promatrana varijabla, istražena je metodama deskriptivne statistike i prostorne analize. Metodološkim okvirom omogućena je procjena razine nepouzdanosti migracijskih, ali i širih demografskih podataka na nižim prostornim razinama. Rezultati pokazuju da kvaliteta demografske statistike u Hrvatskoj znatno varira u prostoru. Precijenjenost migracijskog salda u službenim podacima, kao otprije poznat fenomen na nacionalnoj razini, izražena je na županijskoj razini, a dominantna je pojava i na lokalnoj razini, no različitog intenziteta u prostoru. Za gotovo polovinu svih lokalnih jedinica podaci su ocijenjeni kao zadovoljavajuće pouzdani, dok se za otprilike četvrtinu do trećinu jedinica pouzdanost smatra upitnom. Slabija pouzdanost podataka posebno je izražena u priobalju i većim gradovima, što je posljedica pojačane migracijske aktivnosti, visokog udjela nedefiniranih migracija te nesklada između prijavljenog i stvarnog stanja. Pritom važnu ulogu ima ponašanje stanovništva. Kod dijela jedinica s nižom razinom pouzdanosti podataka nepouzdanost se očituje u podcjenjivanju stvarnih migracijskih tokova u službenim podacima. Takva odstupanja upućuju i na moguće slabosti popisne statistike. Rezultati mogu poslužiti kao alat za preciznije prepoznavanje uzroka nepouzdanosti podataka te prosudbu je li broj stanovnika u određenoj jedinici podcijenjen ili precijenjen. Institucijama se pruža temelj za unaprjeđenje sustava prikupljanja i moguću korekciju podataka u područjima slabije pouzdanosti.