Jugoslavenska vanjska politika tijekom 1950-ih i 1960-ih godina bila jeodređena trima ključnim faktorima: odnosom sa Sovjetskim Savezom iSjedinjenim Američkim Državama te politika nesvrstanosti. Međutim,održavanje ravnoteže među tim elementima nerijetko je bilo otežano zbognjihove sveprisutne kontradiktornosti. Sve šira međunarodna suradnjaJugoslavije i njezino javno zagovaranje vanblokovske politike izazivalisu negativne reakcije u određenim američkim političkim krugovima tijekom1950-ih godina. Dio američkog tiska i kongresmena povezivao jenesvrstanost sa Sovjetskim Savezom što je dovodilo do sve češćih zahtjevaza revizijom jugoslavensko-američkih odnosa. Antijugoslavenskisentiment svoj vrhunac dosegao je 1961. godine nakon prosovjetskog iantinesvrstanog govora Josipa Broza Tita na Beogradskoj konferenciji.Sukobi između američke izvršne i zakonodavne vlasti trajali su gotovogodinu dana, no usprkos protivljenju Kennedyjeve administracije, Kongresje 1962. godine Jugoslaviji ukinuo status „najpovlaštenije nacije“.
The basis of every demographic analysis, i.e. the research of dynamicand structural-demographic features, trends, phenomena, relations andprocesses in a specific time (inter-census) period and in a particular area(country, region, settlement), is empirical statistical data collected usingdifferent techniques and methods, among which, throughout history,population censuses have been particularly important. These are highlyextensive statistical operations, which are designed to gather variousdata on the population, households, apartments and farms. The principlesand criteria of modern population censuses (completeness, periodicity,reference moment of the census, definitions of the total population, definitionsof individual categories of the population, etc.) were establishedin the middle of the 19th century and, with minor modifications, are stillapplied today. In recent times, “classic” population censuses, that is, enumerationin the “field”, are increasingly giving way to new techniquesand methods of collecting data on the population (population size and itsstructural characteristics). In this context, online enumeration (“self-enumeration”)and registration lists are increasingly important. Accordingly,census methodologies have been adapted, resulting in each population census employing its own methodology, which causes inconsistenciesthat prevent direct comparison of all collected data. Considering the devastatingdemographic development of Croatia and the available censusdata, this paper will show the average age of the population of Croatiafrom 1953-2021, the aging index and age coefficients in the period from1953-2021, population by nationality 1971-2021, population by religion2001 -2021, population according to mother tongue 1991-2021 and populationof Croatia according to highest completed school and genderfrom 1961-2021.
The paper presents and interprets contemporary field notes of rituals,customs, and beliefs related to the Christmas period. Invaluable ethnographicdata about Christmas customs in Duvno can be found in textswritten by authors such as Stojan Rubić, Anđelo Nuić, Ivo Bagarić, KlementGalić, Anamarija Mamić, Ivana Krstanović, Mirjana Kukavica,Ante Matić-Mijušić, Ante Matić-Borčanac, Ante Matić-Lib and VinkoVukadin. Furthermore, authors such as Petar Miloš, Željko Musić, IvaBagarić have highlighted glimpses of the festive atmosphere and the influenceof migration on Christmas customs in their literary works. Thesetexts collectively point to a rich yet insufficiently researched culture ofChristmas customs in the Duvno region, highlighting the need for moresystematic research. In response to this, field research was conductedbetween August 2023 and December 2024, with the aim of documentingand interpreting contemporary practices and oral traditions related tothe Christmas period. Christmas holidays are associated with apotropaicand panspermic traditions, as well as divinatory practices. Under theinfluence of religious, political, and social factors, Christmas customsdeveloped and over time underwent numerous changes in their performance.A large number of recorded customs are no longer practiced andare preserved mainly in the memories of individuals. This further emphasizesthe need for systematic documentation of these cultural elements toprevent their irretrievable loss.
Harambaša Mijat Tomić, uz harambašu Andrijicu Šimića, najomiljenijije hajduk u povijesnoj memoriji Hrvata. Mijat Tomić rođen je 1610.godine u Brišniku pored Duvna. Rano je ostao bez oca Ivana i majkeKate pa je o njemu skrbio stric Niko. Fratri su ga naučili čitati i pisati.Dvadeset je godina čuvao ovce begovima Kopčićima. Kad mu je kadijaSuzica oduzeo livadu Jabuku, koja je bila njegova pradjedovina, otišaoje u hajduke na planinu Vran. Najčešće se navodi da je njegova hajdučkadružina brojila četrdeset i dva hajduka. U njegovoj družini uz katolikebilo je i pravoslavaca i muslimana. Pomagao je sirotinji. U Repovcimapored Konjica narodu je doveo vodu s Lisinja. Po raznim krajevimaBosne i Hercegovine gradio je česme za putnike i prolaznike. Najvjernijeje jatake imao u Drašnicama kraj Makarske. Posebno je blizak bio begovimaKopčićima pa je tri godine zimovao kod pobratima Džafer-begai njegove majke. Brojne su predaje i pjesme koje se i danas kazuju ojunaku Mijatu Tomiću. Izdao ga je njegov dvostruki kum Ilija Bobovaciz Doljana. Pozvao ga je da mu opet bude kum, a u odaju je, na kojoj jeizrezao prozor, zatvorio Klišanina Aliju i s njim dvanaest delija. Mijatovakuma je čula razgovor između Klišanina Arapa i svoga muža IlijeBobovca. Kad je Mijat došao Iliji Bobovcu, kuma je uzaludno pokušalaMijatu kazati da je u pogibeljnoj opasnosti. Nakon nekoga vremena,Klišanin Arap opalio je kroz prorezani prozor i ubio Mijata Tomića. Biloje to na Ilindan (20. srpnja) 1656. godine ili svakako između 1656. i1659. godine za vrijeme vladanja Seidin-paše.O Mijatu Tomiću i u naše vrijeme kazuju se pjesme i predaje. U radu seizvorno navodi više od dvadeset primjera kulturne memorije snimljenihkoncem XX. i početkom XXI. stoljeća.
Svrha ovog rada usporediti je korištenje agilnog projektnog menadžmentanaspram hibridnoga te utvrditi rast popularnosti znanstvene literatureu vezi s navedenom tematikom. U radu su korištenjem metodaanalize, sinteze i usporedbe opisana ova dva načina upravljanja projektom.Vezano za procjenu popularnosti objavljivanja radova u navedenompodručju uspoređene su dvjema znanstvenim bazama podataka Scopusi Web of Science za period od 2014. do 2024. godine te je pritomkorišten PRISMA-ScR dijagram (eng. Preferred Reporting Items forSystematic reviews and Meta-Analyses extension for Scoping Reviews,hrv. Preporučene smjernice za izvještavanje u sustavnim pregledima imeta-analizama). Rezultati su pokazali da oba oblika projektnog menadžmentasadrže prednosti i nedostatke te da u zadnjih nekoliko godinaraste popularnost znanstvene literature u vezi s navedenom tematikom.Zaključak je da sama organizacija mora odlučiti koji oblik projektnogmenadžmenta je za nju najefikasniji i najefektivniji.
