Šumski su požari prirodna pojava koja se često događa u Sredozemlju, pa tako i u našem priobalnom, otočnom i krškom području. Požari na otvorenom prostoru (šumski požari te požari na poljoprivrednim površinama i niskom raslinju) zbog svojih specifičnosti lako mogu prerasti u katastrofu širih razmjera, posebice nakon dugotrajnih sušnih razdoblja kada je i biosfera najugroženija. Postoje različite razredbe šumskih požara. Uglavnom, svaka zemlja ima svoju razredbu. U promatranom desetogodišnjem razdoblju (2013–2023) prosječno je godišnje zabilježeno 3196 požara koji su opožarili 24 415 ha. S obzirom na svoju prirodnost pojave, šumski će se požari i dalje javljati bez obzira na to kolik se trud ulagao i kolika se financijska sredstva trošila. Požarima pogoduju i klimatske promjene koje stvaraju povoljne uvjete za njihov nastanak i širenje. Osnovna zadaća svih sastavnica koje sudjeluju u požarnoj problematici treba biti usmjerena prema smanjenju opožarene površine po jednom požaru.
Brojne studije slučaja potvrđuju da je šumska proizvodnja, osobito pridobivanje drva, jedna od najrizičnijih gospodarskih djelatnosti, ponajprije zbog mnogih opasnosti i izazova prisutnih u radnom okruženju. Promatrajući problem iz perspektive zaštite zdravlja radnika i unapređenja kulture sigurnosti, tehnološki napredak i globalni trendovi industrije 4.0 otvaraju mogućnost za primjenu niza novih inovativnih rješenja u šumskim radovima. U skladu s time za potrebe rada provedeno je sustavno pretraživanje relevantnih domaćih i inozemnih znanstvenih i stručnih izvora, uključujući mrežne stranice znanstvenih institucija, inovacijskih centara i tvrtki koje razvijaju asistivnu tehnologiju te online baze podataka. Pri obradi prikupljenih podataka primijenjene su metode analize, sinteze, deskripcije i komparacije radi detaljnijega razumijevanja principa rada asistivno-zaštitne tehnologije te njezine primjene. U okviru rezultata rada izrađen je pregled asistivno-zaštitne tehnologije s posebnim naglaskom na njezine mehaničke i biomehaničke radne principe. Nadalje, analizirana je opća primjena takve tehnologije u različitim sektorima te dosadašnja razina njihove primjene u šumarstvu, uz pretpostavku da će njihova uloga u budućnosti postati sve važnija u kontekstu zaštite zdravlja radnika s krajnjim ciljem produljenja radne sposobnosti pri obavljanju fizički zahtjevnih ručno-strojnih poslova. U sklopu poglavlja Rasprava i zaključci dodatno su razmotrene sigurnosne mjere povezane s korištenjem asistivno-zaštitne tehnologije te njezine ključne prednosti i ograničenja pri primjeni u šumarstvu.
U radu se obrađuje svjetlo kao ekološki čimbenik te značenje svjetla za uvjete života, a osobito za život biljaka. Prikazane su metode i instrumenti za mjerenje svjetla i svjetlosnih uvjeta. Instrumenti mogu biti vrlo jednostavni do složeni, ovisno o podacima o svjetlu koje pokazuju. Za brzo i jednostavno određivanje svjetla najbolje je upotrebljavati luksometar (svjetlomjer), a za podrobnija ekološka istraživanja neposrednoga i raspršenoga svjetla potrebne su hemisferne fotografije i njihova analiza, dok je za fotosintezu potrebno koristiti PAR senzor. Za određivanje kvalitete svjetla treba upotrebljavati spektroradiometar. Na primjeru obične jele analizirani su svjetlosni koeficijenti u šumskim sastojinama s potpunim i prekinutim sklopom krošanja. Ta je metoda vrlo jednostavna i ne zahtijeva upotrebu mjernih instrumenata. Šumske progale nastaju umjetno ili prirodno zbog različitih abiotskih i biotskih čimbenika. Njihova veličina ima različit utjecaj na svjetlosne koeficijente (vitalnost) obične jele, što je u ovom radu dokazano i uspoređeno.
Forests play a growing role in the economics of climate change, functioning simultaneously as major carbon sinks and strategic assets within climate policy, carbon markets and the emerging bioeconomy. This review synthesises recent scientific and policy literature to examine how climate change is reshaping the ecological and economic foundations of European forests. Intensifying droughts, storms and pest outbreaks are altering forest productivity and stability, producing significant fluctuations in wood supply and price dynamics. These ecological impacts generate economic vulnerabilities that extend across value chains and undermine long-term investment certainty.Forests are increasingly embedded in complex governance systems that include international climate agreements, EU climate legislation and emerging certification frameworks for carbon removals. While their role in most compliance carbon markets remains limited, voluntary carbon markets provide substantial economic opportunities, particularly for nature-based removals. Corporate net-zero strategies and rising demand for high-integrity credits position forests as important contributors to climate mitigation outside regulated systems. At the same time, adaptation measures (such as species diversification, improved forest management and enhanced monitoring) are essential for maintaining both ecological resilience and economic viability.The review identifies a persistent gap in the literature: the lack of integrated analyses that combine ecological trends, market behaviour and carbon governance. By addressing this gap, the article highlights the potential of forests to contribute meaningfully to climate mitigation through carbon storage, removals and substitution benefits. Realising this potential, however, requires coherent policies, credible market mechanisms and proactive management strategies. Forests can serve as a crucial pillar of Europe’s climate transition if ecological, economic and governance dimensions evolve in a coordinated and forward-looking manner.
This study analyzes the state of mechanization and productivity in forest operations conducted by the Public Forestry Company »Unsko-Sanske Šume« Ltd. Bosanska Krupa (PFC) and private contractors in the Una-Sana Canton (Bosnia and Herzegovina). Data were collected through structured questionnaires targeting both the public company and eight private enterprises involved in felling, skidding, forwarding, and timber transport. Findings indicate that felling and processing are exclusively performed using chainsaws, without the integration of harvesters or modern mechanized systems. The average age of chainsaws is relatively low (2.44 years), reflecting routine replacement, particularly within private enterprises. In contrast, skidders and trucks demonstrate significant technical obsolescence, averaging 26.1 and 17.8 years, respectively. Forwarders constitute the most modern segment of mechanization, with an average age of 12.75 years and daily productivity between 100 and 135 m³. Skidders, primarily Timberjack and LKT models, achieve daily outputs ranging from 24.1 to 35 m³, while newer forwarders, including John Deere and Ponsse models, exhibit substantially higher productivity. Trucks, used for long-distance transport, display consistent outputs of 28–30 m³/day. Comparative productivity analysis reveals that the performance of locally used machinery is in some cases competitive with, but often inferior to, international benchmarks due to challenging terrain and outdated equipment. Despite partial modernization efforts, the overall mechanization level remains modest, particularly in the public sector. Regulatory constraints, limited capital investments, and aging equipment continue to hinder the technological advancement and economic viability of forestry operations in the region.
