
Suočeni s ekološkim izazovima povezanim s masovnom upotrebom sintetičkih insekticida, poljoprivredni sektor sve više istražuje alternativne pristupe zaštiti bilja. Botanički insekticidi, iako poznati stoljećima, dobivaju na značaju u ekološkoj poljoprivredi, osobito u voćarstvu, gdje postoji potreba za učinkovitom, ali ekološki prihvatljivom zaštitom usjeva. Iako su botanički insekticidi prirodni spojevi s poviješću dugom više stoljeća, sintetički insekticidi su postali dominantni zbog brzog djelovanja, niskih troškova i širokog spektra učinkovitosti. No, dugotrajna upotreba sintetičkih insekticida rezultirala je negativnim posljedicama, ostavljajući štetne posljedice na okoliš, ljude i neciljane organizme. Ovaj rad analizira primjenu botaničkih insekticida u voćarstvu poput piretrina i azadiraktina. Također, razmatra se rastuća upotreba insekticida na bazi eteričnih ulja, posebice u posljednjem desetljeću. Primjena botaničkih insekticida je u skladu s načelima ekološke i održive poljoprivrede, i u voćarstvu predstavlja važan korak prema održivom gospodarenju i smanjenju negativnih utjecaja sintetičkih sredstava.
Jabuka je najraširenija voćna vrsta na području Republike Hrvatske, a čips od jabuke, uz sok, jedan je od najzastupljenijih proizvoda ove voćne vrste na tržištu. Sortiment jabuke značajno se razlikuje u kemijskim i senzorskim svojstvima, a to u konačnici definira karakteristike i specifičnosti proizvoda. S obzirom na zahtjeve potrošača, tržište sve više traži proizvode jedinstvenih aroma, prilikom čega do značaja dolaze i sorte koje nisu toliko zastupljene u proizvodnji. Pretpostavka je da postoje razlike u organoleptičkim svojstvima čipsa od jabuke između tradicionalnih sorata, te je prije plasmana na tržište važno provesti senzorsko ocjenjivanje. Cilj rada je bio izvršiti senzorsko ocjenjivanje čipsa od pet tradicionalnih sorti jabuke ('Brutnika', 'Majdofija', 'Winston', 'Muškatnica', 'Petrovnjača') uzgojenih u kolekcijskom nasadu Agronomskog fakulteta u Zagrebu, u mjestu Šašinovec i usporediti ih s komercijalno dostupnim uzorkom čipsa od jabuke. Degustacija i senzorno ocjenjivanje čipsa od jabuke provedeno je na uzorku od 27 potrošača (51,85 % muških i 48,15 % ženskih) iz različitih krajeva Hrvatske u rasponu od 18 do 49 godine. Ocjenjivači su senzornim testom preferencije potrošača pomoću „hedonističke skale“ ocijenili: čvrstoću, hrskavost, brašnavost, miris, kiselost, slatkoću, harmoniju okusa, opći dojam te vanjska obilježja čipsa (oblik, veličinu, boju te opći dojam izgleda). Utvrđeno je kako je komercijalni uzorak čipsa od jabuke dobio najveće ocjene u usporedbi s čipsom od tradicionalnih sorti jabuka. Čips od tradicionalne sorte 'Winston’ najbolje je ocijenjen, a najniže ocjene dobio je čips od tradicionalne sorte 'Brutnika’. Dobiveni rezultati ukazuju na raznolikost senzorskih i fizikalno-kemijskih svojstava čipsa od različitih sorti jabuke.
Planika (Arbutus unedo L.) je mediteranska voćna vrsta koja samoniklo raste u obalnom dijelu Hrvatske. Često ju se promatra s aspekta zapostavljene i neiskorištene voćne vrste, usprkos potencijalu za uzgoj. Malo je istraživanja koja se baziraju na opisivanju morfoloških svojstava ove voćne vrste. Cilj istraživanja je utvrditi morfološke karakteristike ploda (duljina, širina i masa) i površinu lista te iz dobivenih podataka utvrditi koje samonikle populacije planike s područja Zadarske županije pokazuju najveći potencijal za daljnje oplemenjivanje. Za uzorkovanje je odabrano pet lokacija: Preko, Ugljan, Ždrelac, Sukošan i Petrčane. Na svakoj od navedenih lokacija odabrane su po četiri vitalne jedinke sa kojih je uzorkovano 40 plodova i listova za analizu. Nakon provedene analize najveća prosječna masa ploda utvrđena je kod jedinki s lokacija Preko i Ugljan. Na lokaciji Preko je također utvrđena i najveća prosječna vrijednost površine listova. Najveća duljina plodova utvrđena je kod jedinki na lokaciji Ugljan, a najmanja na lokaciji Sukošan. Vrijednosti širine plodova nisu se statistički razlikovale s lokacija Ugljan, Preko i Ždrelac, dok su najmanje vrijednosti kao i za duljinu utvrđene kod jedinki s lokacija Sukošan i Petrčane. Prema dobivenim rezultatima, istraživane jedinke planike s lokacija Ugljan i Preko imaju najveći potencijal za daljnju selekciju. Budući da su istraživani uzorci iz prirodnih samoniklih populacija, potrebno je provesti daljnja istraživanja u ujednačenim pedoklimatskim ili uzgojnim uvjetima kako bi se utvrdio stvarni potencijal i potaknuo interes za kultivirani uzgoj planike
S ciljem zaštite i smanjenja negativnog ljudskog utjecaja na okoliš u modernoj znanosti se sve veća pozornost posvećuje razvoju zelenih ekstrakcijskih procesa. Tehnike koje se u tu svrhu koriste doprinose očuvanju sirovina, energije, ali i smanjenju potrošnje otapala uz povećanje prinosa željenih analita. Posebno se ističe ubrzana ekstrakcija otapalom (engl. Accelerated solvent extraction, ASE ili Pressurized liquid extraction, PLE), koju karakterizira i kratko vrijeme ekstrakcije u zatvorenim komorama pri visokim temperaturama. Bobičasto voće je poznato po svome pozitivnom utjecaju na ljudsko zdravlje, zahvaljujući obilju biološki aktivnih spojeva između kojih se posebice ističu fenolni spojevi. Cilj ovog rada bio je prikazati pregled dosadašnjih novijih istraživanja u području ekstrakcije fenola iz različitog bobičastog voća (aronija, bazga, borovnica, crni i crveni ribiz, kupina) primjenom PLE pri različitim uvjetima ekstrakcije (izbor otapala, vrijeme, temperatura). Svrha je bila i procijeniti učinkovitost PLE u izolaciji ciljanih analita u usporedbi s ostalim zelenim i konvencionalnim ekstrakcijskim tehnikama.
Očuvanje biljnih genetskih izvora od presudnog je značaja za osiguranje bioraznolikosti i dugoročnu održivost poljoprivrede. Ovaj pregledni rad obuhvaća postojeća istraživanja o genetskim izvorima višnje (Prunus cerasus L.), s naglaskom na tradicionalne i moderne metode očuvanja. Razmatraju se ex situ kolekcije, prikupljanje i čuvanje biljnih genetskih izvora u poljskim kolekcijama, kao i krioprezervacija kao napredna metoda dugotrajnog čuvanja. Poseban naglasak stavlja se na autohtone i kultivirane sorte višnje u Republici Hrvatskoj, njihova nutritivna vrijednost te prijedlozi za daljnje očuvanje genetskog materijala. Rad analizira trenutačne izazove i mogućnosti poboljšanja metodologija očuvanja.