Psihološka istraživanja koja uključuju antropometrijske mjere ili eksperimentalne manipulacije ljudskih lica, korištena su za testiranje hipoteza vezanih uz socijalnu percepciju različitih atributa poput privlačnosti, zdravlja, kompetentnosti ili pouzdanosti na temelju oblika i izgleda ljudskoga lica. Čest, i vremenskizahtijevan korak pri ovakvim istraživanjima je tzv. delineacija, odnosno postavljanje fiducijalnih markera na standardizirana i istaknuta anatomska obilježja lica. Tradicionalno, istraživači se za provođenje ovog koraka oslanjaju na ljudske procjenjivače. U ovom radu testira se opravdanost korištenja algoritama računalnogvida u provođenju delineacije ljudskoga lica. Korištena je standardizirana i istraživački validirana baza lica Chicago Face Database, koja uz visoko kvalitetne fotografije ljudskih lica različite etničke pripadnosti, u validacijskomsetu podataka prikazuje i niz antropometrijskih obilježja koje su odmjerili ljudski procjenjivači. Na navedenoj bazi fotografija ljudskih lica provedena je delineacija pomoću Face++ servisa računalnog vida. Konvergentna valjanost procjena računalnog algoritma u odnosu na ljudske procjene testirana je pomoćuniza koeficijenata korelacije. Utvrđeno je da je algoritamski provedena delineacija u visokoj mjeri istovjetna onoj koju su proveli ljudski procjenjivači, te se u raspravi argumentira mogućnost primjene ovih nalaza u praksi psiholoških istraživanja.
Ovo kvantitativno psihološko istraživanje analizira prediktivne odnose između temeljnih psiholoških potreba, digitalnih afordansi i online ponašanja. Uzorak je obuhvatio 119 žena (20–46 godina; M = 22,98; SD = 4,95) upisanih u programe ranoga i osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja. Podaci su prikupljani u trifaze tijekom tromjesečja; u prvoj i drugoj fazi korištene su fokus-grupe i alat umjetne inteligencije uz Q-sort tehniku za izradu i oblikovanje 52 čestice online ponašanja, a u trećoj fazi mjerene su temeljne psihološke potrebe i operacionalizirane čestice online ponašanja. Konfirmatorna faktorska analiza identificirala je pet struktura digitalnoga sebstva i identiteta: digitalno kolaborativno učenje, digitalnu participaciju u zajednici, upravljanje resursima i privatnošću, kognitivnu produktivnost i kreativno izražavanje uz AI te emocionalnuregulaciju i multimedijalnu stimulaciju. Strukturno modeliranje pokazalo je da temeljne psihološke potrebe predviđaju sukladne strukture digitalnoga sebstva i identiteta. Rezultati pružaju uvide u digitalna ponašanja u kontekstu suvremene psihologije, potreba edukatora te odgoja i obrazovanja.
Premda postoje i drugi načini, danas se intelektualna razvijenost najčešće izražava kvocijentom inteligencije (IQ). U članku se pregledno obrazlaže povijest uporabe pet različitih kvocijenata inteligencije u našoj, ali i u svjetskoj psihološkoj teoriji i praksi. Uz dva klasična IQ-a, Sternov kao decimalni i Termanov kao cjeloviti broj, koji su izračunavani kao omjer između mentalne (MD) i kronološke (KD) dobi, razvijena su i tri devijacijska kvocijenta. Prvi je ponudio David Wechsler 1939. s aritmetičkom sredinom M=100 i sa standardnom devijacijom (SD) od 15 jedinica, Raymond Cattell 1951. ponudio je drugo rješenje, s M=100 i sa SD od 24 jedinice i na kraju Maud Merril 1960. razvija treći oblik s M=100 i sa SD od 16 jedinica. Dokumentirano je da se u Hrvatskoj „decimalni“ kvocijent zadržao sve do sredine 1980-ih. EFPA Board of Assessment u Test Review Model 2025. zalaže se za korištenje isključivo IQ-a sa SD od 15 jedinica. Budući da će trebati vremena da se to prihvati kao jedinstveni standard i s obzirom na dosadašnju raznolikost veličina IQ-ova, potrebno je i daljeuz kvocjent inteligencije navoditi i pripadajuću standardnu devijaciju.
Despite empirical evidence demonstrating the benefits of physical activity (PA) for mental health, the mechanisms linking PA and mental health remain uncertain. Thus, this study aims to investigate the mediating role of self-perception of PA and mental toughness in the relationship between PA and psychologicalwell-being. In this cross-sectional study, a sample of 381 employed adults aged 21 to 42 years (M = 32.01, SD = 5.34; 64.53% female) completed scales measuring PA intensity, mental toughness, and psychological well-being, and reported their self-perceived PA level. Data was analysed using serial mediation analysis. The resultsindicated that PA’s direct contribution to psychological well-being was not statistically significant. The serial path of the mediation model revealed a statistically significant positive contribution of PA to psychological well-being via increased self-perception of PA and enhanced mental toughness. The findings suggest that the relationship between PA intensity and psychological well-being may be explained through individuals’ self-perception of their PA and their mental toughness. Specifically, those who engage in more intense PA also tend to perceive themselves as more physically active, which is associated with higher levels of mental toughness and ultimately contributes to enhanced psychological well-being.
Profesionalna zrelost definira se kao spremnost pojedinca da donese primjerenu odluku o svojoj karijeri. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati kako su osobne karakteristike i okolinski faktori povezani s profe sionalnom zrelosti srednjoškolaca. U anonimnoj online anketi sudjelovalo je 168 učenika i učenica koji poha đaju četvrti razred gimnazije ili strukovne škole u Hrvatskoj. Od osobnih karakteristika obuhvaćeni su spol, školski uspjeh, osobine ličnosti i diferenciranost interesa, dok su od okolinskih faktora uključena roditeljska ponašanja (podrška, interferencija i nedostatak roditeljske uključenosti) te podrška školskog sustava (struč ne službe ili razrednika). Rezultati su pokazali da su učenice profesionalno zrelije od učenika te da su školski uspjeh i osobine ličnosti (savjesnost, ugodnost, neuroticizam i otvorenost k iskustvu) pozitivno povezani s profesionalnom zrelosti, dok povezanost s diferenciranošću interesa nije značajna. Profesionalna zrelost pozitivno je povezana s roditeljskom podrškom te negativno s roditeljskom interferencijom i nedostatkom roditeljske uključenosti. Također je dobivena pozitivna korelacija između percipirane podrške stručne službe i profesionalne zrelosti, dok korelacija s percipiranom podrškom razrednika nije bila značajna. Dodatno, hi jerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno je da okolinski faktori objašnjavaju 9 % varijance profesionalne zrelosti povrh osobnih karakteristika adolescenata, što upućuje na mogućnost različitih intervencija s ciljem postizanja optimalne razine profesionalne zrelosti adolescenata.
