Svečano otkrivanje spomenika Ivanu Gunduliću u Dubrovniku upriličeno je u lipnju 1893. godine na današnjoj Gundulićevoj poljani. Izrada spomenika povjerena je kiparu Ivanu Rendiću. Najintenzivnija korespondencija između Rendića i Odbora za podignuće Gundulićeva spomenika odvijala se od siječnja 1892. godine kada je sklopljena pogodba do lipnja 1893. kada je spomenik postavljen i otkriven. Arhivska građa te dva gipsana reljefa sa spomenika sačuvana u Dubrovačkim muzejima svjedoci su procesa njegova nastanka.
Članak najprije donosi pregled u arhivskim izvorima zabilježenih zračnih napada na Dubrovnik i njegovu neposrednu okolicu 1941. – 1944. godine. Potom kritičkom analizom postojećih i do sada nepoznatih arhivskih i drugih izvora donosi rekonstrukciju dvaju savezničkih bombardiranja, izvedenih 14. i 27. kolovoza 1944. godine, te dva kurioziteta iz Državnog arhiva u Dubrovniku koji su bili poticaj autorima za znanstveno proučavanje tih dvaju događaja.
Rad se temelji na analizi najranijih knjiga troškova Kneževa dvora u Dubrovniku (fond HR-DADU- 29, 1543.-1589.) te nastoji demonstrirati potencijal fonda u istraživanju glazbe i zvuka Dubrovačke Republike. Kroz analizu troškova, rad nadograđuje naše znanje o zvučnom okolišu i glazbeno- izvođačkoj praksi misa i instrumentalne glazbe Republike u drugoj polovici 16. stoljeća. Autor kombinira duboko čitanje arhivskih zapisa i kvantitativnu analizu naplata tretirajući ih kao zvučne artefakte, odnosno ostatke zvučnih iskustva.
The paper examines a note from Leopold von Talman, the Austrian ambassador to Constantinople, addressed to the Republic of Dubrovnik on the eve of the Austro-Ottoman War of 1737. In June 1737, Talman was in Soroca, along the Dniester River, from where he sent this note to Dubrovnik. Talman was known for writing letters with conspiratorial themes, and it can be inferred that this letter served, among other purposes, as a warning to Dubrovnik to respect Austrian interests along the eastern Adriatic coast.
U radu se istražuje potencijal građanske znanosti u kontekstu istraživanja, očuvanja i popularizacije glagoljske baštine putem kampanja masovne podrške koje su se provodile u Centru za istraživanje glagoljaštva Sveučilišta u Zadru u sklopu projekta Javna znanost u području glagoljaštva: od crowdsoucinga do znanja. Glagoljski rukopisi, osobito oni kurzivni, predstavljaju izazov pri obradi arhivskoga gradiva. Složenost identifikacije sadržaja takvih dokumenata proizlazi iz jezične i pravopisne nestandardiziranosti, rukopisne neujednačenosti, uporabe arhaizama, ligatura i kratica, što transliteraciju čini nužnom za razumijevanje i znanstvenu analizu. S obzirom na to da za kurzivnu glagoljicu još uvijek nije razvijen model za automatsko prepoznavanje teksta, ručna transliteracija ostaje primarni način. Građanska znanost projektima masovne podrške otvara mogućnost uključivanja volontera u postupak transliteracije, a stvaranje velikog korpusa transliteriranih riječi može poslužiti kao temelj za razvoj HTR (Handwritten Text Recognition) modela. Naglasak je stavljen na opis organizacije kampanja masovne podrške u području glagoljskih rukopisa i arhiva, a utvrđena je i njihova korisnost za javnost i arhive.
