Članak se bavi usporedbom odnosa kulturnih praksi i društvenih nejednakosti u Hrvatskoj i još osam europskih zemalja (Danska, Finska, Francuska, Nizozemska, Srbija, Španjolska, Švicarska, Velika Britanija), istraživanih unutar Obzor 2020 projekta INVENT anketnim ispitivanjima provedenim 2021. godine. Primijenjen je prošireni pojam kulturne participacije, na temelju kojega su u analizu uključeni uobičajeni indikatori kulturnih praksi povezanih s umjetnošću, ali i oni povezani s kulturom svakodnevice, pri čemu su oba seta indikatora uključivala i offline i online prakse. U analizi društvenih nejednakosti, uz ekonomski i kulturni kapital, kao uobičajene indikatore nejednakosti, analizirane su i digitalne kompetencije, koje se u analizi konceptualiziraju kao utjelovljeni digitalni kapital. Rezultati upućuju na to da je, među istraživanim zemljama, Hrvatska na samom začelju po sudjelovanju u praksama povezanim s umjetnošću. Nadalje, žene u Hrvatskoj manje sudjeluju u svakodnevnim kulturnim praksama izvan kuće, iako kao i drugdje prednjače u offline praksama povezanim s umjetnošću. Utjecaj obrazovanja na sudjelovanje u offline praksama povezanim s umjetnošću najjači je u Hrvatskoj od svih zemalja, kao i razlika između ispitanika/ca s najvišim i najnižim stupnjem digitalnih kompetencija. U članku se završno razmatraju implikacije nalaza istraživanja za kulturnu politiku.
Ovim člankom, koji se temelji na eksploracijskom empirijskom istraživanju, želi se doprinijeti spoznajama o tome kako građani različitih generacija u Hrvatskoj razumiju pojam kulture. Analizirani su odgovori pripadnika različitih dobnih kohorti na otvoreno pitanje o tome što prvo asociraju kad pomisle na riječ “kultura“. Podaci dobiveni anketnim ispitivanjem provedenim 2021. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku (N = 1.200) najprije su analizirani algoritamski zasnovanom metodom oblikovanja teme (engl. topic modelling). Zatim je obavljena analiza izjava kao mikronarativa, koja je poslužila za interpretaciju strojno generiranih nalaza iz perspektive induktivno generiranog znanja. Kao okvir za određivanje dobnih kohorti poslužila je hrvatskom kontekstu prilagođena podjela Pew Research Center na tihu, “baby boom“, X, milenijsku i Z generaciju. Rezultati istraživanja upućuju na to da u Hrvatskoj postoje generacijske razlike u razumijevanju kulture, ali i kontinuitet povezivanja kulture s ustanovama (u prvom redu kazalištem i muzejima) te pravilima društvenog ponašanja i pristojnosti. Ovo upućuje na dominaciju srednjoeuropske normativne tradicije povezane s pojmom “Bildung“, u smislu izgradnje osobe kulturom. Analiza pokazuje da s protokom vremena ipak slabi gotovo nepodijeljeno pozitivna uloga pripisivana visokoj kulturi u starijim generacijama. Frekvencije nazočnosti pojedinih pojmova povezanih s kulturom u različitim dobnim kohortama, kao i kvalitativni indikatori o tome kako pojedine generacije vide pojam kulture, upućuju na to da se razlike u razumijevanju kulture mogu povezati i s kulturnim politikama dominantnim u vremenu u kojem su socijalizirane pojedine kohorte.
Svrha analiza prikazanih u ovom članku bila je istražiti rodne razlike u kulturnoj participaciji i glazbenim ukusima u Hrvatskoj. Za razliku od prethodnih analiza na neprobabilističkim uzorcima, ovdje su korišteni podaci prikupljeni koncem 2017. i početkom 2018. anketnim ispitivanjem na nacionalno reprezentativnom uzorku (N = 1.210). U članku su prikazane multinomijalne regresijske analize participacije i ukusa prema sociodemografskim varijablama, zatim analize rodnih razlika unutar prediktora te naposljetku niz logističkih regresija na poduzorcima muškaraca i žena. Korištene mjere uključile su indikatore visoke, popularne i svakodnevne kulture. Regresijski modeli pokazuju značajne rodne učinke samo kad je riječ o participaciji, ali ne i kad je riječ o ukusu. Međutim, analize unutar prediktora upućuju na to da rod modificira utjecaj svake od drugih ispitivanih varijabli: dobi, obrazovanja, zanimanja i mjesta stanovanja. Na temelju provedenih analiza može se zaključiti da žene u Hrvatskoj, osobito visokoobrazovane, imaju nešto širi repertoar kulturne potrošnje i glazbenih ukusa od muškaraca te da više participiraju u visokoj kulturi. Kulturna potrošnja i glazbeni ukusi muškaraca su pak izrazitije okrenuti muški identificiranoj popularnoj kulturi. Kad je riječ o neparticipaciji, rodna podjela uočljiva je u velikim gradovima i na selu, pri čemu u oba slučaja dominantno ne participiraju žene. U slučaju participacije u svakodnevnoj kulturi, muškarci su nadzastupljeni u velikim gradovima, a žene na selu.
Članak prikazuje rezultate eksploracijskog istraživanja razumijevanja kulture u Hrvatskoj, provedenog 2020. godine na prigodnom uzorku od 162 sudionika/ce, rođenih između 1942. i 2002. Primjenom različitih tehnika uzorkovanja postignut je zadovoljavajući stupanj raznolikosti, osobito u pogledu dobi. Anketa je provedena mrežno, uz otvorene odgovore sudionika/ca na pitanja kojima se željelo doznati: (1) što im prvo padne na pamet kad se spomene riječ kultura, (2) što je njima osobno važno u kulturi, (3) kako se njihova kultura razlikuje od kulture drugih ljudi te (4) kako je pandemija COVID-19 utjecala na prakticiranje i doživljavanje kulture u njihovom svakodnevnom životu. Prikupljeni podaci analizirani su refleksivnom tematskom analizom. Rezultati upućuju na to da sudionici/e, osobito stariji, kulturu razumiju kroz pojmove povezane s umjetnošću i ustanovama koje omogućuju njezinu recepciju, kao i izgradnjom osobe i pristojnim ponašanjem, uz visoko vrednovanje tolerancije i uključivosti. Međutim, javljaju se i odgovori koji kulturu vide kao zajednička obilježja određene grupe ljudi te, osobito kod najmlađih sudionika, kao tradiciju i običaje određenog naroda. Konačno, u dijelu odgovora vrednuje se osobna dobrobit koju omogućuje sudjelovanje u kulturi. Metoda eksploracijske mrežne kvalitativne ankete sa sudionicima/ama aktivnim u kulturi i angažiranim u davanju odgovora pokazuje se potencijalno važnom i dostatnom osnovom za iniciranje rasprava o mjerama kulturne politike.
Članak se bavi usporedbom odnosa kulturnih praksi i društvenih nejednakosti u Hrvatskoj i još osam europskih zemalja (Danska, Finska, Francuska, Nizozemska, Srbija, Španjolska, Švicarska, Velika Britanija), istraživanih unutar Obzor 2020 projekta INVENT anketnim ispitivanjima provedenim 2021. godine. Primijenjen je prošireni pojam kulturne participacije, na temelju kojega su u analizu uključeni uobičajeni indikatori kulturnih praksi povezanih s umjetnošću, ali i oni povezani s kulturom svakodnevice, pri čemu su oba seta indikatora uključivala i offline i online prakse. U analizi društvenih nejednakosti, uz ekonomski i kulturni kapital, kao uobičajene indikatore nejednakosti, analizirane su i digitalne kompetencije, koje se u analizi konceptualiziraju kao utjelovljeni digitalni kapital. Rezultati upućuju na to da je, među istraživanim zemljama, Hrvatska na samom začelju po sudjelovanju u praksama povezanim s umjetnošću. Nadalje, žene u Hrvatskoj manje sudjeluju u svakodnevnim kulturnim praksama izvan kuće, iako kao i drugdje prednjače u offline praksama povezanim s umjetnošću. Utjecaj obrazovanja na sudjelovanje u offline praksama povezanim s umjetnošću najjači je u Hrvatskoj od svih zemalja, kao i razlika između ispitanika/ca s najvišim i najnižim stupnjem digitalnih kompetencija. U članku se završno razmatraju implikacije nalaza istraživanja za kulturnu politiku.
