Hrvatska urologija nije se rađala samostalno. Njezine praizvore valja potražiti u snažnom razvoju srednjoeuropske i austrougarske medicine na prije

Prva transplantacija bubrega u Rijeci i Hrvatskoj ucinjena je 30. sijecnja 1971. pod vodstvom prof. dr. Vinka Franciskovica nakon nekoliko godina svestranih priprema. Tijekom 25 godina, od 30.01.1971. do 30.01.1996. izvrseno je u KBC-u Rijeka 615 transplantacija bubrega, 318 (52%) sa živog i 297 (48%) s umrle osobe. U velikoj se vecini zahvata radilo o prvoj transplantaciji, 20 puta o drugoj i jednom o trecoj transplantaciji. Dob bolesnika u vrijeme transplantacije neprestano se povecavala uspoređujemo li petogodisnja razdoblja tijekom proteklog perioda. Ucestalost kronicnog glomerulonefritisa smanjila se među bolesnicima podvrgnutim transplantaciji bubrega sa 76% na 60%. Prvi je bolesnik s dijabetickom nefropatijom podvrgnut transplantaciji bubrega 1976. godine. Ukupno je 12 dijabeticara primilo bubreg, a troje je bolesnika podvrgnuto simultanoj transplantaciji bubrega i pankreasa. Najmlađi je bolesnik u vijreme transplantacije imao 7, a najstariji 70 godina. Ciklosporin uvodimo u imunosupresiju 1984. godine. Uz konvencionalnu imunosupresiju imali smo kumulativno preživljavanje bolesnika s bubregom živa davatelja 95% nakon jedne i 83% nakon pet godina. Preživljavanje transplantata iznosilo je 73% i 47%. Nakon transplantacije bubrega s umrle osobe preživljavanje bolesnika je iznosilo 82% nakon jedne i 71% nakon pet godina, a transplantata 51 i 38%. Uz ciklosporin preživljavanje bolesnika s bubregom živa davatelja bilo je 94% nakon jedne i 90% nakon pet godina (N.S.), a transplantata 87% i 67% (p<0, 01). Nakon transplantacije s umrle osobe preživljavanje bolesnika je bilo 87% nakon jedne i 78% nakon pet godina. Preživljavanje transplantata se signifikantno popravilo uz ciklosporin na 76% nakon jedne i 55% nakon pet godina (p<0, 01). Nakon sticanja nezavisnosti Republike Hrvatske broj transplantacija bubrega stabilizirao se od 20-25 godisnje, vecinom od umrle osobe. Tijekom 1996. smanjio se broj transplantacija zbog protivljenja obitelji davanju organa. Krajnje je vrijeme da se uspostavi mreža transplantacijskih koordinatora u citavoj zemlji, provodi kontinuirana promidžba transplantacije i provede stimulacija aktivnosti na transplantaciji.