Rad analizira artikulaciju sinodalnosti na partikularnoj razini prema Završnomu dokumentu o sinodalnosti. U partikularnim Crkvama potrebno je primjereno strukturirati učinkovitije biskupijsko ekonomsko vijeće, redovito uključivati kompetentne i stručne vjernike laike u pastoralno i ekonomsko planiranje, potaknuti temeljitu pripremu i objavu godišnjega financijskoga izvješća, pripremati i objaviti godišnje izvješće o napretku pastoralnoga i evangelizacijskoga djelovanja, ustanoviti postupke povremenoga vrjednovanja obnašanja svih službi unutar Crkve. Upućen je poziv za promicanje trajnoga đakonata, prepoznavanje vrijednosti službe čitača, akolita, katehete, općenito veće uključivanje žena u sva sudionička tijela suodgovornosti. Župna vijeća smatraju se najperspektivnijim tijelima sinodalnosti i suodgovornosti za brzu provedbu sinodalnih smjernica.
Drugi vatikanski koncil ponovno je u središnje mjesto života Crkve postavio Božju riječ. Kakva je hermeneutika Božje riječi potrebna? Potrebno je, ne napuštajući vrijednost povijesno-kritičke metode, ponovno usvojiti patristički pristup egzegezi. Zasluga je Henrija de Lubaca što je aktualizirao otačku i srednjovjekovnu teološku misao tražeći u njoj odgovore na suvremena pitanja. Otačko i srednjovjekovno duhovno tumačenje Pisma jedan je od najzanimljivijih fenomena kršćanske misli koji i danas može dati svoj doprinos ozdravljenju i rastu osobe. Duhovno tumačenje Svetoga pisma čini to u onoj mjeri u kojoj prenosi teološki pristup povijesti koji se ne zadržava samo na traženju povijesne istine, nego nastoji prodrijeti do istine povijesti, poučava kako je život, jednako kao i Pismo, potreban egzegeze u svjetlu Krista i oslobađa od različitih dualističkih tumačenja.
L’articolo esplora le scene sacramentali rinvenute nelle catacombe romane con l’obiettivo di offrire un’interpretazione ermeneutica storico-artistica e teologica che possa offrire risposte alla questione dell’uso, significato e destinazione delle immagini nella cultura visuale paleocristiana. È articolato in cinque parti: la prima elabora la questione dell’origine dell’immagine cristiana e il suo radicamento nell’arte classica; la seconda tratta simboli/scene fitomorfi/zoomorfi con le allusioni sacramentali; la terza e la quarta parte sono dedicate all’analisi ed interpretazione dei simboli del battesimo ed eucaristia evidenziando molteplici strati che riguardano le fonti bibliche, patristiche nonché la vita rituale e la cultura tardoantica. Infine, nella quinta parte viene ripercorso il triplice senso dell’immagine paleocristiana: liturgico, morale ed escatologico.
U članku se razmatraju neobične slike, originalna sintagma i leksički neologizam radi ilustriranja Hildegardina književnoga stila i hermeneutičkoga postupka. Govorom u slikama poznato stavlja u neočekivan kontekst, dajući mu nove duhovne i moralne značenjske nijanse. Odnos pojavnoga svijeta i transcendentnoga dočarava metaforom prozora (on otkriva i zakriva), iz nje izvedenom frazom fenestralia loca te neologizmom fenestraliter. Interpretacija toga leksema ograničena je činjenicom da je hapax legomenon. Iz njega je razvidno kako se Božji misteriji mogu tek slutiti jer je grijeh čovjeka udaljio od Boga i punine razumijevanja. U svojemu milosrđu Bog ipak otvara fenestralia loca koja valja stalno tražiti, promatrati i u njima prepoznavati upute za ispravan život. Samo tako čovjek može ispuniti zadaću da bude Božji sudjelovatelj koji treba na zemlji nastaviti Božje djelo.
The paper explores the interaction between Christian doctrines and family law in the EU, focusing on marriage and divorce. It examines how courts handle conflicts between religious beliefs and civil law. Through case studies—Hämäläinen v. Finland, Pellegrini v. Italy (Application no. 30882/96), and Lautsi v. Italy—and literature review, the study shows that judges prioritize secular legal principles over religious doctrines. Although Christianity historically shaped family law, modern secularization and the emphasis on human rights, freedom, and equality have reshaped marriage, making divorce more accessible. Still, judicial reasoning often reflects rationality and fairness, which may at times align with religious values.
Sinodalnost se kao konstitutivna dimenzija života Crkve ujedno očituje i kao ključna oznaka mentaliteta i stila djelovanja njezinih članova. Pontifikat pape Franje, a osobito recentni sinodalni proces vezan za XVI. opću skupštinu Sinode biskupa u Rimu, na zoran je način upozorio na nekoliko ključnih dinamizama sinodalnosti koji su više nego značajni u suočenju sa zahtjevnostima i izazovima pastoralnoga djelovanja danas. Ti će dinamizmi u tome pogledu biti još važniji u budućnosti. U ovome se radu istražuju neki elementi dinamizama slušanja, prihvaćanja, uvažavanja, dijaloga, razlučivanja, uključivanja, podrške i pratnje koji u zahtjevnostima djelovanja predstavljaju važne uporišne točke stabilnoga i unaprjeđujućega angažmana. U isto se vrijeme upozorava na ona područja i elemente pastorala u kojima trajna aktualizacija naznačenih dinamizama predstavlja nezamjenjivu okosnicu napretka u angažmanu.
Autor u prvom dijelu promišlja o značenju i aktualnosti sinodalnoga obraćenja u Crkvi. Nakon određenja teme u kratkoj teološko-pastoralnoj analizi secira društveno-kulturne promjene raspravljajući o tome što je Crkvi danas temeljni sadržaj za naviještanje. Sinodalnost, zajedno s papom Franjom, kvalificira kao put koji Bog očekuje od Crkve trećega tisućljeća. Sinodalnost postiže svoj puni smisao u življenju vjere, preobrazbi Crkve. Preobrazba Crkve uključuje i novi, modernom čovjeku prikladni način govora o Bogu. U tom smislu autor, uvažavajući rezultate teološko-pastoralne analize iz prvoga dijela, u zaključnom dijelu rada govori o tome kako danas prikladno naviještati radosnu vijest suvremenomu čovjeku. Nudi i konkretne smjernice kako u duhu sinodalnosti govoriti o Bogu, kako u sve većem mnoštvu različitih glasova doprijeti do sugovornika, oduševiti ga i učiniti suradnikom u izgradnji kraljevstva Božjega.
The development of online media has opened up numerous opportunities for media manipulation and unlimited media space for deliberate distortion of information about the Catholic Church, fostering religious intolerance, and discriminating against religious groups through manipulative presentation of religious topics in Croatian media. To contribute to preserving freedom of thought and religion and to protecting objective public information from manipulation, Croatian Catholic Radio, in collaboration with the Croatian Catholic University and the Croatian Catholic Journalists’ Society, launched the project »Voice of Truth – Vox Veritatis,« wherein a dedicated newsroom verified the accuracy and validity of statements, news, and publications related to the life of the Catholic Church in Croatia and globally. The results of this research are published for the first time in this article, aiming to encourage the creation of higher-quality and more credible journalism in the field of religious reporting.
During 2020, Croatia was hit by two major earthquakes and a series of minor earthquakes that caused human casualties and significant material damage, and revealed the state and functioning of the immediate post-disaster response and post-disaster recovery and reconstruction at the local and state level. Earthquakes are not uncommon in Croatia; they are very frequent, as the country lies in an earthquake-exposed area. Therefore, the assumption is that the country should be ready to face the risks of earthquakes and their consequences. However, the 2020 earthquakes revealed certain issues, such as a lack of procedures, slow responses to citizens’ needs, difficulties in on-site coordination, and conflicts between institutions regarding jurisdiction during the immediate post-disaster response phase. Although some forms of non-structural recovery began relatively quickly, more comprehensive post-disaster reconstruction processes were significantly delayed, with many still ongoing as of 2025. This poses a serious challenge that needs to be explored and the lessons that need to be identified and learned should be highlighted. Therefore, this research is very relevant for Croatia itself, as well as for other countries that have the opportunity to learn from the Croatian case study as well.
Ovaj se rad bavi temom ženina dostojanstva i njezina položaja u društvu od početaka ljudske civilizacije do današnjih dana, kada su oni ugroženi raznim ideološkim nastojanjima pojedinih teoretičara. Rad je podijeljen u nekoliko dijelova u kojima se kontinuirano i kronološki daje pregled ženina položaja i uloga koje je imala tijekom povijesti u društvu, od ponizne i šutljive žene kojoj je jedini zadatak bio rađanje potomstva, po mogućnosti muškoga, pa sve do feminističkih nastojanja 19. stoljeća koja donose reformu za ženu u svim segmentima. Ti su pokreti rezultirali osnovnim pravima u 20. stoljeću. Na tom se području posljednjih desetljeća dokida jednakost uime jednakosti. Potrebno je osvijestiti važnost ženskoga elementa u ovom tehnološkom društvu jer je upravo žena ta koja donosi ljudskost svojom ljubavlju i razumijevanjem u sve strukture društva.
Danas, u okruženju relativizma postmoderne, sve više ljudi u »virtualnoj stvarnosti«, na društvenim mrežama traži smisao, utjehu, utočište, oslonac, dom. Sve to utječe na poimanje čovjeka, njegove religioznosti i životnoga smisla. Stoga je Crkva pozvana, odgovarajući na izazove koje pred nju stavlja »digitalna kultura«, koristiti se novim komunikacijskim mogućnostima i alatima kako bi je obogatila evanđeljem. Brojni su mrežni servisi pomoću kojih se može ostvariti evangelizacija na društvenim mrežama, poput najpopularnijega Facebooka, YouTubea, Instagrama, X (Twittera) i dr. Budući da u našem crkveno-teološkom kontekstu još uvijek ima malo znanstvenih radova koji istražuju prisutnost i djelovanje Crkve u virtualnom svijetu, u radu su objavljeni podatci koji pružaju (barem općenitu) sliku o tome koliko su (nad)biskupije u Hrvatskoj prisutne u virtualnom svijetu. Analizirane su i poteškoće na koje nailazi crkveno pastoralno djelovanje na društvenim mrežama i ponuđene su perspektive. Aktualnost te teme unutar Katoličke Crkve očita je, pogotovo ako imamo u vidu veoma brz razvoj te ulogu koju mediji imaju u životu današnjega društva i Crkve.
Through qualitative research involving individual interviews with 14 experts in social-humanities and technical fields in Croatia, this study investigates transhumanist scenarios for »enhancing« both indi-viduals and society, envisioning the emergence of a new posthuman future. It examines the concept of human enhancement through specific technological applications from physical, cognitive, and emotio-nal perspectives, as well as the potential for life extension. The findings reveal the positive implicati-ons of technology across various sectors, particularly in healthcare and therapeutic contexts. However, they also highlight significant risks associated with transhumanization, including human alienation, the transformation of identity, dependence on technology, and the deepening of social inequality. This research offers an interdisciplinary perspective on a relevant topic, encouraging (more) engaged academic and societal discussion on the motivations and consequences of transhumanist applications for humankind and social reality.
Nakon što se u uvodnom dijelu upućuje na promišljanje o želji iz interdisciplinarnoga kuta gledanja te upozorava na želju kao važan biblijski i teološko-duhovni pojam, članak u nastavku elaborira iščeznuće želje u promjeni epohe. Pritom se upućuje na činjenicu da je kapitalističko-konzumeristička ideologija, želeći načiniti sretnoga čovjeka (homo felix), pretvorila toga istoga čovjeka u roba konzumerističkoga poretka što je dovelo do mortifikacije želje te do stvaranja pseudoželja i zamjene želja potrebama. U drugom dijelu rad upućuje na snagu želje razlikujući je od potrebe i vežući je uza zakon i ograničenja, jer samo u tome kontekstu želja može biti željom. Treći dio rada, prije samoga zaključka, donosi tri lica želje tematizirajući zavidnu želju, želju za Drugim kojom je moguće izliječiti zavidnu želju te se na koncu bavi pitanjem želje ni za čim, koja je jedno od glavnih obilježja hipermodernoga čovjeka.
Odrediti razliku između mentalnoga zdravlja i poremećaja velik je izazov za stručnjake u području mentalnoga zdravlja. Razlika polazi od dubljega razumijevanja svih dimenzija i karakteristika jedinstvene i neponovljive osobe. Mentalno zdravlje odvojen je konstrukt od mentalnoga poremećaja, a svaka osoba u svom identitetu ima predispoziciju zbog nepovoljnih okolnosti za razvoj mentalnoga poremećaja koji se često prepoznaje u užoj i široj socijalnoj sredini i prije nego ga prepozna osoba koja ga ima. Iako je važno liječiti simptome mentalnoga poremećaja, još je važnije promicati značenje i važnost očuvanja mentalnoga zdravlja. Pomanjkanje odnosa i privrženosti u društvu imperativnoga konzumerizma i zanemarivanja transcendencije sve češće dovodi do porasta agresivnosti, suicidalnosti, usamljenosti, ovisničkoga stila, nedovoljno zrelih obrazaca funkcioniranja i porasta psihosomatskih bolesti.
The article explores the pastoral care of individuals with mental health disorders, i.e. depression, anxiety, and obsessive-compulsive disorder (OCD), emphasizing the need for spiritual direction a-longside medical intervention. It highlights that mental disorders affect a significant portion of the population and are often untreated. Depression, anxiety, and OCD are outlined with clinical features, prevalence, and treatment approaches. Two case studies illustrate the importance of compassionate pastoral care tailored to individual needs, highlighting the integration of spiritual and psychological support. The role of spirituality in improving mental health outcomes and reducing stigma is emphasized, and a combined therapeutic approach is advocated, involving pharmacotherapy, psychotherapy, and spiritual direction based on sound doctrine.
Il lavoro tratta il tema dell’importanza e della comprensione della cultura nel Concilio Vaticano II, con particolare attenzione al concetto di cultura e alla sua prospettiva nella Costituzione pastorale sulla Chiesa nel mondo contemporaneo »Gaudium et spes«. In modo speciale, l’intenzione di questo lavoro è quella di estrarre e sottolineare l’importanza di alcuni aspetti della Gaudium et Spes, dando una valutazione positiva della cultura alla luce delle esigenze di evangelizzazione, e mettendo in evidenza la questione e le sfide dell’inculturazione.
Slobodno vrijeme djece i mladih podložno je pozitivnim utjecajima u društvu, kao i rizicima na koje mogu nailaziti. Jedan od načina provođenja slobodnoga vremena, čija se zastupljenost u vremenu poslije pandemije koronavirusne bolesti posebno brzo širi, jesu videoigre. Brz razvoj industrije videoigara, društvene okolnosti te veća pojava internaliziranih poremećaja u ponašanju nagnale su znanstvenike diljem svijeta na propitkivanje učinaka videoigara. U radu se analiziraju suvremene teorijske paradigme slobodnoga vremena, vrste i načini provođenja slobodnoga vremena u virtualnom svijetu videoigara, kao i njihovi učinci te uloga obitelji i škole u navedenoj problematici. Daju se primjeri pozitivnih načina korištenja videoigrama u obiteljskom i školskom okruženju kao polazištima postavljanja ispravnoga okvira pozitivnih obrazaca ponašanja u svezi s igranjem videoigara. Navedeno se stavlja u odnos pedagoške znanosti, suvremenih empirijskih rezultata, ali se i kritički osvrće na navedenu tematiku za područje Republike Hrvatske.
Na osnovi arhivskih izvora i literature te periodike članak prikazuje, uz kratak uvod o povijesti baroknih kipova svetaca u bjelovarskom središnjem parku postavljenih u 18. stoljeću, širi kontekst zbivanja u tadašnjoj komunističkoj Hrvatskoj i okolnosti u kojima su ti kipovi uklonjeni 1949. godine. Nakon završetka Drugoga svjetskoga rata u sukobu novih komunističkih vlasti pobjednika u ratu na jugoslavenskim prostorima i Katoličke Crkve vlasti su htjele Katoličku Crkvu staviti pod svoj nadzor. Osim toga vlastima jednostranačkoga sustava i ateističkoga svjetonazora Katolička Crkva i njezini simboli postali su neprikladni novomu vremenu i novomu »socijalističkomu čovjeku«. Tek nakon sloma socijalističkoga sustava u Europi krajem 80-ih godina kipovi svetaca iz davnih vremena vratili su se na svoje nekadašnje mjesto u bjelovarskom središnjem parku.
Marc Cortez recently raised the extraneous body problem to a more traditional view of the beatific vision in personal eschatology. We argue that the criticism is overstated, and that there are two variants of one solution to the problem that supply an explanation that either undermines the extraneous problem of the body or deflates its weight as a significant concern. We disagree with Cortez’s assessment that Aquinas and Edwards are on equal footing in terms of this problem, and we supply solutions consistent with both; however, if we are right, then Edwards’s view, utilizing his unique idealism, may supply a superior explanation of how the body finds a place in the beatific vision. By drawing from a Christological development of the body, the charge is deflated, and, even better, using Edwards’s idealism we can show how the body remains intrinsic to the beatific vision.
Rad predstavlja aktivnosti Udruge Iskra Svjetlosti koja okuplja odrasle osobe s intelektualnim poteškoćama, članove njihovih obitelji, volontere i dobročinitelje. Sjedište je Udruge u gradu Splitu, dok se aktivnosti organiziraju u različitim dijelovima Splitsko-dalmatinske županije i Republike Hrvatske. Volonteri i dobročinitelji na fizički, emocionalni ili materijalni način potpomažu život štićenika i rad Udruge. Cilj je ovoga rada opisati glavne aktivnosti Udruge, kao i različita afektivna stanja (depresiju, anksioznost i stres) te socijalne strategije kod skrbnika i neskrbnika osoba s posebnim potrebama. Prikazane su aktivnosti i radionice Udruge – rekreativnoga, psihološkoga i duhovnoga karaktera – koje služe za socijalno povezivanje i jačanje kompetencija sudionika. Rad se sastoji od teoretskoga dijela i metodologije. Rezultati su izneseni na anoniman i zbirni način. Korištene su metode deskriptivne (opisne) statistike.
