
U članku se analiziraju tekstovi biskupa Josipa Jurja Strossmayera, prvoga hrvatskog povjesničara umjetnosti Ise Kršnjavoga, kanonika zagrebačkog Prvostolnog kaptola Franje Račkog, književnika Augusta Šenoe i pravnika i publicista Ladislava Mrazovića o restauriranju zagrebačke katedrale iz sedamdesetih i s početka osamdesetih godina 19. stoljeća. Njihova se razmatranja uspoređuju s projektom i programom restauriranja katedrale iz 1878. bečkoga arhitekta Friedricha Schmidta koje se u konačnici kratko kontekstualizira s više ili manje istodobnim restauratorskim zahvatima u Europi.
Članak donosi kronološke podatke iz kojih se iščitava povezanost sudbine zagrebačke katedrale i njezinih orgulja. U katedrali su šest puta građeni novi instrumenti. Oni su bili tijekom postojanja povećavani u registarskim dispozicijama da bi pratili promjene glazbenog ukusa i tehničke novine u gradnji orgulja. Novograđene orgulje značile su prihvaćanje novih stilskih i tehničkih karakteristika. Jedino je pri gradnji trećih orgulja 1649. godine tražena rekonstrukcija renesansnih orgulja stradalih 1646. godine. Današnje orgulje sagradila je tvrtka Walcker 1855. godine i od tada su ih tri puta pregrađivali i povećavali njihovi djelatnici. Pritom je zadržana osnovna supstancija orgulja (tip zračnica i svirale), što je omogućilo i zadržavanje izvornih zvučnih svojstava. Orgulje na koru katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana i Ladislava u Zagrebu pojedinačno su zaštićeno pokretno kulturno dobro, upisano u Registar kulturnih dobara RH na Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-009. Pripadaju redu koncertnih orgulja romantičnih zvukovnih karakteristika i smatraju se vrsnim ostvarenjem orguljarskoga umijeća; prepoznate su kao kulturno dobro izuzetne međunarodne vrijednosti. Nakon potresa 2020. godine poduzete su hitne mjere zaštite kako bi i tijekom planiranih zahvata konstrukcijske sanacije i radova obnove zdanja orgulje bile očuvane, o čemu postoje pisana izvješća.
Gotička katedrala okružena renesansnom utvrdom, tijekom 17. i 18. stoljeća, dakle baroknog razdoblja, bila je s jedne strane transformirana gradnjom onih elemenata koji su ostali nedovršeni (a to su pročelni tornjevi, odnosno realizirani južni toranj), a s druge strane obnovom onih dijelova koji su stradali u elementarnim nepogodama (poput svoda iznad kora i svetišta). Sve te zahvate zagrebački su biskupi povjerili graditelju Hansu Nicolausu Alberthalu iz Trebnja u Sloveniji. No dok toranj nosi renesansna obilježja, u koru i svetištu je u obnovi ponovljen kasnogotički mrežasti i zvjezdasti svod. Tom spektru primjenjivanih stilova valja pridodati i novooblikovani portal na glavnom pročelju katedrale, koji je izveo drugi graditelj prema romaničkom prototipu. U radu se analizira doprinos zagrebačkih biskupa kao naručitelja i Alberthala kao graditelja te se valoriziraju zahvati u širem kontekstu dugoga trajanja pojedinih stilova.
Ovaj rad navodi najvažnije podatke povezane s javnim satovima katedrale Uznesenja Marijina s kontitularima sv. Stjepanom i sv. Ladislavom u Zagrebu. Fokus je na povijesnom pregledu i stanju nakon potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu 22. ožujka 2020. godine, kao i nakon potresa koji je pogodio Petrinju i okolicu 29. prosinca 2020. godine. Hrvatska, odnosno zagrebačka horološka baština u pojedinim je aspektima još uvijek nedovoljno istražena tema, a ovim se radom želi skrenuti pozornost na javne satove s pripadajućim brojčanicima koji su stoljećima bili dio opreme zvonika.
U seriji potresa koji su 2020. godine zadesili grad Zagreb, teško je stradala jedna od najvažnijih povijesnih građevina – zagrebačka katedrala. Ta nesretna činjenica bila je prilika da se tijekom pripremnih radova za strukturalnu sanaciju i cjelovitu obnovu (2022./2023. godine) prikupe i sve dosadašnje spoznaje o kamenu katedrale: o prethodnim istraživanjima, procesima propadanja i izvedenim radovima. Sagledane su i okolnosti izbora vrste zamjenskog kamena. U radu su okupljeni važniji povijesni podaci, kao i opis stanja kamene plastike i oplošja nakon potresa te opće smjernice za budući konzervatorsko-restauratorski tretman. Pri pregledu i istraživanju in situ , na kamenu katedrale zamijećeni su neki novi detalji i elementi završnog oblikovanja (klesarski znakovi, grbovi, natpisi, profilacije) koji su obrađeni i katalogizirani u svrhu boljega poznavanja povijesti gradnje katedrale.