
Prilog tematizira – poglavito iz filozofske optike – pitanje mogućnosti Božjega trpljenja. Mnogi suvremeni kršćanski teolozi i filozofi odbacuju klasično učenje o Božjoj netrpljivosti te zastupaju ideju kako Bog u svojoj biti može trpjeti. Tu je riječ o radikalnoj reinterpretaciji klasičnoga učenja o Bogu. Autor nastoji ponuditi odgovor na kritike zastupnika »trpećega Boga« te pokazati – služeći se poglavito uvidima filozofske teologije Tome Akvinskoga i nekih njegovih suvremenih tumača – kako je riječ o filozofski i teološki problematičnom stajalištu jer trpeći Bog ne bi u konačnici mogao biti Stvoriteljem, već bi ga mogućnost trpljenja stavljala u red stvorenja. Boga je u konačnici jedino moguće suvislo misliti kao nepromjenjivoga i stoga netrpljivoga.
Ovaj članak upozorava na potrebu kateheza u sklopu pastorala mladih te na njihov nastavak u pastoralu bračnih parova. Pastoral mladih/studenata i pastoral braka i obitelji zapravo su dvije karike koje spajaju cijeli lanac ljudskoga postojanja, ali i poslanja čovjeka kao stvorenja (Post 1, 26–28). Crkva uvijek želi iznova odgovoriti na potrebe ljudi, pa tako i mladih, među ostalim, nudeći im i ciljane kateheze. Vrlo je važno i povezivanje pastorala mladih/studenata s pastoralom braka i obitelji, a jednako tako i nastavak rada s bračnim parovima. Postoje pokazatelji koji upućuju na to da svećenici nisu dostatno pripremljeni za taj pastoralni rad. Uz to nedostaju materijali, ali i koordinacija među odgovornima za pastoral mladih i pastoral studenata. Na tome tragu trebalo bi revidirati i sami ratio studiorum za svećeničke kandidate, a sve za boljitak braka i obitelji u Hrvatskoj.
Nel contributo analizziamo la dinamica del confronto nell’embriologia settecentesca, soffermandoci, in particolare, sul dibattito a più livelli tra le teorie preformiste di A. von Haller e la teoria epigenetica del giovane C. F. Wolff. Il contributo si apre con una breve introduzione al contesto del dibattito sullo sviluppo embrionale, caratterizzato da una specifica combinazione di tecniche d’indagine che spaziano da quelle strettamente sperimentali alle analisi concettuali e alle argomentazioni prevalentemente filosofiche e teologiche. Seguono alcune sezioni in cui si esaminano la prova apparentemente cruciale della »membrane-continuity proof« e le relative obiezioni wolffiane, nonché altre questioni epistemologiche connesse alla scelta teorica tra preformismo ed epigenesi agli inizi delle moderne scienze della vita.
Glazba ima važnu ulogu u životu adolescenata jer doprinosi njihovu kognitivnom razvoju, samopoimanju, vršnjačkoj socijalizaciji i društvenoj percepciji te im pomaže pri regulaciji raspoloženja. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati funkcije koje glazba ima u životu adolescenata te njihove glazbene preferencije. Na temelju rezultata dobivenih istraživanjem može se zaključiti da je adolescentima gimnazijalcima glazba iznimno važna. Glazba predstavlja značajnu aktivnost njihova slobodnoga vremena i vrijednosti koje proizlaze iz funkcija glazbe i glazbenih preferencija usmjerene su na zajedništvo i socijalizaciju. S obzirom na to da su se društvene funkcije glazbe pokazale najvažnijima u životu adolescenata, može se pretpostaviti da je grupni rad jedan od načina kako se te vrijednosti mogu iskoristiti u nastavnom procesu.
U radu se analizira normativno pravilo o neprihvatljivosti silaznoga naglaska na nepočetnim slogovima u hrvatskom standardnom jeziku iz dvaju ključnih aspekata: povijesnoga, s naglaskom na ulogu Stjepana Ivšića, i suvremenoga, s obzirom na ortoepsku praksu i razvoj jezične norme. Detaljno se propituje dosljednost prenošenja naglaska na prednaglasnicu te se analiziraju konkretni primjeri iz relevantnih priručnika i govorne prakse opisane u dosadašnjim istraživanjima i radovima. Rad upućuje na znatan raskorak između norme i jezičnoga uzusa, razmatra reakcije suvremenih jezikoslovaca i prijedloge za normativne prilagodbe, uključujući koncept normativne hijerarhije i prihvaćanje tzv. neutralnoga varijeteta. U zaključku se sugerira potreba za sustavnom revizijom naglasne norme utemeljenom na stvarnoj jezičnoj uporabi i sociolingvističkoj realnosti.