Spolno prenosive infekcije (SPI) iznimno su čest uzrok pobolijevanja obaju spolova generativne dobi u cijelom svijetu i imaju značajan utjecaj na reproduktivno zdravlje. Cilj ovog rada bio je utvrditi i usporediti učestalost detekcije bakterija Chlamydia trachomatis (C. trachomatis), Neisseria gonorrhoeae (N. gonorrhoeae) i genitalnih mikoplazmi u izvanbolničkoj populaciji u urbanoj sredini – zagrebačkoj regiji, te podatke o učestalosti analizirati s obzirom na dob testiranih ispitanika i uputne dijagnoze.U razdoblju od godine dana na najčešće bakterijske uzročnike SPI testirano je 4.906 uzoraka obriska vrata maternice i 532 uzorka obriska uretre muškaraca. C. trachomatis i Mycoplasma genitalium (M. genitalium) dokazivane su metodom lančane reakcije polimerazom (PCR) dok su N. gonorrhoeae, Mycoplasma hominis (M. hominis) i Ureaplasma spp. dokazivane standardnim metodama kultivacije.C. trachomatis dokazana je u 1,8% obrisaka vrata maternice i 7,0% obrisaka uretre muškaraca, M. genitalium u 0,3% obrisaka vrata maternice i 1,1% obrisaka uretre muškaraca, Ureaplasma spp. u 39,7% obrisaka vrata maternice i 17,8% obrisaka uretre i M. hominis u 3,8% obrisaka vrata maternice i 1,7% obrisaka uretre muškaraca. Tijekom ispitivanog razdoblja N. gonorrhoeae dokazana je u 1,1% muškaraca i niti u jedne žene. Ukupna prevalencija SPI značajno se razlikovala s obzirom na dob (P < 0,001) i opada s dobi bolesnika. Najveća prevalencija SPI u žena je u dobnoj skupini adolescentica, a kod muškaraca u dobi od 20 do 29 godina. U žena se prevalencija pojedinih infekcija nije razlikovala ovisno o uputnoj dijagnozi (P > 0,05). U muškaraca je učestalost infekcije uzrokovane C. trachomatis najveća u osoba s uputnom dijagnozom uretritisa (P < 0,001), a učestalost infekcije uzrokovane N. gonorrhoeae u osoba s uputnom dijagnozom SPI (P < 0,05).Niska učestalost detekcije najčešćih bakterijskih uzročnika SPI rezultat je činjenice da većina pacijenata upućenih na testiranje nije imala simptome infekcije.
Chlamydia trachomatis je najčešći bakterijski uzročnik spolno prenosivih infekcija. Od klamidijskih spolno prenosivih (SP) infekcija razlikujemo venerični limfogranulom koji uzrokuju serovari L1-L3 te ostale urogenitalne infekcije koje uzrokuju serovari D-K. C. trachomatis perinatalnim putem može inficirati novorođenčad. Najveći izazov u sprječavanju infekcija uzrokovanih C. trachomatis jest velik broj asimptomatskih infekcija, do 70% u žena i 50% u muškaraca, što rezultira velikim potencijalom za daljnje širenje infekcije. Iako je većina infekcija koje uzrokuje C. trachomatis asimptomatska, u žena se može manifestirati kao uretritis, cervicitis, endometritis, zdjelična upalna bolest, kronična zdjelična bol, tubarna neplodnost, ektopična trudnoća, proktitis, konjunktivitis, reaktivni artritis, Reiterov sindrom. Kod inficiranih trudnica može doći do prijevremenog poroda i postpartalnog endometritisa. U muškaraca infekcija se manifestira kao uretritis, epididimitis, prostatitis, proktitis u homoseksualnih muškaraca, konjunktivitis, reaktivni artritis, Reiterov sindrom. Novorođenčad se zarazi prolaskom kroz inficirani porođajni kanal, a infekcija se najčešće manifestira kao konjunktivitis i pneumonija.Dijagnoza se postavlja izravnim i neizravnim mikrobiološkim postupcima dokazivanja uzročnika. Izravne metode su: kultivacija na staničnim kulturama, detekcija antigena, hibridizacija nukleinskih kiselina i metode amplifikacije nukleinskih kiselina (engl. nucleic acid amplification test, NAAT) koje uključuju lančanu reakciju polimerazom (engl. polymerase chain reaction, PCR), lančanu reakciju ligazom (engl. ligase chain reaction, LCR), amplifikaciju izmjenom lanaca (engl. strand displacement amplification, SDA) i transkripcijom potaknutu amplifikaciju (engl. transcription mediated amplification, TMA). Neizravna metoda temelji se na određivanju specifičnih protutijeIa IgM, IgG i IgA.Glavni uzorci za izravnu dijagnostiku jesu endocervikalni obrisak, endouretralni obrisak, obrisak rektuma, obrisak konjunktive, a za NAAT i obrisak rodnice i prvi mlaz urina.
Objective: Clinical significance of Epstein-Barr (EBV) virus DNA in the cerebrospinal fluid (CSF) is not fully understood. Our aim was to evaluate clinical implications of detectable EBV DNA in the cerebrospinal fluid (CSF) of immunocompetent and immunocompromised patients in the context of their final diagnosis.Methods: This was a single-center, retrospective cohort study that included all consecutively hospitalized adult patients whose CSF samples were referred for PCR-based detection of EBV DNA in the period between January 2008 and December 2019. The patients were classified as having encephalitis according to the International Encephalitis Consortium case definition.Results: EBV DNA was detectable in 54/646 CSF samples (8.4%) from 37 patients. Of 34 patients included in this analysis, 15 patients were diagnosed with an immunocompromising condition including advanced HIV disease (n=12), solid organ transplantation (n=2) and chronic lymphocytic leukemia (n=1). The most frequent clinical diagnosis in HIV-infected patients included biopsy-proven primary CNS lymphoma (PCNSL, n=5) and toxoplasmosis (n=3). Six of 15 immunocompromised patients died (including 4/5 with CNSL). The immunocompetent group (n=19) included patients with viral CNS infections (n=6), EBV encephalitis (n=5), postinfectious meningoencephalitis (n=1), autoimmune encephalitis (n=1), neurotuberculosis (n=1) and five patients with uncertain etiology. Four patients died during hospitalization (all with unknown etiology). Patients with EBV encephalitis were treated with acyclovir (n=4) and corticosteroids (n=5) and they all improved.Conclusions: CSF EBV-DNA is of highest clinical significance in patients with advanced HIV disease and primary CNS lymphoma, but it requires careful interpretation in immunocompetent adults, particularly those with CNS co-infections.
We present a case report of a new-onset seropositive rheumatoid arthritis in a 60-year-old patient, occurring six weeks after SARS-CoV-2 infection. The patient had pain and swelling of several joints with positive rheumatoid factor and anti-citrullinated protein antibodies.
Acute appendicitis is one of the most common surgical emergencies and atypical presentation can delay its diagnosis. We report a case of a patient with Bacteroides fragilis bacteremia with a 5-day fever, vomiting and diarrhea. Blood cultures warned physicians to extend the diagnostics with computed tomography that revealed acute appendicitis.
