This article examines the partnership contract concluded on 4 February 1449, between two Tuscan newcomers in Šibenik, Francis Aldobrandi from Florence and Leonard, son of Victor, from Siena, for the purpose of running a pharmacy. In addition to the contract itself, as well as the agreement on its termination and execution – which can serve as an example for how pharmacies were founded and managed in late medieval communes in the Eastern Adriatic – the paper also offers brief biographies of the two Tuscans who made Šibenik their new home.
In May 1945, the forces of the Yugoslav Army were carrying out final operations in central and northwestern Croatia. The area of Zagreb and its surroundings were also encompassed by the military actions. The Prigorje villages in the northern vicinity of the city were affected by the fiercest fighting, as this area served as a retreat route for German forces and their allies. It was precisely there that a whole series of old Roman Catholic parishes were located, from Stenjevec in the west to Granešina in the east. Wartime and post-war events in 1944–1945 were also recorded in the archival material of certain parishes. As a sanctuary and centre of the deanery, Remete was the central settlement of the Zagreb Prigorje area. Based on the available archival material, this paper aims to present the fate of the Remete parish priest and dean of the Remete Deanery, Leopold Rusan, during the final war years and the post-war months of 1945. Furthermore, through his perspective, the events in the Remete parish during the specified period will also be presented.
U radu se analiziraju sačuvani fragmenti zapisnika crkvene istrage provedene u Trogiru tijekom siječnja i veljače 1359. godine, pokrenute zbog spora između opata Dominika i samostana sv. Ivana Krstitelja u Trogiru s jedne strane, te Nikole, bivšega trogirskoga redovnika i aktualnoga opata lokrumskoga samostana sv. Marije, s druge strane. Dominik i trogirski samostan teretili su Nikolu da je kao nekadašnji član trogirskoga samostana počinio krađu samostanskoga novca i dragocjenosti. Tadašnji opat Savin zbog toga ga je pritvorio, no Nikola je, prema jednoj verziji događaja, pobjegao iz zatvora, a kasnije – u zasad nejasnim okolnostima – postao opatom lokrumskoga samostana. Spor je, nakon obraćanja višim crkvenim instancama, dospio do papinskog legata Andruina i njegova zamjenika Vilima Rajmundova. Oni su za delegirane sudce imenovali trogirske kanonike Gojslava Slavkova i Mihaela Martinova, s ovlastima da ispitaju slučaj i donesu presudu. Zapisnik njihove istrage sadrži elemente istražnog postupka: tijek saslušanja, reakcije stranaka, svjedočenja i popise pravnih tvrdnji (articule) na koje su svjedoci odgovarali. Budući da je zapisnik istrage iz 1359. godine dosad ostao potpuno izvan dosega historiografije, ukazala se potreba za njegovom rekontekstualizacijom i kritičkom objavom.
Na temelju arhivskih izvora, relevantne literature, onodobnoga tiska i sjećanja preživjelih, autorice istražuju djelovanje majke M. Amadeje Pavlović u spašavanju Zdenke Bienenstock te trudnica i djece iz sabirnoga logora u \akovu tijekom Drugoga svjetskoga rata. Cilj je analizirati aktivni otpor dehumanizaciji, prepoznajući u njemu moralnu odgovornost pojedinca i autentično svjedočanstvo evanđeoske ljubavi u izazovnim ratnim vremenima. Metodološki se rad oslanja na etičku analizu postupaka majke M. Amadeje u očuvanju ljudskoga dostojanstva usred ratnih strahota.