U radu su analizirani i valorizirani gotovo istovremeno podignuti glavni oltar u crkvi Sv. Margarete i tri bočna oltara (oltar Sv. Križa, oltar sv. Ivana Krstitelja, oltar sv. Franje Paulskog) u crkvi Sv. Marije od Porta u Bakru, kroz razmatranje utjecaja i komparativnih modela zajedno s njihovom vremenskom, prostornom i kulturnom kontekstualizacijom. Naime, sredinom 18. stoljeća u crkvi Sv. Margarete na južnoj strani Bakarskog zaljeva podiže se glavni oltar čiji se tipološki srodnici pronalaze u njezinu neposrednom susjedstvu, na sjevernoj strani zaljeva u crkvi Sv. Marije od Porta. U panorami altarističke baštine Hrvatskog primorja i Kvarnera u kojoj od posljednje četvrtine 17. stoljeća prednjače djela u kamenu i mramoru, ovi su oltari drvorezbareni, a osim umjetničkih kvaliteta, ističu se i svojim, za hrvatsko priobalje, neuobičajenim kompozicijama atektonsko građenih retabala. Za razliku od sjeverne Hrvatske gdje su atektonski oltari zastupljeni u većoj mjeri, na području čitave jadranske obale oni predstavljaju tek usamljene primjere. U Bakru, koji tada pripada pod Litorale Austriacum, opremanje crkvenih ambijenata rješenjima udomaćenim na prostoru Habsburške Monarhije odraz je političke uprave koja je i na periferiji vlastitog teritorija željela ostaviti trag svoje prisutnosti.
Fototeka kulturne baštine Ministarstva kulture i medija svjedoči nam da je Lika sa svojom bogatom baštinom koja taloži i bilježi materijalne i nematerijalne tragove čovjekove kontinuirane prisutnosti na ovim prostorima od najranijih vremena, bila itekako privlačna kako organiziranim zaštitarima baštine, tako i namjernicima i istraživačima širokih profila. Lički krajolici, spomenici i narod predstavljali su istinski fokus njihovog intelekta i nepresušnu inspiraciju njihovom oku. Među njima su fotograf Vaso Margetić, arheolog, muzealac i konzervator Josip Brunšmid, povjesničar i arhivist Emil Laszowski, mladi prosvjetar Ivan Rubčić te muzealac i konzervator Većeslav Heneberg.
Present-day people from England and Wales have more ancestry derived from early European farmers (EEF) than did people of the Early Bronze Age(1). To understand this, here we generated genome-wide data from 793 individuals, increasing data from the Middle to the Late Bronze Age and Iron Age in Britain by 12-fold, and western and central Europe by 3.5-fold. Between 1000 and 875 bc, EEF ancestry increased in southern Britain (England and Wales) but not northern Britain (Scotland) due to incorporation of migrants who arrived at this time and over previous centuries, and who were genetically most similar to ancient individuals from France. These migrants contributed about half the ancestry of people of England and Wales from the Iron Age, thereby creating a plausible vector for the spread of early Celtic languages into Britain. These patterns are part of a broader trend of EEF ancestry becoming more similar across central and western Europe in the Middle to the Late Bronze Age, coincident with archaeological evidence of intensified cultural exchange(2-6). There was comparatively less gene flow from continental Europe during the Iron Age, and the independent genetic trajectory in Britain is also reflected in the rise of the allele conferring lactase persistence to approximately 50% by this time compared to approximately 7% in central Europe where it rose rapidly in frequency only a millennium later. This suggests that dairy products were used in qualitatively different ways in Britain and in central Europe over this period.
