Article 5 GDPR sets out the core principles governing the lawful processing of personal data and occupies a central place in the EU data protection framework. However, empirical evidence on how Article 5 is reflected in supervisory practice across the European Economic Area remains limited. This article addresses that gap through an empirical analysis of 790 national data protection authority decisions involving infringements related to Article 5 GDPR, drawn from an initial GDPRhub retrieval pool of 1660 publicly available decisions issued between 25 May 2018 and 15 September 2025. Using structured content analysis, the article identifies recurring infringement patterns, examines the co-occurrence of Article 5 with other GDPR provisions, and analyses selected sectoral, contextual, and outcome-related dimensions of supervisory practice. The findings show that Article 5-related infringements most frequently concern lawfulness, fairness and transparency, data minimisation, integrity and confidentiality, and accountability, and that they often appear alongside infringements of Article 6, Articles 12 to 14, and Article 32 GDPR. The analysis further points to meaningful sectoral variation, while organisation-size findings remain exploratory. Although only a limited subset of the analysed decisions was explicitly AI-related, the recurring legal weaknesses identified in the published decision record remain highly relevant for automated and data-intensive processing environments.
Priznavanje novih sorti, proizvodnja sjemena i izdavanje certifikata za sjeme soje provodi se u Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo, Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu kao nacionalno ovlašteno tijelo za provođenje svih poslova iz područja sjemenarstva. Samo priznavanje provodi se na osnovi dvogodišnjeg DUS ispitivanja i gospodarske vrijednosti. Nakon postupka priznavanja, sorta se upisuje na Sortnu listu Republike Hrvatske te počinje sjemenska proizvodnja koja predstavlja krunu oplemenjivačkog rada. Priznavanje sjemenskog usjeva je ključno zbog izdavanja certifikata s kojima se sjemenska soja može staviti na tržište. Proizvodnja sjemena soje se u Republic Hrvatskoj 2015. - 2024. godine odvijala na prosječno 5.629,88 ha. U prosjeku 2014./2015. – 2023./2024. godine certificirano je 9.577.108 kg sjemena soje. Kod proizvodnje soje Republici Hrvatskoj iznimno je bitan certifikat o sjemenu, jer osim što jamči poljoprivrednom proizvođaču željenu sortnost i kakvoću sjemena, certifikat jamči kako se radi o sjemenu koje nije genetski modificirano.
Ozime strne žitarice spadaju u najznačajnije poljoprivredno bilje koje je u sustavu sjemenarstva u Republici Hrvatskoj. U Republici Hrvatskoj provodi se priznavanje novih sorti ozimih strnih žitarica na osnovi dvogodišnjeg ispitivanja različitosti, ujednačenosti i postojanosti (DUS) i gospodarske vrijednosti (VCU). Nakon završenog postupka priznavanja sorta se prema rješenju o priznavanju Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva upisuje na Sortnu listu Republike Hrvatske (SLRH), Zajedničku sortnu listu EU (Common Catalogue EU – CC EU) i OECD sortnu listu (Organisation for Economic, Co-operation and Development). Nakon upisa sorte na Sortnu listu kreće se sa zasnivanjem sjemenske proizvodnje te su sjemenski usjevi ozimih strnih žitarica obavezni proći tijekom vegetacije poljski nadzor u fenološkoj fazi cvatnje i zriobe. Proizvodnja sjemena ozimih strnih žitarica u Republic Hrvatskoj u prosjeku od 2015. do 2024. godine odvija se na 10.437,28 ha. Nakon proizvodnje sjemena slijedi postupak izdavanja certifikata za stavljanje sjemena strnih žitarica na domaćem i tržištu trećih zemalja. U prosjeku od 2015. do 2024. godine certificirano je 46.673,57 t sjemena strnih žitarica. Certifikat o sjemenu kod strnih žitarica iznimno je značajan jer osim što jamči poljoprivrednom proizvođaču željenu sortnost ono jamči da je sjeme bez karantenskih štetnih organizama.
Zadaci Nacionalnog programa za očuvanje i održivu uporabu biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj usvojenog od strane Vlade RH za razdoblje 2021. do 2027. godine obuhvaćaju područja sljedećih pet aktivnosti: in situ očuvanje divljih srodnika kultiviranog bilja (Crop Wild Relatives - CWR) i divljeg jestivog bilja (Wild Food Plants - WFP), on-farm očuvanje i upravljanje, ex situ očuvanje, promocija održive upotrebe i izgradnja kapaciteta i razmjena podataka. Učinkovita provedba Nacionalnog programa omogućuje da svi važni biljni genetski izvori u Republici Hrvatskoj budu identificirani, prikupljeni, opisani i očuvani u kolekcijama Nacionalne banke biljnih gena te dostupni za korištenje. Informacije o opisu i procjeni svojstava čuvanih biljnih genetskih izvora pohranjuju se u bazi podataka i javno su dostupne. U narednom razdoblju nastojati će se provesti očuvanje divljih srodnika kultiviranog bilja u in situ uvjetima, te korištenje biljnih genetskih izvora izravno, u on farm uvjetima, kao i neizravno, upotrebom u oplemenjivanju i istraživanju. Konkretne aktivnosti koje se poduzimaju u svrhu provedbe Nacionalnog programa među ostalim uključuju: inventarizaciju postojećih kolekcija biljnih genetskih izvora; ekozemljopisni pregled i prikupljanje biljnih genetskih izvora; očuvanje biljnih genetskih izvora in situ on farm i ex situ; održavanje i regeneraciju primki; opis i procjenu primki biljnih genetskih izvora na morfološkoj, biokemijskoj i molekularnoj razini; procjena utjecaja klimatskih promjena na očuvanje/opstanak biljnih genetskih izvora; procjena gospodarskih vrijednosti biljnih genetskih izvora u poljoprivredi prehrambenoj industriji, farmaciji i energetici; daljnji razvoj informacijsko dokumentacijskog sustava; uspostavu pravila za pristup biljnim genetskim izvorima i podjelu dobiti koja proizlazi iz njihovog korištenja; izgradnju i jačanje kapaciteta za čuvanje biljnih genetskih izvora; praćenje europskog i međunarodnog zakonodavnog okvira u području biljnih genetskih izvora; informiranje javnosti o važnosti očuvanja biljnih genetskih izvora; te uključivanje i poticanje nevladinih organizacija i organizacija obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava na području očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora u suradnju s Nacionalnom bankom biljnih gena. U okviru Nacionalnog programa djeluju radne skupine prema grupama kultura: industrijsko bilje, krmno bilje, ljekovito i aromatično bilje, povrće, vinova loza, voće – s podskupinama kontinentalno voće i mediteransko voće, žitarice i kukuruz te dokumentacijsko-informacijski sustav.
Cilj ovoga rada je analiza kako su se poljoprivredni obrazovni programi integrirali u obrazovni sustav te kakvu ulogu imaju u pripremi budućih stručnjaka za poljoprivrednu industriju. Poljoprivreda kao grana gospodarstva ima ključnu ulogu u osiguravanju prehrambene sigurnosti, ekonomskom razvoju te očuvanju okoliša. Stoga je važno analizirati načine na koje obrazovanje može podržati održiv razvoj poljoprivrede i ruralnih zajednica. Također se anketom istražuju trendovi u upisu u poljoprivredne srednje škole Osječko-baranjske županije, te kroz anketu identificirajući faktore koji utječu na odluku učenika da se opredijele za takvo obrazovanje. Saznanja iz ovog istraživanja pružaju važan uvid u dinamiku obrazovanja i tržišta rada u poljoprivrednom sektoru te sugeriraju potrebu za daljnjim promicanjem i razvojem programa obrazovanja u poljoprivredi kako bi se zadovoljile potrebe budućih generacija stručnjaka u poljoprivredi.
