U radu se analiziraju toponimi Turopolja zabilježeni u povijesnim izvorima od 13. do druge polovice 18. stoljeća. Unatoč postojanju više vrijednih leksikografskih, historiografskih i filoloških radova o jezičnoj i društvenoj povijesti Turopolja, turopoljska toponimija dosad nije sustavno opisivana. Iz prikupljene i predstavljene građe vidljivo je da je turopoljska toponimija relevantna ne samo iz kroatističke nego i iz općeslavističke perspektive jer ponekad odražava arhaične praslavenske tvorbe koje usporednice imaju samo u sjevernoslavenskim jezicima. Zbog toga smo za svaku prikupljenu potvrdu, pored navođenja izvora, naveli povijesnu tvorbu, etimologiju i relevantne onomastičke i apelativne usporednice iz drugih slavenskih jezika. U radu se također prvi put predlažu etimologije nekih turopoljskih toponima relevantnih za povijesnu slavistiku koje se u dosadašnjoj literaturi nije spominjalo.
U članku se donosi pregled standardizacije zemljopisnih imena na međunarodnoj i nacionalnoj razini, pri čemu se upućuje na početke, dinamiku, važnost, probleme, mogućnosti, nužnost i dosege standardizacije te se nastoji osvijestiti problematiku pisanja i uporabe toponima, osobito egzonima. Pošto se definiraju osnovni stručni pojmovi vezani uz temu, predstavlja se međunarodni okvir standardizacije zemljopisnih imena, svrha i rad UNGEGN-a te se donose hrvatska iskustva u standardizaciji toponima. Zbog mnogih posebnosti egzonima u odnosu na endonime, detaljnije se razjašnjava problematika egzonima. Upućuje se na promijenjen tretman egzonima unutar UNGEGN-a te se ističu osnovna pitanja, problemi i rješenja povezani s njihovim pisanjem i uporabom u međunarodnoj praksi. Donosi se pregled tretmana i pravila o pisanju i uporabi hrvatskih egzonima prema pravopisima te se navode primjeri još uvijek prisutne neujednačenosti u njihovu pisanju u općoj i javnoj uporabi. Naposljetku se grupiraju i konkretnim primjerima s preporučenim rješenjima potkrepljuju osnovni problemi vezani uz pisanje egzonima.
Bei diesem Aufsatz handelt es sich um eine weitere Fortsetzung der Beitragsreihe Slavia Tirolensis, in der der Autor das slawische Namengut der österreichischen Region Osttirol vorstellt und etymologisiert. Diesmal werden die ca. 20 Namen der Gemeinde Thurn behandelt. In jeweils separaten Einträgen wird zunächst die bodenständige Aussprache des Namens und die Kategorie des damit bezeichneten Objekts angegeben. Danach folgen eine kurze Beschreibung seiner Lage, allfällige Belege aus historischen Dokumenten sowie eine etymologische Analyse. Die Etyma, die den Namen dem Autor zufolge zugrunde liegen, werden in der Rekonstruktion des Urslawischen nach Georg Holzer sowie in traditioneller Rekonstruktion angeführt. Der Beitrag enthält außerdem einen Überblick über die wichtigsten lautlichen Merkmale des Thurner Ortsdialekts.
U radu se diskutuje o obliku Mihovjeo, -vjela, varijanti ličnog imena Mihovil (od grčkog Μιχαήλ), koja se nalazi u spjevu Bogatstvo i uboštvo baroknog splitskog književnika Jerolima Kavanjina. Kavanjinov oblik odlikuje se završetkom -vjeo, koji se, za razliku od -vil u Mihovil, ne dâ usaglasiti sa -ηλ u Μιχαήλ. Odbacuje se tvrdnja T. Maretića da se radi o pjesničkom obliku te se umjesto toga predlaže da je Kavanjinovo Mihovjeo, -vjela grecizam sa dalmatoromanskim uplivom.
