Prvi razred strukovnih škola razdoblje je u kojemu su učenici i dalje u sustavu obrazovanja, a istovremeno se od njih očekuje da oblikuju svoj profesionalni identitet. To zahtijeva visoku razinu angažiranosti i prilagodbe te što bolje uvjete za ispunjavanje razvojnih zadataka. Cilj je ovoga istraživanja bio provjeriti kakva je uloga socioekonomskoga statusa obitelji, objektivnoga i subjektivnoga osnovnoškolskog uspjeha te roditeljske podrške u objašnjenju karijerne adaptabilnosti i školske angažiranosti učenika strukovnih škola. Istraživanje je provedeno na 1126 učenika i učenica prvoga razreda strukovnih srednjih škola u Hrvatskoj. Uz mjere karijerne adaptabilnosti i školske angažiranosti, učenici su ispunjavali pitanja o socioekonomskom statusu, objektivnome i subjektivnome osnovnoškolskom uspjehu te percipiranim roditeljskim ponašanjima povezanima s karijerom učenika. Socioekonomski status imao je značajnu, ali minimalnu ulogu u objašnjenju varijance karijerne adaptabilnosti, a neznačajnu u slučaju školske angažiranosti. Iako je uvođenje objektivnoga i subjektivnoga osnovnoškolskog uspjeha rezultiralo povećanjem objašnjenja varijance obaju kriterija, najznačajniji doprinos objašnjenju angažiranosti i adaptabilnosti daje percipirana roditeljska podrška. Roditeljska podrška, zajedno sa subjektivnim školskim uspjehom, objasnila je 25.1 % varijance karijerne adaptabilnosti te 14.5 % varijance školske angažiranosti. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da bi roditelji, kao važne figure u životu učenika, trebali stvoriti podržavajuću okolinu u kojoj učenici mogu ispuniti svoje obrazovne zadatke i razviti buduće karijere.
The basis of every demographic analysis, i.e. the research of dynamicand structural-demographic features, trends, phenomena, relations andprocesses in a specific time (inter-census) period and in a particular area(country, region, settlement), is empirical statistical data collected usingdifferent techniques and methods, among which, throughout history,population censuses have been particularly important. These are highlyextensive statistical operations, which are designed to gather variousdata on the population, households, apartments and farms. The principlesand criteria of modern population censuses (completeness, periodicity,reference moment of the census, definitions of the total population, definitionsof individual categories of the population, etc.) were establishedin the middle of the 19th century and, with minor modifications, are stillapplied today. In recent times, “classic” population censuses, that is, enumerationin the “field”, are increasingly giving way to new techniquesand methods of collecting data on the population (population size and itsstructural characteristics). In this context, online enumeration (“self-enumeration”)and registration lists are increasingly important. Accordingly,census methodologies have been adapted, resulting in each population census employing its own methodology, which causes inconsistenciesthat prevent direct comparison of all collected data. Considering the devastatingdemographic development of Croatia and the available censusdata, this paper will show the average age of the population of Croatiafrom 1953-2021, the aging index and age coefficients in the period from1953-2021, population by nationality 1971-2021, population by religion2001 -2021, population according to mother tongue 1991-2021 and populationof Croatia according to highest completed school and genderfrom 1961-2021.
Društvena kohezija, društveni identitet i percepcija prijetnje predstavljaju međusobno povezane konstrukte važne za razumijevanje dinamike multikulturalnih društava. Ovaj rad razmatra njihove međuodnose s posebnim naglaskom na koncept fuzije identiteta, suvremene modele društvene kohezije te evolucijske pristupe razumijevanju prijetnji. Pregled suvremenih istraživanja nedvosmislno ukazuje da su odnosi između tih konstrukata slojeviti i kontekstualno ovisni. Nalazi upućuju na to da fuzija identiteta može biti povezana i s pojačanom solidarnošću sa širom zajednicom ali i s obrambenom mobilizacijom, ovisno o vrsti i interpretaciji prijetnje. Različite evolucijski konceptualizirane kategorije prijetnji aktiviraju specifične psihološke mehanizme te imaju različite implikacije za koheziju i međugrupne odnose, uključujući i mogućnost uzrokovanja fragmentacije unutar grupa. Integrativna perspektiva omogućuje preciznije razumijevanje uzajamnih veza između identiteta, prijetnje i društvene kohezije u europskom kontekstu te nudi smjernice za daljnja istraživanja i donositelje odluka.
Ovisnost o internetu sve je prisutniji problem među studentima, koji može imati negativne učinke na njihovo akademsko funkcioniranje i psihološku dobrobit. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati medijacijsku ulogu ovisnosti o internetu u odnosu između zadovoljenja osnovnih psiholoških potreba (autonomije, kom petencije i povezanosti) i akademske prokrastinacije kod studenata. U istraživanju je sudjelovalo 247 stude nata, a korišteni su sljedeći instrumenti: Upitnik ovisnosti o internetu (IAT), Skala akademske prokrastinacije i Upitnik zadovoljstva osnovnih psiholoških potreba. Rezultati su pokazali da zadovoljenje potrebe za autonomijom i kompetencijom negativno predviđaju aka demsku prokrastinaciju, dok ovisnost o internetu ima doprinos u objašnjenju prokrastinacije povrh osnovnih psiholoških potreba. Medijacijska analiza potvrdila je da ovisnost o internetu posreduje između zadovolje nja ovih potreba i akademske prokrastinacije. Konkretno, zadovoljenje autonomije i kompetencije imalo je neizravne učinke na akademsku prokrastinaciju putem ovisnosti o internetu. Suprotno očekivanjima, zado voljenje potrebe za povezanosti nije imalo značajan ni izravan medijacijski učinak na akademsku prokrasti naciju.
Ovaj rad istražuje ulogu knjižnice kao ključnog elementa svakodnevnog urbanog života, polazeći od koncepta trećeg mjesta i trećeg prostora te koristeći autoetnografiju kao metodološki okvir. Kroz osobnu naraciju autorica analizira kako knjižnica nadilazi svoju institucionalnu funkciju i postaje prostor socijalizacije, identifikacije, emocionalne sigurnosti i urbane ritmizacije. Knjižnica se promatra kao mikrokozmos svakodnevnog grada, prostor atmosfere, brige i trajanja gdje se kroz osjetilne doživljaje, rutinu i kolektivno pamćenje oblikuju osjećaji pripadnosti i kontinuiteta. Rad naglašava važnost knjižnice u očuvanju spontanosti i mekoće urbanog života, posebno u kontekstu ubrzanja i digitalizacije. Atmosfera knjižnice interpretira se kao temeljna dimenzija urbanog postojanja, omogućujući korisnicima predah, susret i tišinu unutar fragmentirane svakodnevice. Autoetnografski pristup otvara prostor za razumijevanje knjižnice kao emocionalnog i socijalnog sidrišta, mjesta gdje grad postaje osoban, dostupan i dovoljno dobar za življenje.
