U radu je prikazan razvoj psihijatrijske misli tijekom dugoga devetnaestog stoljeća u Europi i Hrvatskoj, pri čemu se detaljnije prikazao razvoj klasifikacije poremećaja ličnosti. Ta je dijagnostička kategorija na granici psihički zdravog i bolesnog, što najzornije otvara suštinska pitanja u psihijatrijskoj znanosti. Ta su pitanja bila i ostala predmetom znanstvenih istraživanja u psihijatriji, a svoje temelje i zamah dobili su u dugom devetnaestom stoljeću, što se ogleda u plodonosnoj aktivnosti velikoga broja onodonih liječnika i znanstvenika od Francuske, Engleske preko Italije do Austrije i Njemačke. U radu je prikazan I doprinos hrvatskih liječnika, poglavito dr. Ive Žirovčića kao dugogodišnjeg ravnatelja prve psihijatrijske bolnice u Hrvatskoj, u postavljanju temelja hrvatske psihijatrije čiji je zakašnjeli razvoj uvelike ubrzan otvaranjem Zavoda za umobolne u Stenjevcu, današnje Klinike za psihijatriju Vrapče.
Cardiac nurses frequently encounter patient mortality which may influence their attitudes toward death and overall quality of life (QoL). This study aimed to identify the key predictors of death attitudes and quality of life among cardiac nurses. A cross-sectional study was conducted among 133 cardiac nurses working in various subspecialties. Data were collected using validated instruments: the Death Attitude Profile-Revised (DAP-R), the Sense of Coherence (SOC-13) scale, and the Personal Well-being Index (PWI). Multiple linear regression models were used to examine the predictors of QoL and fear of death. The regression analysis for QoL showed that SOC (B = 0.600, p < 0.001) was the strongest predictor, followed by approach acceptance (B = 2.898, p = 0.002, positive predictor) and escape acceptance (B = -1.885, p = 0.049, negative predictor). Fear of death (B = -1.517, p = 0.142) and work experience (B = 0.019, p = 0.835) were not significant predictors.For fear of death (FD), the strongest predictor was death avoidance (B = 0.501, p < 0.001), while neutral acceptance of death was a negative predictor (B = -0.373, p = 0.001). Neither SOC, approach acceptance, escape acceptance, work experience, nor education on death and dying significantly predicted fear of death. Cardiac nurses' QoL is primarily influenced by their sense of coherence and approach acceptance of death, while fear of death is strongly associated with death avoidance and inversely related to neutral acceptance. These findings highlight the importance of promoting a meaningful approach to death and professional resilience training to enhance nurses' psychological well-being and reduce fear-related stress in clinical practice.
Istraživanja pokazuju da informacije koje obrađujemo s lakoćom, kao i podražaje koje smatramo ugodnima i lijepima procjenjujemo pozitivnijima i vjerodostojnijima nego informacije koje prenose isti sadržaj, ali u manje privlačnoj formi. Stilska figura rime pokazala se kao forma koja povećava percipiranu istinitost rečenice. U ovom istraživanju provjerili smo ima li rima u izrekama iz hrvatskog jezika utjecaja na doživljaj njihove točnosti kao opisa događaja i ljudskog ponašanja te je li moguće taj efekt smanjiti usmjeravanjem pažnje sudionika na sadržaj izreke uz zanemarivanje stilskih elemenata. U eksperimentu je sudjelovalo 153 sudionika u dobi između 18 i 25 godina, a njihov zadatak bio je procijeniti točnost prezentiranih izreka. Koristili smo se rimovanim i nerimovanim izrekama u dvama oblicima, originalnom i modificiranom, pri čemu su izreke modificirane na način da ne sadržavaju rimu, ali zadržavaju izvorno značenje. Dijelu sudionika uputom je naglašeno da se pri procjeni usmjere samo na sadržaj. Analiza rezultata pokazala je da rima povećava percipiranu točnost izreka, a da je, suprotno očekivanjima, efekt prisutan i onda kada je uputom naglašen njihov sadržaj.
Depresivni poremećaj vrlo je čest, izazvan uglavnom brzim i stresnim življenjem, što je jedan od glavnih čimbenika rizika za razvoj depresije. Depresija značajno djeluje na funkcioniranje osobe te dovodi do teškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, čak i onih najosnovnijih. Međutim, depresija ne zahvaća samo oboljelu osobu nego čitavu obitelj oboljeloga kao i osobe iz okruženja poput njegovatelja. Depresivni poremećaj utječe na komunikaciju oboljele osobe s najbližima, što uvelike osiromašuje kvalitetu života članova obitelji oboljeloga. Također negativno utječe i na druge važne čimbenike poput financijskog stanja, pa njegovatelji zbog svog oboljelog člana odjednom imaju mnoštvo problema. Dokazano je da je skrb za osobu sa simptomima depresije veliko opterećenje za njegovatelje. Stoga je provedeno nekoliko istraživanja kako bi se uočili njihovi najvažniji problemi te pronašli učinkoviti načini pomoći s ciljem omogućavanja kvalitetnog življenja unatoč prisutnosti depresivnog poremećaja u obitelji. U istraživanjima je zapažena nužnost mjerenja psihološkog utjecaja na njegovatelje jer bolje shvaćanje njihove opterećenosti može uvelike pridonijeti razvoju novih metoda liječenja koje bi pomogle oporavku oboljeloga, a samim tim pridonijele kvalitetnijem obiteljskom i društvenom životu. Također je zapaženo da obrazovne ustanove, radna mjesta, društvena zajednica i zdravstvo imaju ključnu ulogu u educiranju obitelji i pojedinaca o znacima i simptomima depresije te o pravilnom načinu pružanja njege. Naime, istraživanja su dovela do zaključka da su njegovatelji posebno osjetljiva populacija koja treba stručnu pomoć u svakom obliku, ali nadasve treba ljudsku riječ i razumijevanje.
Uvod: Psihijatrija i pravo često se isprepliću, zajedno omogućujući rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju duševnih bolesnika koji su počinili nezakonita djela. Cilj: U ovom radu prikazati ćemo tri različite vrste pravnih mjera u hrvatskom pravosudnom sustavu koje se odnose na počinitelje kojima je potrebna psihijatrijska pomoć. Pregled: Kazneno pravo u Hrvatskoj dijeli psihijatrijske mjere liječenja u tri kategorije: mjere oslobađanja od krivice zbog neubrojivosti, sigurnosne mjere, te zaštitne mjere. Duševni bolesnici koji nisu krivi zbog neubrojivosti zaštićeni su Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i ne mogu biti kažnjeni. Umjesto toga, mogu biti podvrgnuti institucionalnom liječenju, liječenju izvan psihijatrijske ustanove ili se uopće ne liječiti, ako ne predstavljaju nikakav dodatni rizik za buduće prijestupe. Sigurnosne mjere dijele se na obvezno psihijatrijsko liječenje i obvezno liječenje od ovisnosti. To se odnosi samo na one koji su u trenutku počinjenja kaznenog djela bili "bitno smanjene uračunljivosti" ili su bili pod utjecajem psihoaktivnih tvari. U zamjenu za blažu kaznu ili izostanak kazne izriče im se obvezno psihijatrijsko liječenje kao mjera sigurnosti radi sprječavanja ponavljanja kaznenog djela. Budući da su još uvijek krivi i u vrijeme počinjenja djela su bili ponešto svjesni svojih postupaka, nepridržavanje liječenja koje im je odredio sud, mogu biti smješteni u zatvor radi izvršenja preostalog vremena kazne predviđenog za počinjeno djelo. Zaštitne mjere služe istoj svrsi, ali ih može odrediti sam sud, bez vještačenja. Zaključak: Hrvatski zakonodavac predvidio je gotovo sve moguće ishode u kojima bi zdravstveni sustav mogao spriječiti ponavljanje kaznenih djela u slučajevima počinitelja s psihičkim smetnjama.
