Hitna su stanja u pedijatrijskoj endokrinologiji rijetka, životno opasna stanja koja često ostaju neprepoznata. Zakašnjela dijagnoza i odgoda liječenja dodatno pridonose smrtnosti koja je u ovim stanjima ionako visoka. Endokrinološka hitna stanja mogu biti akutna komplikacija podliježuće endokrinopatije, ali često i prva prezentacija nedijagnosticiranog endokrinog poremećaja. U ovom preglednom članku prikazani su klinička slika, dijagnoza i liječenje dijabetičke ketoacidoze (DKA), adrenalne insuficijencije i tireotoksične krize. DKA je najčešće hitno stanje u pedijatrijskoj endokrinologiji. Bolest je obilježena hiperglikemijom, acidozom, ketozom i dehidracijom. Temeljni principi liječenja dijabetičke ketoacidoze uključuju nadoknadu tekućine, primjenu inzulina i korekciju elektrolitskog disbalansa. Nadoknada tekućine najvažnija je komponenta u liječenju dijabetičke ketoacidoze. Adrenalna kriza i tireotoksična kriza rijetka su stanja, a nepravovremeno prepoznavanje ovih hitnih stanja povezano je s visokom smrtnošću.
Introduction: Exposure of a synthetic vascular graft in the groin is a serious complication following vascular surgery, associated with a high risk of infection, potential graft explantation, and possible limb loss. Prompt soft tissue coverage is crucial to minimize the risk of infection and reduce overall morbidity. The success of vascular reconstruction is primarily determined by graft patency and preservation of adequate distal perfusion. Case report: We report the case of a 61-year-old woman who developed a skin and subcutaneous tissue defect with exposure of a Dacron vascular graft following multiple vascular procedures in the right groin region. After isolation of Staphylococcus epidermidis from the wound, targeted antibiotic therapy was initiated, followed by negative pressure wound therapy (NPWT). Despite these measures, a residual soft tissue defect measuring approximately 12×4 cm, persisted. Definitive reconstruction was therefore performed using a gracilis muscle flap combined with split-thickness skin grafting (Thiersch graft). The postoperative course was uneventful, with no evidence of flap-related complications, and complete wound healing was achieved by primary intention. Conclusion: In the management of groin defects with exposed synthetic vascular grafts, the gracilis muscle flap represents a reliable and well-established reconstructive option, particularly in patients with compromised local tissue conditions.
BACKGROUND Low back pain (LBP) is a leading cause of disability worldwide, yet the relationship between muscle morphology, strength imbalances, and chronic LBP remains incompletely understood. This study investigated cross-sectional area (CSA) and strength differences in trunk and hip muscles between chronic LBP patients and healthy controls. MATERIAL AND METHODS Fifty patients with chronic LBP (age 53±13.5) and 30 (age 42.3±8.3) healthy controls underwent lumbosacral magnetic resonance imaging to measure CSA of paravertebral (psoas major, quadratus lumborum, erector spinae, multifidus), abdominal (rectus abdominis), and hip muscles (iliacus, gluteus maximus). Isokinetic dynamometry assessed trunk and hip flexor/extensor strength. Statistical analyses included t tests confirmed with Cohen's d and Pearson correlations. RESULTS Patients with LBP showed smaller psoas major CSA at L2/L5 and rectus abdominis CSA at S2/S3 than controls (all P<0.05), with no differences in quadratus lumborum, erector spinae, multifidus, iliacus, or gluteus maximus. Trunk flexor and extensor strength was lower in LBP patients, with a reduced trunk flexor/trunk extensor ratio (0.77±0.20 vs 0.96±0.16, P<0.001); hip flexor/extensor ratios showed a trend toward imbalance (left hip flexor/hip extensor: 0.60±0.15 vs 0.67±0.12, P=0.047). CSA-strength correlations were stronger in patients with LBP, particularly for the psoas major (r=0.42-0.58, P<0.05). CONCLUSIONS Chronic LBP is associated with selective atrophy of the psoas major and rectus abdominis, alongside significant strength deficits in trunk and hip flexors. CSA-strength correlations in LBP patients suggest morphological changes exacerbate functional imbalances, contributing to LBP pathophysiology. These findings highlight the importance of targeted rehabilitation addressing trunk and hip musculature to restore strength symmetry and mitigate disability.
Cilj: Glavni terapijski pristup liječenja respiratornih komplikacija uzrokovanih infekcijom COVID-19 i dalje je simptomatsko liječenje uz suportivnu njegu i respiratornu fizioterapiju. Cilj ovog rada bio je utvrditi učinkovitost respiratorne fizioterapije u smanjenju post-COVID-19 respiratornih simptoma, odnosno u poboljšanju funkcije pluća, snage respiratornih i perifernih mišića te kardiorespiratorne kondicije. Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 50 pacijenata s respiratornim post-COVID-19 simptomima. Uspoređivane su vrijednosti spirometrije (engl. forced expiratory volume; FVC, forced expiratory volume 1, FEV1; FVC/FEV1), difuzijskog plućnog kapaciteta (engl. diffusing capacity for carbon monoxide, DLCO), zaduhe po Borgovoj ljestvici, testa šestominutnog hoda, snage stiska šaka i maksimalnog udisajnog tlaka prije i poslije provedenog respiratornog rehabilitacijskog programa. Rezultati: Utvrđena je statistički značajna razlika u vrijednostima FVC (p = 0,002), FEV1 (p < 0,001), omjeru FVC/FEV1 (p < 0,001), DLCO (p < 0,001), testa šestominutnog hoda (p < 0,001), snage stiska obiju šaka (p < 0,001) i maksimalnog udisajnog tlaka (p < 0,001), koje su se povećale nakon provedenog respiratornog rehabilitacijskog programa. Također je utvrđeno statistički značajno smanjenje subjektivnog osjećaja zaduhe po Borgovoj ljestvici (p < 0,001). Zaključak: Dobiveni rezultati potvrđuju da postoji značajno smanjenje simptoma nakon provedene respiratorne fizioterapije te da je metoda liječenja učinkovita kod pacijenata s post-COVID-19 simptomima.
Preživetje slovenskih bolnikov z rakom se v zadnjih desetletjih vztrajno izboljšuje, kar odraža napredek slovenske onkologije in nacionalnega zdravstvenega sistema. Državni program obvladovanja raka zagotavlja integriran okvir dejavnosti na področju preventive, diagnostike, zdravljenja, rehabilitacije in paliativne oskrbe. Z vidika zmanjševanja bremena raka, izboljšanja kakovosti življenja bolnikov in zagotavljanja ekonomske vzdržnosti sta ključna dosledno izvajanje na dokazih temelječih preventivnih programov ter pravočasno, strokovno utemeljeno zdravljenje. Razvoj medicinske znanosti je v zadnjih dveh desetletjih prinesel pomembna nova spoznanja, med katerimi ima vse vidnejšo vlogo integracija komplementarnih, na dokazih temelječih metod. Med njimi ima tradicionalna kitajska medicina (TKM), zlasti akupunktura, pomembno mesto kot podporna metoda v onkološki obravnavi. Na Onkološkem inštitutu Ljubljana (OIL) se akupunktura izvaja že 40 let, predvsem za lajšanje neželenih učinkov onkološkega zdravljenja in kot del multimodalnega obvladovanja bolečine. V zadnjih letih pridobiva pomen tudi v okviru strukturirane onkološke rehabilitacije (OREH).
